DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Dr. JOSIP BALEN, BEOGRAD : TEHNIKA ZAŠUMLJAVANJA KRŠA*. (LA TECHNIQUE DU REPEUPLEMENT DU KARST)* N N a Kršu ne dolaze za pošumljavanje u obzir svi tereni. Pošumljavanje će se izvršavati samo na onim. terenima, za koje će se svestranim ispitivanjem utvrditi, da na njima nijedna druga rentabilnija kultura nije na mjestu. S obzirom na prilike staništa pologa Krša, sigurno je, da je ovakovih terena najviše. — No podizanje šuma na goletima Krša nije samo od odlučna upliva po život naroda onoga kraja, već i po opći kulturni i materijalni razvitak naše otadžbine uopće. Zato pri podizanju šume na terenima, koji su određeni za tu svrhu, treba voditi računa, kako bi se rad oko zašumljavanja izvršio bez velikih potresa po dosadanji život i navike krškoga življa. Ne smijemo smetnuti s uma, da je u velikom dijelu gologa Krša historijski razvitak primoravao našega čovjeka, da bude stočar. Velike površine goleti ili su vlasništvo državno, na kojemu je vijekovima ležao Servitut paše, ili su vlasništvo komunalno, gdje je uživanje prepušteno više manje tradicijonalnom pašarenju. I u jednom i u drugom slučaju gotovo je pravilo, da se na goletima napasuje velik broj naročito sitne stoke. Nije ni čudo, što akcija oko pošumljavanja Krša nailazi na teškoće redovno svuda ondje, gdje je pašarenje jedno od glavnih vrela prihoda. U očima seljaka svako je pošumljavanje štetno, jer mu se njim oduzimaju pašnjačke površine. Naprotiv u krajevima Krša, gdje imade i drugih vrela prihoda: gdje je živ promet stranaca, gdje je razvijenija poljoprivreda, pošumljavanje je lakše, a rezultati i veći i brži, ne gledeći na to, da li su pašnjačke površine u individualnom ili komunalnom vlasništvu. Prvima pripadaju naročito krajevi negdanje Vojne Krajine u Primorsko- Krajiškoj oblasti i Hercegovina. Drugima pripada t. zv. provincijalni dio Primorsko-Krajiške oblasti od Sušaka do Novoga Vinodolskog pa najveći dio Splitske i Dubrovačke oblasti. U Zetskoj oblasti, iako su pašnjačke površine u glavnome u komunalnom uživanju, prema svima dosadanjim znacima ne će pošumljavanje nailaziti na veće teškoće sa strane naroda. Držeći u vidu narodno gospodarske i socijalne prilike oblasti Krša, vođeni principima šumarske nauke i rezultatima prakse, prikazati ćemo način izvođenja radova na terenu. Na osnovu te opće dispozicije izložiti ćemo ova pitanja: 1. mjesto, cilj i opseg pošumljavanja, odnosno podizanja šume; 2. način podizanja šume, vrste drva i vrijeme rada; 3. šumsko gospodarske mjere u podignutim sastojinama. * Prevod vlastitog članka iz francuskog (Voir le texte français du meme auteur, dans la publication »Le Karst Yougoslave«, parue l´an dernier, p. 85.). i64 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 21 <-- 21 --> PDF |
1. Određivanje mjesta, gdje ćemo podizati šumu i ustanovljivanje opsega pošumljavanja. Kad ne bi trebalo voditi računa i o ekonomskim i socijalnim prilikama, važilo bi u glavnom pravilo, da se sa pošumljavanjem počne sa današnje donje granice šume, imajući pred očima prilike staništa. Ovo bi bilo generalno pravilo u prvom redu za one prostrane goleti, koje su vlasništvo bilo državno, bilo komunalno. No po ovome možemo rijetko kada postupiti. Prilike su jače od svih teorijskih principa — pa pošumljavamo redovno ondje, gdje nema zapreka. Privatnik