DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1928 str. 37     <-- 37 -->        PDF

O rentabilnosti bukve. Mnogi mladi šumarski stručnjaci pokazuju u praksi veliku
averziju prema bukvi. Oni su takvo neraspoloženje donijeli vjerojatno iz školske
klupe, gdje su čuli govoriti, da su bukva crveni zbog stida, što ništa ne vrijedi. 1
zaista sam često kod najmlađih u praksi konstatovao, da skidaju bukvu, gdje stignu.
Kado se pozivaju na mišljenje, da je u Saksonskoj smreka kao najrentabilnija vrsta
šumskoga drveća osvojila malo ne sve tlo i potisla iz gospodarenja najnerentabilniju
vrst drva — bukvu.1 Sličnoga je mišljenja o bukvi, izgleda, i mladi drug S. Frančišković,
koji piše, da i kraj rastuće vrijednosti bukovine ipak ona u vrijednosti daleko
zaostaje za četinjačama.2 Kako se možemo uvjeriti iz saopćenja g. Milana Manojlovića,
3 nije ni Saksonska uzor u produkciji šuma iako je bila u vlasti »bodenrajnertreglera
«.


Ovo vrlo rđavo mišljenje o bukvi nije posve ispravno. Za to mlade drugove
odvraćam od uništavanja bukve i preporučam im oprez iz ovih razloga.


Ukoliko se nastavi sa današnjom suviše intenzivnom sječom bukovine i ukoliko
ne bude inostranstvo konkurencijom tome na putu, biti će bukovini za 10 do 15 godina
cijena još veća od današnje. Prije svjetskoga rata bila je u našim šumama na
panju cijena 1 m3 jelovog tehničkog drveta 6 do 8 kr., bukovog 5 do . kr. Ood. 1924.
bila je cijena jelovini 80 do 100 dinara, bukovini 60 do 80 dinara. Danas je cijena
jelovini 30 dinara, bukovini 45 do 50 dinara.


Na sušačkoj pijaci notira: bukovina rezana 700 dinara, tesana 600 dinara, u
trupcima 250 dinara, jelovina rezana 450 dinara, tesana 300 dinara, u trupcima 200
dinara.


Rdavo je mišljenje o bukvi bilo opravdano pred kojih 40 do 50 godina, kad je
njena upotreba bila zaista vrlo ograničena i skromna. Danas je normalni postotak
iskorišćavanja tehničkoga drva bukve prema jeli kao 50 : 85 ili 1 : 1.7, dok vrijednost
na panju u kapelskim šumama stoji u prosječnom i približnom omjeru kao 50 : 30
ili kao 1.6 : 1.


Prema današnjem stanju stvari približava se bukovina vrijednosti jelovine.
Ne može se dakle govoriti tako apsolutno i rezolutno o nerentabilnosti bukovine. Ne
treba da zaboravimo, da je bukva odličan konzervator tla, a za krš ne može ta
činjenica biti bez važnosti.


Hrastovine nestaje i preskupa je. Bukovina kao tvrdo drvo dolazi do sve veće
upotrebe. O tomu se možemo uvjeriti uvidom i u naš eksport i domaću konsumpciju.
Cijene su bukovini danas veće nego jelovini. Smreka u nas gotovo ne dolazi u obzir.


Iako je produkcija bukovine po jutru manja od produkcije mekanoga drva, ipak
ni ta diferencija odlučno ne upliva na sve veću vrijednost naše bukovine.


Produkcija ili protežiranje ove ili one vrsti drva zavisi o faktorima, koji su


van vlasti nas producenata surovine. To je u prvom redu potražnja na svjetskoj


vrijednosti. Zar zato smrt jelovini?


Moramo biti ipak nešto oprezni. Teškoća leži u naravi stvari. Konjunktura za
izvjesnu vrst drva u času sjetve te vrsti može biti mnogo drugačija nego u času
njezine žetve, jer u tom suviše velikom periodu vremena, pogotovo u današnje doba
mahnitoga studija i tehničkih pronalazaka, mogu nastati i nastaju znatne promjene u
upotrebljivosti pojedine vrsti drveta. A. Perušić


1 »Š. List« g. 1926., br. 5., str. 200.


2 »Š. List« g. 1927.; br. 10., str. 469.


3 »Š. List« g. 1927., br. 6., str. 299. do 307.


