DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 40 <-- 40 --> PDF |
hidrografske i klimatske prilike našega Krša i način samoga pošumljenja. Prema njegovim navodima pošumljavanje sijanjem sjemena malo se rabi, jer mlade biljke ponajčešće nisu u stanju odoliti velikoj suši ljeti, ni velikoj buri zimi. Sjeme četinjača uopće se ne sije, jedino u južnijim predjelima, na toplijim i zaštićenim položajima, može se upotrebiti sjetva vrsta Pinus halepensis i P. Pinea, koje vrste imaju već kao klice dugo žilje, i vrlo su osjetljive na ozljede prigodom presađivanja. Od sijanja sjemena lisnatog drveća može se očekivati uspjeh sarno od vrsta sa velikim sjemenkama (Quercus, Castanea, Juglans, a eventualno i kod Celtis i Prunus Mahaleb). Sve ostale vrste moraju se gojiti sadnjom. U velikom dijelu Krša dolaze od četinjača u obzir na prvom mjestu Pinus Luricio aastnaca EndL, a u toplijim predjelima (Dalmacija, otok Rab i južnije) na zaštićenim položajima Pinus halepensis, P. Pinuster (maritimu), P. Paroliniuna, P. Pinea, a od listača vrste Quercusa (osobito Quercus pubescens Wild.), u toplijim predjelima (Rab i južnije) Quercus ilex, nadalje vrste ostalih rodova, koje od naravi pridolaze. Pojedine površine, gdje ima od brštenja zakržljalog grmlja, pošume se najlakše, da se tamo zabrani paša, a grmlje se pris ječe kod zemlje (resurekciona sječa). 8. Die Aufforstung des Karstes in Oesterreich, od Komada Rubbia, deželnog gozdarskog nadzornika u Ljubljani, 1907. U ovom djelu (referat na internacionalnom poljoprivrednom i šumarskom kongresu u Wienu) iznosi pisac prikaz pošumljenja Krša u Kranjskoj, Istri, Gradiški, Trstu i Dalmaciji, ćlede načina pošumljavanja kaže izrično, da se ručno pošumljenje gotovo u pravilu izvodi sadnjom biljaka. Ručno pošumljavanje sjemenom četinjača ne obavlja se uopće u Kranjskoj, u primorskom Kršu rijetko, no u Dalmaciji i na otocima dosta često, pošto su tamo klimatske prilike povoljnije. 9. Pošumljenje Krasa, napisao Bogoslav Kosović, šumarski nadzornik, Zagreb 1909. (štampano je u Šumarskom Listu, 60 stranica). Ovu je radnju razdijelio pisac u 4 poglavlja i to: a) postanak Krša, te njegovo sadanje stanje; b) biljevišta; c) tehnika pošumljavanja Krša; d) riješenje pravnih odnošaja i gospodarskih pitanja suvislih sa pitanjem o kultiviranju Krša. Pisac napominje vrlo slabe uspjehe pošumljavanja Krša biljkama lisnatog drveća i kaže, da se kod pošumljavanja Krša u predjelima oko sjevernog Jadrana mora slijediti primjer slovenskih stručnjaka, da se najprije odgoji gusto sklopljena šuma sadnjom biljaka (Pinus laricio austr.) ili Pinus strobus, koje su vrste kadre izdržati jake vjetrove i ine nepogode krške klime, a padanjem Cetina brzo popravljaju tlo. Uspjeh sjetve sjemena na neobraštenom Kršu je rijetko dobar. Ukoliko se ipak sjeme sije, preporuča pisac Miroševićevu metodu. Ona se sastoji u tom, da se tik kakvog kamena ili grma pospe po zemlji par zrna sjemena i pokrije suhim listom ili travom, poklopi grančicom, a ovu opet pritisne kamenom. Lišće čuva sjeme od ptica i drži ga vlažnim. 10. Zakon o pošumljenju Krasa, od Stevana Petrovića, šumarskog nadzornika, Zagreb 1910. (štampano i u Šumarskom Listu, 45 stranica). Pisac detaljno i temeljito obrazlaže potrebu, da se donese zakon o pošumljenju Krša, te iznosi glavna načela, na kojima bi se takav zakon morao izgraditi. 434 |