radi, kako mu konvenira. Izuzetak čini slučaj, u kome je pošumljavanje izvjesnog objekta potrebno i naređeno iz javnih obzira. Mi ćemo u ovim izvodima držati pred očima one prostrane goleti Krša, koje su vlasništvo države i općina. Podignuta šuma na Kršu ima svoj naročiti zadatak. Ona ima da tlu vrati njegov produktivitet, ona ima da zaštiti ljudska naselja, ispasišta, saobraćajna sredstva, pa i samo zemljište od elementarnih nepogoda. Prema tome za pošumljavanje izdvajamo na prvom redu ona mjesta, na kojima je šuma jaki branič protiv bujica, sigurna zaštita od vjetra. Zatim dolazi u obzir pošumljavanje onih lokaliteta naše rivijere, gdje to traži interes prometa stranaca i turizma. Na taj način vezujemo interese i sela i grada sa općim interesima. Tek po izvršenom pošumljavanju pomenutih terena, pristupamo u principu pošumljavanju ostalih goleti. Bez obzira, da li se od budućih sastojina očekuje neposredna ili posredna korist, cilj nam je, da stvorimo što prostranije i što suvislije komplekse šuma. Na taj se način umanjuju i teškoće i troškovi čuvanja podignutih šuma. Imade još jedan važan momenat, koji držimo u vidu prilikom ustanovljenja lokaliteta za pošumljavanje. Pretpostavivši najednake prilike s obzirom na cilj, kojemu će šuma služiti, osigurat ćemo podizanje šume u prvom redu ondje, gdje još imade prirodnih elemenata šume. To su staništa, gdje još šumska vegetacija nije posve iščezla, gdje još imade dosta živih panjeva i kržljavih izbojaka lišćara. Oni daju sigurnu osnovicu, da ćemo primjenom podesnih tehničkih metoda ubrzo doći do povoljnih rezultata. Konačno pri razmatranju ovoga pitanja moramo još imati pred očima i mogućnost čuvanja podignute sastojine. Radi toga ćemo, ceteris paribus, dati prednost onim lokalitetima, gdje je to čuvanje najviše zagarantovano. Ne ćemo mimoići ni momenata, koji su propagandistički od važnosti, pa ćemo u danom slučaju i njima obratiti dostojnu pažnju. Prema izloženom ovo su momenti, koji odlučuju u času, kada treba odrediti mjesto za pošumljavanje: cilj pošumljavanja, eventualno postojanje elemenata šume i obezbjeđenje čuvanja podignute sastojine, sve to u saglasnosti sa postojećim gospodarskim i socijalnim prilikama kraja, o kojemu se radi. 2. Ustanovljivanje načina podizanja šume, izbor vrsti drva i vrijeme rada. Na Kršu imade na mnogo staništa elemenata šume. Sačuvani su mnogi panjevi lišćara, koji daju još dosta jake izbojke. Istražujući dubljinu prodiranja korijenja mnogih lišćara, ustanovili smo, da u mnogo slučajeva ta dubljina daleko premaša jedan metar. Ovo je, dakako, samo onda moguće, kad su slojevi krečnjaka ustrmljeni, među kojima se nalazi obilje 165 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 22 <-- 22 --> PDF |
terra rossa. Pri slojevima, više manje horizontalnima, nemoguće je prodiranje korijenja u dubljinu. Prodiranje korijena u dubljine od velike je važnosti za pošumljavanje, jer osigurava namicanje potrebne vlage — pomaže izbojnu snagu. Od vrsta, čiji su elementi sačuvani, dolaze u zoni makije mnogi elementi makije. U prvom je redu hrast crnika (česmina = Quercus ilex L.). Van ove zone dolazi naročito Quercus lanuginosa Thuill, Fraxinus ornus L., Ostrya carpinifolia Scop., Carpinus duinensis Scop. i t. d. Na izmaku zone makija i na početku zone običnih lišćara, uz ostale, dolazi Paliurus australis