DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Temeljem svegai predlažem: 1. Da se pristupi pokusima praktičnog iskorišćavanja smrekove smole. 2. Da se provede kemijska analiza smrekove smole. Ing. Zlatko Turkalj 0 rentabilnosti bukve. U »Šum. Listu« za maj o. g. str. 251. iznio je gospodin Andrija Perušić, direktor Ogulinske Imovne Općine svoje gledište o rentabilnosti bukve i ustvrdio da »mnogi mladi šumarski stručnjaci pokazuju u praksi veliku averziju prema bukvi. Oni su takovo neraspoloženje vjerojatno donesli iz školskih klupa (!), gdje su čuli govoriti, da se bukva crveni od stida, što ništa ne vrijedi«. Budući da je pisac među mlađima istakao i mene kao protivnika bukve, smatram da je potrebno, da ukratko izložim svoj sud o rentabilnosti bukve. Ovo činim naročito zato, jer je to za nas vrlo važno pitanje. Bukva u nas zaprema 60 do 70% površine svih šuma. Pitanje njezine vrijednosti u poredenju s jelom i smrekom kod naprednih naroda odavno je riješeno u korist jele i smreke a na štetu bukve. Istina je, da mi mladi šumari gledamo drugim očima nacionalnoekonomsku ulogu šumskog gospodarstva, nego se to prije gledalo. Ta se uloga manifestuje u težnji, — u što kraćem vremenu sa što manje troška postići što veću korist od kapitala uloženih u šumsku proizvodnju. Najvažniji je kapital šumske proizvodnje zemljište, pa je stoga težnja svakog razumnog ekonoma, da od zemljišta, tog primarnog kapitala šumske proizvodnje, .dobije što veću zemljišnu rentu. Pristaše te nove škole poznati su pod imemoim »Bodenreinertrâglera«. Pod tim su imenom priznati njemački šumari podigli svoje šumarstvo do zamjerne visine. Zato je razumljiva i naša težnja, da i mi našet šumsko gospodarstvo dovedemo barem približno do te visine. Držim, da je u pitanju rentabilnosti bukve dovoljno držati pred očima na šumski objekt u našoj neposrednoj blizini, o kom smo već nas dvojica vodili diskusiju. U tom objektu »bukva i kraj svoje rastuće vrijednosti daleko zaostaje za četinjačama«. Taj je objekt posjed kneza Thurn Taxisa u Gorskom Kotaru, gdje se šumarska nauka već preko pola stoljeća pravilno primjenjuje. Tim je objektom, prema mišljenju naših profesora, čijem sudu i ja lično dajem punu važnost, najbolje gospodareno u državi. Kao živi dokaz tome ističem zadnju licitaciju na ovom posjedu od 26. aprila ove godine u Delnicama. Na njoj je izneseno na prodaju 21.830 m;i jelovine, procijenjene na Din 1,997.150.—, a prodane uz cijenu od Din 2,861.042.—. Kod te su se licitacije natjecala u svemu 42 šumska trgovca, koji broj nije još dosad ni kod jedne licitacije u našoj državi zabilježen. Ponuđene su cijene kreću za pojedine šumske predjele od 100 do 175 dinara po kubnom metru. A to je cijena, koja se kod nas nigdje za jelovo drvo ne postizava. Mogao bih reći, da se veća cijena za jelovo drvo ne postizava ni u Saskoj. Prema tome je upravo ovdje uspostavljen neki paritet ovih šuma s onima u Saskoj. 1 bukovina u ovom kraju ima svoju visoku cijenu, koja maksimalno dosiže do Din 50.— po kubnom metru na panju. Dakle je najviša cijena bukovine još uvijek tek trećina cijene, koja se plaća za jelovinu. Ovo je uporedenje cijena bukovine i jelovine u šumi na panju daleko važnije za nas šumare kao producente, nego cijene, koje g. P. navodi za sušačku luku. Njegove se cijene mogu odnositi na najizabraniju bukovu robu, koje imade jedva nekoliko pro cenata od sveukupne mase bukovine^ Meni je poznatoi, da je izabrana roba jelova i smrekova daleko veća i na sušačkom tržištu ul cijeni, nego to g. P. ističe. Prema izjavi ovdašnjih šumskih trgovaca, sve cijene jelovini na sušačkom tržištu daleko nadmašuju cijene g. P. A to je i razumljivo, jer bi inače bio absurdum platiti za jedan kubni metar stojećeg jelovog drveta u šumi 175 dinara a dobiti za gotov trupac na Sušaku 200 dinara. 285 |