DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1928 str. 34     <-- 34 -->        PDF

glasno u tome, da je to udruženje i prirodno i moguće, da nije novo i da je u sličnim
prilikama davalo vrlo dobre rezultate. I odlični agronomski stručnjaci izjavili su, da
je obzirom na terenske prilike ovih oblasti posve pravilno, da se studij šumske privrede
veže sa rudarstvom a ne sa poljskom privredom. I tako se iskristalizovala ideja
o osnutku jedne visoke škole za šumsku i rudarsku privredu u Sarajevu.


0. dr. Ugrenović ne će da primi gornjih razloga, pa kaže da je iz osnova
pogrešno, kada se radi bogatstva šume traži fakultet u Sarajevu. Za uspešnu nastavu
traži uzorne objekte, gde se vidi rad šumara stručnjaka, a bosanske su mu šume
ekonomski negativni objekti. On za´hteva nadalje mogućnost za lako upoznavanje svih
biljno-geografskih regija i svih načina podizanja, eksploatacije i uređenja šuma, dobre
saobraćajne veze i kontakt sa srodnim i pomoćnim naukama na univerzitetu, a
Sarajevo koje mu leži periferno toga svega nema. Zato Sarajevo nema nikakvih
uslova za visoku šumarsku školu, a za rudarsku ipak ima.
Može se dakako diskutovati o uslovima koje ima Sarajevo za visoku školu, ali
se još više može diskutovati o razlozima koje navodi g. dr. Ugrenović. a koje ni
jedan objektivan stručnjak ne može u celosti prihvatiti. Pre svega nije tačno da je
bogatstvo šuma jednoga kraja irelevantno za šumarsku nastavu, sve i kada te šume
nisu na visini. Kada je nastava u centru šumske privrede, onda je lakše upoznati tu
samu privredu. A od velike je važnosti da se student upozna sa objektima svoga
budućeg rada i sa primenom boljih, savremenih metoda rada na samim tim objektima.
To osećamo svi mi koji smo studirali na modernim visokim školama u inostranstvu,
pa se posle toga povratili u Bosnu. Što se tiče raznih biljno-geografskih regija, raznih
načina eksploatacije šuma, izrađivanja, prerađivanja i trgovine drvsta, gradnje šumskih
objekata i uređenja šuma, toga svega ima u Bosni dosta, i upravo u onome stadiju
razvitka koji će studenti kao budući šumari nastaviti u1 praksi. Ja nikada ne bih tvrdio,
da su bosanski objekti u tome pogledu za studij negativni. I upravo sam protivnog
mišljenja, da se tehnički i komercionalno može mnogo da nauči u bosanskoj šumskoj
privredi i u pozitivnom smislu. Na žalost ne mogu to isto da tvrdim u pogledu podizanja
i obnavljanja šuma. Ali kad se g. dr. Ugrenović poziva baš na moje svedočanstvo,
veliko je pitanje kako bi se ja kritički izrazio i o onim objektima zbog kojih
Sarajevo leži periferno za edukaciju šumarstva. Za sada kažem samo toliko, da je
pitanje hoće li uopće biti kakovih uzornih objekata u našoj zemlji, ako se bude nastavilo
po dosadašnjem kursu. Neka niko ne uobražava, da će šumska privreda propasti
u Bosni, a ostati pošteđena u drugim oblastima. A ako je dobra volja tu, i u Bosni
se mogu razmerno brzo urediti uzorni objekti, i to upravo taki koji najbolje odgovaraju
prosečnim potrebama države. Ja od 1919. plediram zato, ali nema ni od kuda razumevanja
ni pomoći. Ali ne uči se samo na uzorima nego i na životu, onakom kakav je.
Ni klinike ne demonstriraju medecinarima samo zdrave i uzorne ljude. A naši studenti
šumarstva biće po mnogo čemu budući lekari naše šumske privrede. Najposle strogo
sudeći samo po kriteriji udaljenosti od uzornih objekata nije ni položaj Zagreba
idealan. U Sloveniji i u Zagorju ima svakako sreskih mesta boljega položaja za
šumarske fakultet; a Sarajevo i ako je geografski centar države i važno prometno
čvorište leži periferno u tome pogledu. Ali šta onda, da se kaže za Beograd? Koji su
to uzorni objekti, biljni geografski regioni, načini pošumljavanja, eksploatacije i uređenja
na utoku Save u Dunav, koji su bili odlučni kad se tamo osnivao šumarski


fakultet?


Ima i jedno principijelno pitanje koje je pokrenuo g. dr. Ugrenović u svome
komentaru. On je odlučan protivnik izolovanih visokih škola i tvrdi da je potrebno
da se savremena šumarska nastava razvija samo na univerzitetima. Ovo pitanje treba
raspraviti odvojeno od sarajevske rezolucije, da se jednom stvori pravi sud o šumarskoj
struci u našoj zemlji, jer se doista pokazalo, da i medu samim šumarima postoje dva


360