DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1928 str. 37     <-- 37 -->        PDF

O rentabilnosti bukve. Mnogi mladi šumarski stručnjaci pokazuju u praksi veliku
averziju prema bukvi. Oni su takvo neraspoloženje donijeli vjerojatno iz školske
klupe, gdje su čuli govoriti, da su bukva crveni zbog stida, što ništa ne vrijedi. 1
zaista sam često kod najmlađih u praksi konstatovao, da skidaju bukvu, gdje stignu.
Kado se pozivaju na mišljenje, da je u Saksonskoj smreka kao najrentabilnija vrsta
šumskoga drveća osvojila malo ne sve tlo i potisla iz gospodarenja najnerentabilniju
vrst drva — bukvu.1 Sličnoga je mišljenja o bukvi, izgleda, i mladi drug S. Frančišković,
koji piše, da i kraj rastuće vrijednosti bukovine ipak ona u vrijednosti daleko
zaostaje za četinjačama.2 Kako se možemo uvjeriti iz saopćenja g. Milana Manojlovića,
3 nije ni Saksonska uzor u produkciji šuma iako je bila u vlasti »bodenrajnertreglera
«.


Ovo vrlo rđavo mišljenje o bukvi nije posve ispravno. Za to mlade drugove
odvraćam od uništavanja bukve i preporučam im oprez iz ovih razloga.


Ukoliko se nastavi sa današnjom suviše intenzivnom sječom bukovine i ukoliko
ne bude inostranstvo konkurencijom tome na putu, biti će bukovini za 10 do 15 godina
cijena još veća od današnje. Prije svjetskoga rata bila je u našim šumama na
panju cijena 1 m3 jelovog tehničkog drveta 6 do 8 kr., bukovog 5 do . kr. Ood. 1924.
bila je cijena jelovini 80 do 100 dinara, bukovini 60 do 80 dinara. Danas je cijena
jelovini 30 dinara, bukovini 45 do 50 dinara.


Na sušačkoj pijaci notira: bukovina rezana 700 dinara, tesana 600 dinara, u
trupcima 250 dinara, jelovina rezana 450 dinara, tesana 300 dinara, u trupcima 200
dinara.


Rdavo je mišljenje o bukvi bilo opravdano pred kojih 40 do 50 godina, kad je
njena upotreba bila zaista vrlo ograničena i skromna. Danas je normalni postotak
iskorišćavanja tehničkoga drva bukve prema jeli kao 50 : 85 ili 1 : 1.7, dok vrijednost
na panju u kapelskim šumama stoji u prosječnom i približnom omjeru kao 50 : 30
ili kao 1.6 : 1.


Prema današnjem stanju stvari približava se bukovina vrijednosti jelovine.
Ne može se dakle govoriti tako apsolutno i rezolutno o nerentabilnosti bukovine. Ne
treba da zaboravimo, da je bukva odličan konzervator tla, a za krš ne može ta
činjenica biti bez važnosti.


Hrastovine nestaje i preskupa je. Bukovina kao tvrdo drvo dolazi do sve veće
upotrebe. O tomu se možemo uvjeriti uvidom i u naš eksport i domaću konsumpciju.
Cijene su bukovini danas veće nego jelovini. Smreka u nas gotovo ne dolazi u obzir.


Iako je produkcija bukovine po jutru manja od produkcije mekanoga drva, ipak
ni ta diferencija odlučno ne upliva na sve veću vrijednost naše bukovine.


Produkcija ili protežiranje ove ili one vrsti drva zavisi o faktorima, koji su


van vlasti nas producenata surovine. To je u prvom redu potražnja na svjetskoj


vrijednosti. Zar zato smrt jelovini?


Moramo biti ipak nešto oprezni. Teškoća leži u naravi stvari. Konjunktura za
izvjesnu vrst drva u času sjetve te vrsti može biti mnogo drugačija nego u času
njezine žetve, jer u tom suviše velikom periodu vremena, pogotovo u današnje doba
mahnitoga studija i tehničkih pronalazaka, mogu nastati i nastaju znatne promjene u
upotrebljivosti pojedine vrsti drveta. A. Perušić


1 »Š. List« g. 1926., br. 5., str. 200.


2 »Š. List« g. 1927.; br. 10., str. 469.


3 »Š. List« g. 1927., br. 6., str. 299. do 307.


251