DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 19 <-- 19 --> PDF |
njara genetski usko vezane. Pod utjecajem klimskih i biotskih faktora prelazi postepeno jedna u drugu. Heterogenost kamenjare ima svoj odraz i u velikom broju elemenata, koji sastavljaju njezinu vegetaciju. Uz bezbrojno mnoštvo zeleni (jednogodišnjih, dvogodišnjih i perenih) razasuti su kamenjarom tu i tamo i neki grmovi, kao n. pr. Junipcrus oxycedrus L., Puliurus aculeatus Lam., Coronilla emeroides Boiss., Cistus salvifolius L. i dr., a uz njih su vezane i izvjesne povijuše (n. pr. Tamus communis L. i dr.). No svi ti grmovi predstavljaju zapravo ili rezistentne ostatke nekadanje makije, koja je prešla u kamenjaru, ili pak prve pionire makije, koja se na zaštićenim mjestima iz kamenjare razvija. Olavna pak fizionomska uloga u vegetaciji kamenjare pripada u prvom redu raznim kserofitskim zelenima i polugrmovima. Dovoljno je da spomenemo tek nekoliko tipova, koji u ogromnom broju primjeraka prekrivaju mjestimice velike površine područja.Među takove tipove idu prije svega Salvia officinalis L., Inala candida Cass., Phlomis fruticosa L.,(samo na jugu),Marrubium candidissimum,L.,EuphorbiaWulfeniiliowe, E. spinosa L., E. dendroides L. (samo na jugu), Echinops Ritro L., Eryngiamamethystinum L., HeUchrysum itulicnm (Roth.) Quss., Carlina corymbosaL., Asphodelus microcarpus Salzm. et Viv., Scolymus hispanicus L., Convolvutus tenuissimus Sibth. et Sm., C. cantabricus L., Teucrium polium L., Reichardia picroides Roth. i još veliko mnoštvo drugih. Neki elementi kamenjare dolaze više lokalno, ali su zato na dotičnim mjestima zastupani vrlo obilno. Tako primjerice veliki dio kamenjare srednjeg i sjevernog dijela otoka Paga ima skroz jednoličnu fizionomiju, koju mu u glavnome podaje Cytisus spinescens Sieb. u društvu sa Euphorbia spinosa i nekolikim travama. Trave su uopće u sastavu vegetacije kamenjare veoma važni elemenat, jer se poglavito na njima osniva gospodarska vrijednost kamenjare kao pašnjaka. U prvom redu dolaze u obzir ove trave: Andropogon gryllas L., A. ischaemum L., A. hirtus L., Stipa pennata L., Bromus erectus Huds., Brachypodium ramosum (L.) P. Beauv. i dr. Sve su te trave raširene sad većim, sad manjim dijelom mediteranskog krša, ali važnost pojedine od njih nije u vegetaciji svuda jednaka. Tako je n. pr. trava Brachypodium ramosum raširena poglavito južnim dijelom Mediterana, gdje —i prema usmenom saopćenju g. prof. Pevaleka — određuje fizionomski karakter posebnoj asocijaciji, i to počevši već od zadarskih otoka. Naprotiv je trava Andropogon gryllus L. raširena poglavito sjevernim dijelom mediteranskog i submediteranskog krša (otoci Pag, Rab, Plavnik, Krk, Istra i t. d.), gdje prema mojim vlastitim opažanjima pokriva mjestimično upravo velike površine. Južnim dijelom otoka Paga prolazimo primjerice čitave sate kroz kamenjaru, kojoj daje glavno obilježje Andropogon gryllus L., a ovoj se tek mjestimično pridružuje Asphodelus microcarpus Salzm. et Viv. Na mjestima, gdje je zabranjena paša, i gdje se je iz bilo kojih razloga nakupilo dovoljno plodne zemlje (n. pr. doline), znadu se mnoge trave združiti sa nekim drugim elementima (poglavito krucifere, leguminoze i t. d.) u posebni tip posve zatvorene livade. Takove su livade u mediteranskom kršu vrlo rijetke, ali gdje dolaze, predstavljaju bez sumnje važni gospodarski objekat. Za ovu vrstu livada imamo možda upravo klasičan primjer na otoku Pagu, naročito u području Povijane, gdje i opet pripada glavna uloga upravo travi Andropogon gryllus L. Sličan je tip livade opi413 |