DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 23 <-- 23 --> PDF |
bukove šume, na koji bi slijedio — kao u Alpama — pravilni pojas crnogorice, nego se ovdje neprekidno izmijenjuju čisti bukovi i čisti crnogorični sa tipskim miješanim sastojcima. Ipak se prema Bečku može u glavnome reći, da jela i smreka počinju uspijevati prosječno u višim zonama nego bukva, ali se razmak između donje granice bukve i donje granice crnogorice povećaje prema moru, a sužuje postepeno prema unutarnjosti kopna. Najrašireniji su u našem području čisti sastojci bukve (Fagus silvatica L.). U njima dominira Fagus silvatica L., kojoj se u manjoj ili većoj količini, već prema visini, ekspoziciji i t. d. pridružuju Carpinus betulus L., Quercus cerris L., Qu. sessiliflora Salisb., Castanea sativa Mili., Ostryacarpinifolia Scop,, Ulmus campestris L., U. montana With., Betula alba L., Tilia tomentosa Mnch., T. platyphyllos Scop., Sorbus aucuparia L., Aria nivca Host., Prunus avium L„ Acer obtusatum W. K., A. pseudoplatanusL., A. campestre L., Fraxinus ornas L., Abies alba Mili, Picea excelsa (Latn.) Link., Pinus silvestris L., P. nigra Arn., Taxas baccata L. i dr. Od niskog drveća neka je spomenuto tek nekoliko tipova, kao Corylus avellana L., Daplme mezereum L., Crataegus monogyna Jacqu., Prunus spinosa L., Rubus idaeus L., Cytisus laburnum L., Cornas mas L., C. sanguinea L., Staphylea pinnata L., Lonicera xylosteum L., L. alpigena L., Viburnum lantuna I.., Sambiicus nigra L., Juniperus commuais L. i t. d. U nižem su rašću od naročitog interesa neki malobrojni ilirski tipovi, kao n. pr. Dentaria trifolia W. K., Aremonia agrimonioides Neck. i dr. Donja se granica bukove šume diže od sjevera prema jugu, te dopire prema Beckovim mjerenjima u Liburnijskom kršu do visine od 584 m, a u crnogorskim planinama do visine od 1050 m. Njezina gornja granica, na kojoj stabla bukve poprimaju postepeno oblik kržljavih grmova, diže se također od sjevera prema jugu (1620 m na Ličkoj Plješevici, a cea 2000 . u Crnoj Gori). Zanimljivo je međutim, da se širina pojasa bukove šume, koja u liburnijskom kršu iznosi 1016 m, postepeno sužuje prema jugu, te iznosi n. pr. u Crnoj Gori oko 565 m (isp. Beck, 1. c, 1901., p. 321). Mnogo je u ilirskim planinama raširen i tip miješane šume, u kojoj se sa bukvom bore o prevlast jela i smreka. Tom je tipu šume svratio naročitu pozornost Horvat (1. c. 1925.) na Ličkoj Plješevici, te ustanovio izvjesnu pravilnost u pogledu rasporeda triju dominantnih drveta. U čistim crnogoričnim šumama dominiraju Picea excelsa (Lam.) Link. i Abies alba Mili., kojima se pridružuju Pinus silvestris L., Taxas baccata L„ Fagus silvatica L., Betula alba L., Ulmus montana With., Acer obtusatum W. K., A. pseudoplatanus L., Sorbus aucuparia L. i t. d., a sloj niskog drveća sastavljaju gotovo sami elementi bukove šume. Niže rašće sastavljeno je od mnogo manjeg broja elemenata, nego kod čiste bukove šume. Medu crnogoričnim drvećem ilirskih planina zaslužuje naročiti interes endemična munika, Pinus leucodermis Ani, čije prilično jednolične sastojine čine gornju granicu šume n. pr. na Lovćenu i drugdje (isp. Beck, 1. c. 1901., p. 353., 354.). Osim munike, koja dominira, dolaze u tim sastojinama pojedinačno još Fagus silvatica L., Acer obtusatum W. K. i Pirus commanis L., a medu niskim drvećem n. pr. Juniperus nana Willd., /. Sabirni L., Pinus pumilio Haenk., Rhamnus fallax Boiss. 417 |