DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1929 str. 21 <-- 21 --> PDF |
zatim kako ćemo uza sve te pogreške dobiti što bolji rezultat za cijelu sastojinu i kako ćemo odrediti, koliku pogrešku ima taj naš rezultat. II tu svrhu i u cilju, da olakšam praćenje razmatranja čitaocima, koji se dosad nijesu možda bavili njegovim osnovima, izložit ću najprije ukratko neke poznate principe t. zv. nauke o izjednačivanju pogrešaka po metodi najmanjih kvadrata.1 Pogreške sa velikim brojem uzroka imaju to svojstvo, da su jednako vjerojatne i kao pozitivne i kao negativne ; male su pogreške vjerojatnije od velikih i postoji jedna praktična granica, iznad koje se te pogreške ne penju. Sva ta svojstva izrazio je G au s s na osnovu zakona o vjerojatnosti i hipoteze o aritmetičkoj sredini: i to pomoću svoje krivulje za vjerojatnost pogrešaka, kojoj jednadžba glasi: h Varijabila e znači veličinu pogreške, e je baza prirodnih logaritania, h je konstanta, koja je ovisna o tačnosti izmjere. Grafički je ova jednadžba predočena na slici 1. + č Recimo, da su kod .-kratnog direktnog mjerenja neke veličine 0 učinjene pogreške vu r2, .>3, .... vn. Složena vjerojatnost, da su baš sve ove pogreške 1 Detaljno o tome govore djela: Wellisch : Théorie unđ Praxis đer Ausgleichungsrechnung. Ozuber : Théorie der Beobachtungsfehler. Helmert : Die Ausgleiehsrechnung nach der Méthode đer kleinsten Quadrate. Kozâk : Grunđprobleme đer Ausgleichungsrechnung nach đer Méthode der kleinsten Quadrate. Woitbrecht : Ausgleichungsrechnung. nach der Méthode der kleinsten Quadrate. 19 |