DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1928 str. 17 <-- 17 --> PDF |
nus ornus L., Ostrya carpinifolia Scop., Robinia pseudoaccacia L., a u novije doba i Populus nigra L. Naročito s obzirom na klimatske faktore Krša možemo kazati o vrstama, s kojima smo izvodili pošumljavanje ovo: Pinus haleppensis Mili. dolazi autohton i dobro uspijeva na mjestima zaštićenim od uticaja vjetra NE kvadranta, u zoni makija, odnosno ondje, gdje se još javljaju elementi makija. Lijepa su nalazišta od prirode na ostrvu Braču i Mljetu; na kontinentalnoj obali dolazi autohton južno od Splita naročito na poluostrvu Pelješcu i okolici Dubrovnika (naročito na Petki, u Čibačima i t. d.). Na mjestima izloženim vjetru NE kvadranta često mu smeđe iglice. Od ekspozicije prema NE kvadrantu, dakle od intenzivnosti upliva bure, ovisi intenzitet smeđenja. Ovo se smeđenje javlja redovito u mladosti, od 3>—5 godine. Mnogo puta iza smeđenja iglica, slijedi ugibanje individua. U starijoj dobi nastaju izvale uslijed vjetra. Razvitak korjena, naročito na kamenitom terenu, nije u povoljnom razmjeru sa razvitkom debla, a ni razvitak forme debla s obzirom na obranu od vjetra nije najpovoljniji. Sjetva je osjetljiva i od niske temperature i od mehaničkog i od fiziološkog uticaja vjetra, osobito u zoni, gdje i elementi makije iščezavaju. Prirast u visinu je intenzivniji nego u vrsti P. Lancia — a manji nego u vrsti P. maritima. Drvo mu je dobre kvalitete — naročito ga traže u brodogradnji. Pinus maritima (pinaster) ne dolazi autohton. Od uticaja vjetra i niske temperature manje trpi nego P. haleppensis. Daje dobar prirast, bolji nego P. haleppensis. Prema dosadanjem, daje dobre rezultate vještačko pošumljavanje u istoj zoni kao i P. haleppensis. Drvo mu ne vole. jer se kasno javlja srž. Pinus pinea. Čini se, da je ova vrsta kod nas autohtona na ostrvu Mljetu, gdje dolazi zajedno.sa vrsti P. haleppensis. Dobri rezultati sa ovom vrsti postignuti su u toplijem dijelu vazdazelenog pojasa. U hladnijem dijelu mediteranskog područja, t. j . gdje makija kao biljna družba već iščezava, gdje se javljaju tek pojedini njezini elementi, nema mjesta ovoj vrsti. Pinus luricio, dolazi na Kršu autohton. Sačinjava gdje veće, a gdje manje sastojine često sa podstojnim vrstama, koje pripadaju elementima makije. Sastojine crnoga bora nalazimo u okolici Senja (Borovo, Borova draga, Budim), zatim na Biokovu, na Braču, na vrhovima poluostrva Pelješca i t. d. S obzirom na čedna kemijska i fizikalna svojstva tla, i jer odolijeva vrlo dobro i suši i amplitudama temperature, crni su bor zavoli li kultiva tori na Kršu. Posmatrajući crni bor sa gledišta prvih kultivatora, koji su podiza njem prvih kultura crnoga bora na siromašnim, aridnim površinama kreč njaka, išli za poboljšavanjem zemljišta, i za zaštitom od klimatskih faktora, ispunjava ova vrsta svoju zadaću u punoj mjeri. U istinu, malo je vrsti, koje bi mogle izvesti poboljšavanje edafskih faktora kao ova. Obilje odbačenih iglica poboljšava u svakom pogledu zemljište, a uspijevanje i na najlošijim terenima daje prednost, pred osta lim vrstama. Možemo kazati, da se P. laricio može upotrijebiti gotovo na svim staništima Krša — od zone mješovitih listača do zone montanske i to ne samo kao prolazna, već i kao stalna sastojina. 475 |