üaertn. Sve ove vrste imaju veoma jaku izbojnu snagu. Radi ilustracija napominjemo, da smo na vrsti Fraxinus ornus L. na ostrvu Krku, u šumskom predjelu Grdnje, našli jednogodišnjih izbojaka u dužini od preko jednog metra (l). Ovaj jaki prirast javlja se iza sječe na panj već u prvoj i drugoj godini. No u svakom slučaju možemo konstatovati pojačani prirast u visinu još jednoć kasnije i to u momentu, kad je krošnja ojačala. Prvi je dakle jaki prirast rezultat rezervnih hraniva, a drugi uvećane asimilatorne površine. (2) Druga su opet staništa na Kršu, gdje je nestalo elemenata za šumu. Na ovim zemljištima ili nema vegetacije (strmine, vododerine) ili nalazimo raznovrsne biljne asocijacije. Među najglavnijima su asocijacije kadulje (Salvia officinalis L.). Između raspucanih gromada krečnjaka, gdje se je sabrala terra rossa, nalazi kadulja uslove za život. Osim vrsti Salvia dolaze još i druge vrste, kojima ide korijenje jednako duboko i koje se na terri rossi zadržavaju. To su naročito vrste Helichryrsum, Teucrium, Satureja i t. d. Sa ovim perenius vrstama dolaze i anuelne vrste, naročito na staništima, gdje su slojevi krečnjaka ustrmljeni, pa osobito u uvalicama, gdje je dublje zemljište. Dok elementi ove formacije nisu raskidani, već međuse združeni, doprinašaju oni i poboljšanju zemljišta. Prekomjerna paša a i drugo neracionalno iskorištavanje, kojim se prekida sklop ove asocijacije, doprinosi, te voda odnosi zemljište, pa tako razara osnovicu vegetacije. Ima na Kršu još jedan karakterističan tip goleti. To su površine gologa krečnjaka. Na njima nalaze uslove za život u glavnom samo razne vrste lišajeva. Radi nedostatka zemljišta ubrajamo ove terene, sa šumarsko gospodarskog gledišta, među sterilne. Zemljišta dolina i uvala, podesna za obrađivanje — redovito je već davno zauzela poljoprivreda. To su t. zv. kulturna zemljišta. Strmine su terasirane, da voda zemljište ne odnosi. Radi osiguranja od usrtanja stoke zemljišta su ograđena suhim ziđem, koje dobro služi i proti bure. Kultura uljike ili maslinke (Olea auropea L.) dolazi u zoni makije. Od voća zauzima jedno od najglavnijih mjesta smokva (Ficus carica L.), rogač (Ceratonia siliqua L.), rnozgranj (Punica granatum L.), a tu i tamo, u najjačoj zoni makije, narandža i limun (Citrus auxantium et Citrus Limonium Risso). Na ovim t. zv. kulturnim zemljištima dolaze mnoge vrste plemenitih voćaka, dajući plod odlične kvalitete i doprinoseći mnogo poboljšanju životnih prilika u tome kraju. Veoma dobro uspijeva višnja ili maraska (Prunus Cerasus L.), trešnja (Prunus avium L.), breskva (Prunus persica S. et Z.), mandule ili badem (Amygdalus communis L.), zatim žižulja ili čičimak (Zizyphus vulgaris Lam.), orah (Juglans nigra L.), koprivić ili košćela (Celtis australis L.). 166 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Na kultiviranim zemljištima dobro rode i razne žitarice, razne vrste povrća, a naročito izvjesne industrijske biljke kao duhan (Nicotiana Tabacum) i buhač (Chrysanthemum ciperariefolium). Na mnogo mjesta uzgoj ružmarina (Rosmarinus officinalis) daje dobar prihod. Lišće je od kadulje (Salvia oficinalis L.) u novije vrijeme izvozni artikl. 