DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 21 <-- 21 --> PDF |
ISKORIŠĆAVANJE ŠUMA Smolarenje u narodu. Povodom rasprave g. dra Ugrenovića »Smolarenje u Francuskoj « u »Šumarskom Listu« br. 3. od ove godine rad sam da iznesem neke podatke o primitivnom iskorišćavanju smole u našem narodu. Sa tim podacima ograničiti ću se na Primorsko-Krajišku Oblast t. j . u glavnom na Kapelske šume i Gorski Kotar. Narod toga kraja bere i sakuplja smolu u gjlavnom jedino sa smrek e (Picea excelsa). Smolari u tu svrhu odabiru srednja smrekova stabla od 20—40 cm prsnog promjera. Na takovim stablima naprave u jese n dvije vrsti ran a (kare) za dobivanje smole. Ili na stablu u prsnoj visini) ogule koru do bijeli za dlan široko i do 50 cm dugačko sa jedne, sa dvije, pače i sa četiri strane, već prema debljini debla. Ili na stablu zasijeku oštrom sjekirom u prsnoj visini ili nešto niže dva zasijeka, tačno jedan ispod drugoga, u razmaku od 20—30 cm tel izbiju španj. Takova je rana duboka od 1—3 cm. Iz takovih rana preko zime curi i sakuplja se u njima smola. Takovu smolu kupe smolari od proljeća preko ljeta do slijedeće jeseni 2—3 puta na istim ranama na slijedeći način. Ako je oguljena kora sa stabla, onda struže sa sjekiricom izašlu smolu. Ako je španj, onda sa džepnim nožem vadi sakupljenu smolu1 iz španja. Tako sakupljenu smolu, naročito ako je starija i ukrućena, svaljaju u grude teške od 1—3 kg, ili ako je mlada i više tekuća pohranjuju je u kuzole . Kuzol naprave također od oguljene kore sa mladih smrekovih stabala na taj način, da podbjeljuju smrekova stabla, odguljenu koru preklope po polovini i te dvije pole spoje sa drenovom ili ljeskovom šibom, koju u obliku luka smotaju, a krajeve zabodu u spojene kore. Taj im luk služi kao ruča za nošenje kuzola. (Takove kuzole prave također pastiri i djeca naročito od javorovih i ljeskovih stabalaca i beru u njih jagode.) Osim takove smole sabire narod u tim šumama sa smrekovih stabala i t. zv. »smoli ć«. To je smola, koja izbije ponajviše iz mladih i tanjih smrekovih stabala u obliku suza, sama od sebe t. j . bez umjetno izvedenih ozljeda na stablu. Tako iz otvora, nastalih na mjestu otpalih, snijegom polomljenih ili posušenih grana, dalje iz pojedinih manjih pukotina na kori i t. d. To je najbolja, najfinija, najbjelja i najčišća smola, a prema narodnom vjerovanju i najljekovitija, kako ćemo poslije čuti. Teškoća je jedino u| tome, što se smolića može srazmjernO´ malo sabrati. Za takovo se sabiranje troši mnogo više vremena pa se treba penjati po stablima. Poznato mi je, da mjestimice i iznimno sabiru\ smolu1 i sa starih, debelih, ranjenih španjanih jelovi h stabala, ali takova je smola više suha i kruta, ne vrijedi mnogo niti u narodu, a za1, lijek se nikako ne upotrebljava. Sabranu smrekovu smolu, narod upotrebljava dijelom za vlastitu upotrebu, a dijelom je prodaje. Smolari iz Oomirja (srez ogulinski) mnogo su! nosili smolu u mjesta preko Kupe, u Sloveniju, i tamo je prodavali. Prije rata prodavao se mali kuzol od Vi kg za 30 fil., a sada se traži za takov kuzolić oko 15 Din, prema tome bi cijena za 1 kg smole danas bila oko 60 Din. Narod upotrebljava smrekovu smolu: A. Za poslove kućnog obrta, i to 1. Za brda, koja su sastavni dio stana za tkanje. Zubci u brdu, zarezani u gornji i donji okvir, ovezani su jakim koncem i omazani smolom. U tu svrhu se metne 283 |