DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1928 str. 8 <-- 8 --> PDF |
igraju u Jadranskoj zoni našega krša izvjesnu ulogu i takovi tipovi, koji su vezani isključivo na mediteransku i submediteransku regiju ilirskog krša. Takove ilirske mediterance predstavljaju mnogi gore spomenuti krški endemi, kao što su na pr. Dianthas tergestinus (Rchb.) Kern., Edraianthus tennifolius (W. K.) D. C, Centaureu Weldeniana Rchb., C. spinosociliata Seen. i dr. Zastupnici mediteranskog flornog elementa vezani su na mediteransku klimu Jadrana, dakle poglavito na litoralni krš. Stoga se oni prema kontinentalnom kršu postepeno gube, a zalaze nešto dublje u kopno jedino uz doline nekih rijeka, koje se slijevaju u Jadransko more (na pr. Neretva, Zrmanja). Osim toga gube se mediteranski elementi postepeno od juga prema sjeveru. Kontinentalnom dijelu našega krša podaje u pogledu flore naročitu osebujnost t. zv. ilirski florni elemenat. Shvaćen u širem smislu poklapa se ilirski florni elemenat sa transalpinskim odnosno banato-insubrijskim elementom, te obuhvata »takve sistematske jedinice, koje imadu u glavnom središte raširenja u ilirskim zemljama, a reprezentiraju stare tipove, po svoj prilici tercijarnoga podrijetla«. (Horvat25, p. 8.). Genetski može se taj elemenat po Adamovim (1. c.) i Horvatu (1. c. p. 25.) sa mnogo vjerojatnosti dovesti u vezu sa mediteranskom florom. Ovako shvaćenom ilirskom flornom elementu u širem smislu (ili transalpinskom) pripadaju n. pr. Ostrya carpinifolia Scop., Carpimis orientalis Mili., Cotiwis coggygriaScop., Acer monspessulanum L., Paliurus aculeatus Lam., Fraxinus ornus L. i još neki drugi grmovi i drvcta, ali i veliko mnoštvo zeleni (na pr. Helleborus multifidus Vis., Anémone hortensis L., Omphulodes verna Mnch., Digitalis laevigata W. K., Knuutia illyrica Beck, i t. d.). Primjerom raširenja ovih tipskih biljaka krša, koje su u glavnome vezane na pravu kršku zonu ilirskog područja, dakle na formaciju t. zv. krške šume (isp. Beck, 1. c), može nam služiti raširenje crnoga graba Ostrya carpinifolia Scop., kako ga je u najnovije doba prikazao Scharfetter1´. Ilirski florni elemenat nije međutim ograničen na samu ovu nižu kršku zonu u užem smislu, nego ima svoje zastupnike i u višoj šumskoj regiji (na pr. Acer obtnsatum W. K., Rhamnns fallax Boiss., Peltaria aliacea Jacqu., Aremonia ugrimonioides(L.) Neck., Euphorbia carniolica Jacqu., Bupleurum cernuum Ten., Libanotis daucifolia (Scop.) Rchb., Lamium orvala L., Satnreia grandiflora (L.) Scheele, S. montana L., Globularia bellidifolia Ten., Lilium carnioliann Bernh. i t. d.), a velika je važnost ilirskih tipova i izvan granice šume u planinskoj regiji krša (na pr. Cerastium lanigerum Clem., Arabis Scopoliana Boiss., Anthyllis ]aquini Kern., Trinia carniolica Kern., Athamunta Uaynaldi Borb. et Uechtr., Androsace villosa L., Gentiana tergestina Beck, Lonicera reticulata Borb., Ribes pallidigemmnm Simon., Dalphne alpina L., Spiraea cana W. K., ..... laevis Kit., Allium achroleucum W. K. i t. d.). U opsegu ilirskog flornog elementa nalazimo nadalje mnoštvo takovih tipova, koji svojim arealima u opće ne prelaze granicu ilirskog krša u najužem smislu. To su pravi ilirski endemi o kojima bijaše govora već naprijed, i od kojih neki imaju vrlo uzak areal, jer dolaze posve lokalizovano. J^ako poznajemo primjerice nekoliko specijalno kvarnerskih endema: 25 Horvat: Rasprostranjene i prošlost medit., ilir. i pont. elem. etc. Acta Bot. Univ. Zagreb, IV., 1928. . Scharfetter: Mitteil. d. Deutsch. Dendrol. Oes. Nr. 20., 1928. p. 11—19. 402 |