251




ŠUMARSKI LIST 5/1928 str. 38     <-- 38 -->        PDF

ŠUMARSKA POLITIKA I UPRAVA


Šumske glavnice, prihodi i potrajnost. Svakako je dobro, što je u ovoj raspravi
i sa strane uredništva izneseno načelno mišljenje u ovom predmetu. Još bi bolje
bilo, da se uredništvo izrazilo pobliže o ispravnosti svoga gledišta.


Uredništvo je izjavilo, da se ne smatra kompetentnim ulaziti u tumačenje pojma
nepotrošne glavnice i vanrednoga prihoda, no podvlači pretpostavke, važne za konstruisanje
pojmova nepotrošne glavnice i vanrednoga prihoda. Ovo dvoje nije daleko
jedno od drugoga. Trebalo bi nastaviti započeti posao te protumačiti te pojmove ili ih
uopće ne pokušati korist ruisati.


Osvrnimo se na jednu takvu pretpostavku.


Uredništvo je ustvrdilo »da je taksatorski za prosuđivanje vanrednoga prihoda
neke gospodarske jedinice uopće vrlo važno, odkada se počinje računati početak
ophodnje«. Iz teorije mi ovo nije poznato. Iz prakse znam, da se gospodarska osnova
sastavlja ex nunc t. j. prema stanju sastojina iz vremena taksiranja. Držim, da se
početak ophodnje ne može proizvoljno računati već mora da je vezan na izvjesno
vrijeme a to je ono, kad´ započne vršenje gospodarske osnove prema specijalnoj porabnoj
osnovi. Sastaviti gospodarsku osnovu znači likvidirati sa prošlim, zavesti red
i sigurnost u gospodarenju za buduće izvjesno ili neizvjesno vrijeme. Dakle iz neizvjesnoga,
nesređenoga i nesigurnoga doći u izvjesno, uređeno i sigurnije stanje. Stanje
u gospodarstvu prije uređivanja izvjesne šume svakako će uredivaču dobro doći kao
historijat objekta, ali ne vidimo opravdanoga razloga, da taksator sa stanjem u prošlosti
računa u svojoj novo sastavljenoj osnovi, koja regulira gospodarske odnošaje
u budućnosti.


Taksator konstatuje, da je zbiljna drvna zaliha jednaka, veća ili manja od
normalne, pa nastala ta diferencija bilo iz koga razloga. Kad je zaliha veća, utvrdi
se postojanje vanrednoga prihoda. Nije odlučno, iz koga je razloga ta zaliha veća, već
s tom konstatacijom vanrednoga prihoda ima taksator da računa samo za budućnost.
Taj prihod ima po mojem mišljenju svoj određeni znčaj i svoju određenu svrhu, koju
prema pravnoj prirodi vlasnika kadkad naročiti propisi drukčije normiraju. Drugo je
pitanje, mogu li ti propisi podnijeti jednu načelnu stručnu kritiku. Što su u času
taksiranja konstatovane ustednje na redovitom prihodu, nije odlučno za buduće uređenje,
jer smo obračunali sa stanjem iz prošlosti. U svim našim šumama, dok su bile
u intaktnom stariju, nagomilane su, taksatorski mišljeno, ustednje, jer se nije crpio
redoviti prihod, već je postojalo samo propadanje i obnova individua, naturalni etat,
da ga tako nazovem. Tih tolikih uštednja ipak ne nalazimo. Kad smo pristupili prvom
uređenju šuma, nismo u pravilu bili dužni, da pitamo za krsni list šume ili datum
promjene vlasnika šume li kakav važan događaj u gospodarstvu, od kojega bi imali
računati početak turnusa. Pa to, držim, ne bi trebalo činiti ni onda, kad vlasnik šume
sastavlja novu osnovu s razloga, da svoje gospodarstvo za budućnost uredi, jer je
primjerice, dosadanje njegovo već uređeno gospodarenje poremećeno te želi da svoje
šume bolje uredi. Nesumnjivo je vrlo važan razlog, zbog kojega se pristupa uređivanju
neke šume. Primjerice kod Krajiških Imovnih Općina nije gotovo ni jedna
prvobitno sastavljena osnova ostala nepromijenjena na snazi, već je bilo krupnih i
čestih promjena od njihovoga postanka do danas.* Nije nam poznato, da li je kod
kojega šumovlasnika u Hrvatskoj gospodarska osnova, sastavljena pred više decenija,
realizirana bez većih i krupnijih promjena po obavljenim revizijama.


* Vidi u »Šum. Listu« g. 1915., br. 7. i 8. radnju: »A. P. Studija o temeljnim
principima šumskoga gospodarstva Krajiških Imovnih Općina s osobitim osvrtom na
Gradišku Imovnu Općinu.
252