DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Onu tvrdnju, da je cijena na panju jelovini 30 dinara po m3, a bukovini 45 do 50 dinara po m3 prihvaćam u slučajevima, gdje je izvoz bukovine lakši a jelovine teži, odnosno, gdje su bukove sastojine bliže prometalima nego jelove. Ta je tvrdnja moguća i u slučajevima, kad se radi o prodaji na panju prezrelih i naskroz okružljivih jelovih stabala. Nu držim nemogućiimi, da bi danas iz jedile te iste mješovite sastojine bukve i jele, gdje se i jedna i druga vrsta u zrelom stanju prodaje uz naknadnu premjerbu, mogla biti cijena bukvi veća nego jeli. Sve mnogobrojne pilane od Ogulina pa do Fužina podignute su sve u cilju iskorišćavanja jelovine a nipošto bukovine, pa je to valjda i najveći dokaz veće vrijednosti jele nego bukve. Od cjelokupne svjetske trgovine drvom circa 90% otpada na meko drvo (najvećim dijelom smrekovinu i jelovinu), a tek 10% otpada na tvrdo drvo. U normalnim predratnim prilikama, u koje se i mi danas polagano vraćamo, rasla je cijena mekanom drvu uporedo sa cijenama kamenog ugljena i gvozda. Poznato je, da je na svjetskim burzama, kad je rasao kurs akcija montanske industrije, odmah iza toga slijedila i viša cijena mekanom drvu. To dolazi odatle, što je u današnje doba »mahnitog (!) studija i tehničkih pronalazaka« upotreba gvozda, betona i t. d. tijesno povezana o veću upotrebu mekanog drveta. To nam uostalom pokazuje i savremeni građevni obrt, koji se naročito razvio u gradovima. A gradovi su daleko veći konzumenti drva nego sela. U pogledu produkcije sveukupne mase u istoj ophodnji zaostaje bukva daleko iza smreke i jele. Dok se cijena bukve spram jele odnosi kao 1 : 3, odnosi se u pogledu produkcije mase kao 1:2, jer je ukupna proizvedena masa na jedinici površine kod bukve za polovinu manja od mase smreke i jelove. To nam pokazuju prihodne tabele za ove vrsti drva. U današnje vrijeme nije to od male važnosti, jer savremene ljudske potrebe traže što veće produkte zemlje i to daleko više u kvantitativnom nego li u kvalitativnom pogledu. Toliko o rentabilnosti bukve spram jele u finansijskom pogledu. Tu se, kako vidimo, ne da ništa izmijeniti u korist bukve, — barem ne u dogledno vrijeme. Potrebu bukve u četinjastim sastojinama utvrdila je nauka o uzgajanju šuma, koju ne poriču pristaše »Bodenreinertrâgler-a«. Tu nauku mi mlađi šumari u punoj mjeri visok» cijenimo i u svom radu ne navješćujemo rat bukvi do istrebljenja, jer da tobože »skidamo bukvu kamo stignemo«. Ali ta važnost bukve u šumskom gospodarstvu´ nije u njoj samoj kao takovoj nego u onim vrijednijim vrstama, s kojima je ona u zajednici (u visokim planinama uz smreku i jelu a u prigorju hrast). Uloga bukve, koju ona prema tome u mješovitim sastojinama vrši, daleko se više cijeni u nauci »Bodenreinertragler- a« i pristaša zemljišne rente^, nego što je faktična njezina vrijednost na tržištu. Mi smo mladi šumari osvjedočeni, da visoke cijene jelovine i smrekovine u gorju a hrasta u brežuljcima mogu biti samo, ako materijal potječe iz mješovitih sastojina s bukvom. U mojoj šumskoj upravi Delnice ima mnogo eklatantnih primjera, gdje je i pomlađivanje jele moguće samo u smjesi s bukvom, dok je ono u čistim jelovim sastojinama vrlo teško, gotovo nemoguće. Kako vidimo, ima razloga, koji govore, da se bukva u izvjesnom razmjeru mora podržavati u četinjavim šumama, ali ti su razlozi direktno šumsko-uzgojne a indirektno finansijske prirode. Idealnu smjesu jele i bukve određuje naša nauka približno u istom omjeru kako stoje i njihove mase t. j . % jele i /i bukve. Postići tu smjesu valja da je glavni cilj našega rada i logično tome, moramo na taj omjer skidati bukvu kamogod stignemo. U ovo se izlaganje osnovnih principa najnovijih pravaca šumarske nauke ne bih upuštao, da se od vremena do vremena ne iznose u javnost neke bojazni o lošem pravcu rada mlađih šumara indirektno prigovarajući i osnovima naše šumarske nastave. Ta bojazan nije opravdana. U našoj prostranoj državi ima toliko prirodnih uslova, daše 286 |