DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 10 <-- 10 --> PDF |
3. BILJNO GEOGRAFSKE OBLASTI Na osnovu prosječnog procentualnog udjela flornih elemenata u flori pojedinih predjela krša kao i na osnovu uloge, koja pripada pojedinom flornom elementu u vegetaciji tih predjela, može se cjelokupno područje ilirskog krša podijeliti u nekoliko biljno-geografskih oblasti višega i nižega reda. Precizna karakterizacija i konačno ograničenje takovih oblasti moći će se međutim provesti tek na osnorvu iscrpivih flornih statistika i detaljnih fitosocijioloških istraživanja na čitavom području. Kao najidealnija ] potpuno pouzdana baza za ovakovu podjelu »kommen nur die Pflanzengesellschaften selbst in Betracht: die Assoziationen mit ihren Unterabteilungen, ferner die Verbânde, Gesellschaftsordnungen und Klassen«. (Braun-Blanquet30). Na toj naime osnovi »gelant.. eo ipso auch das sippensystematische Moment zu voiler Geltung«. (Braun-Blanquet, 1. c. p. 304.). Kako pak nijedna od tih zadružnih kategorija nije do danas na cjelokupnom području krša ni približno poznata, to je razumljivo, da se ni biljnogeografske oblasti, koje su razni autori na osnovu do! sada raspoloživih podataka postavljali i vrlo ih različno interpretirali, nazivali i ograničivali, ne mogu smatrati definitivnima. Dosadanja nastojanja u tom pogledu idu za tirn, da se pojedine oblasti karakteriziraju prosječnim procentualnim udjelom flornih elemenata i sastavom dominantnih biljnih formacija. U pogledu ovog potonjeg kriterija polaže se naročita i prvenstvena važnost na formacije drveća i grmova (šuma i šikara). U istom su cilju u nekim krajevima krša provedena i detaljna istraživanja o raširenju drveća (isp. Baumgartner"´1). No svi ti podaci, sa kojima do sada raspolažemo, nijesu dovoljni, jer dopuštaju, kad ih upotrijebimo u svrhu ograničenja i karakterizacije biljnogeografskih oblasti, u mnogom pogledu znatno diferentne interpretacije. Odatle je nastala i ona velika podvojenost u shvaćanjima i raznolikost u nazivljima oblasti kod pojedinih autora. Moglo bi se bez pretjerivanja ustvrditi, da gotovo svaki autor, koji se ponešto bavio ovim pitanjima, ima svoj vlastiti sistem biljno-geogr. oblasti na području našega krša. Dapače ni ona linija, koja rastavlja dva najjača kontrasta u vegetaciji ilirskog krša, t. j . linija koja rastavlja mediteransko florno područje litoralnog krša od transalpinskog (po fJayeku3´2) odn. zapadno-pontskog (po Bečku, 1. c. 1901.) područja kontinentalnog krša, nije još definitivno povučena. Pa ipak je kontrast između oba područja tako velik, da Beck s pravom kaže (1. c. p. 418.) : »Die Contraste in der Végétation . . . sind zu auffâllig, als dass sie niclit auch von jedem Laien erkannt werden konnten.« Nije naša svrha, da se na ovome mjestu upuštamo u bilo kakovo kritično poređivanje svih tih raznolikih shvaćanja, i ako takav posao ne bi bio sasvim suvišan. U želji, da dobijemo kratki pregled najznatnijih biljno-geografskih oblasti na području hrv. i dalm. krša, uzeti ćemo za bazu prvobitnu razdiobu Bečka (1. c. 1901.) primijenivši na nju one novije korekture i dopune, koje smatramo ispravnima i potrebnima. 30 Braun-Blanquet: Pflanzensoziologie, Berlin, 1928., p. 304. 31 Baumgartner: Studien uber die Verbreitung der Gehôlze im nordoestlichen Adriagebiete. Abh. d. Z. B. G., Wien, 1916. 32 Hayek: Die Pflanzengeographische Gliederung Osterreich-Ungarns. Verh. zool.-bot. Ges., Wien, LVII., 3.,p 1907. 404 |