1 lišće ruja (Cotinus Coggygria Scop.) davalo je negda materijal za eksport. Prema izloženome imamo u glavnom na Kršu, izuzevši postojeće sastojine šuma, četiri tipa zemljišta: a) zemljišta sa zaostalim elementima šume; b) zemljišta bez elemenata šume u glavnom sa perenim i anuelnim bilinama. Glavni je tip formacija Salvia oficinalis L. sa vrstama Helichrysum, Satureja i Teucrium; c) kulturna zemljišta i d) potpuni kamenjari, u glavnom bez zemljišta. S obzirom na značajke šume i šumsko gospodarenje uopće, za nas su od važnosti lokaliteti, što smo ih napomenuli pod a) i b). Na staništima, na kojima se mogu potpuno da primijene karakteristike označene pod a) i b), a koja ne mogu da dođu u red t. zv. kulturnih zemljišta — protegnut će se naš rad oko podizanja šume. a) Podizanje šume na zemljištu, gdje su zaostali elementi šume. (1) Elementi šume zadržali su se redovno ondje, gdje je sječu izbojaka pratilo pašarenje bez vadjenja panjeva. No na uzdržavanje elemenata šume djeluju i klimatski faktori u vezi sa konfiguracijom terena. Tako se redovno na staništima, na kojima je vidna zaštita od djelovanja vjetra N. E. kvadranta, nalazi više elemenata šume i s obzirom na vrste individua i s obzirom na karakter elemenata. Uvale, doline i sve zavjetrine uopće imaju bujniju floru. Izbojna snaga listača, naročito u Primorskoj zoni, velika je i veoma intenzivna. Susrećemo je već počevši od Lauretuma. Da napomenemo samo najvažnije: lemprika — Viburnum Tinus L. divlja maslinka — Olea oleaster rogač — Ceratonia siliqua L. drača — Paliurus Australis Gaertn. grohotuša — Colutea arborescens L. lovor — Laurus Nobilis L. hrast crnika — Quercus ilex L. planika — Arbutus unedo L. crni jasen — Eraxinus Ornus L. bijeli grab* — Carpinus duinensis Scop. crni grab* — Ostria Carpinifolia Scop. makljen — Acer monspesulanum L. trnovka — Pirus Amygdaliformis Dill. rašeljka — Prunus Mahaleb L. hrast medunac — Quercus lanuginosa Thuill. cer — Quercus Cerris L. klen — Acer campestre L. Iskorištavajući izbojnu snagu lišćara uspjelo je na Kršu podići dosta omanjih sastojina. Na taj su način podignuti mnogi gajevi, koji su u vla * Nazivi iz okoline Senja. 167 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 24 <-- 24 --> PDF |
sništvu privatnika na čitavome našemu Kršu: i na primorskom njegovom djelu i na unutarnjem. I u Hrvatskom Primorju, u Dalmaciji, u Hercegovini, kao i Crnoj Gori, nalazimo brojne t. zv. ograde, gdje su lijepe sastojine vrsti Ostrva Carpinifolia Scop., Carpinus duinensis Scop., Fraxinus Ornus L. i t. d. nastale iz izbojaka. Da iskoristimo izbojnu snagu lišćara, upotrebljavamo t. zv. sječu počepice ili resurekcionu sječu — t. j . sječu, koja je karakteristična za nisko šumsko gospodarenje. Da bude osiguran nesmetani razvitak izdanaka odnosno izdanačke sastojine, obezbjedimo zaštitu od stoke. Poznata je činjenica, da se čestom sječom mladih sastojina jednako sa niskim kao i sa srednjim šumskim gospodarenjem, uopće pri niskom turnusu, oduzimaju mineralni sastojci tla, dakle tlo osiromašuje. Ovu će okolnost trebati držati u vidu kod provođenja resurekcijone sječe na Kršu u cilju regeneracije, vodeći računa o bonitetu staništa. U mnogo slučajeva biti će potrebno poboljšanje staništa vještačkom primjesom odgovarajućih vrsta. Na ovo ćemo biti upućeni u svakom slučaju, kad sastojina nema punog sklopa i kad je prirast u visinu slab. Najpodesnije su u ovu svrhu vrste borova i to prema zoni: u zoni makije i njezinih elemenata Pinus halepensis i P´inus Maritima, u najtoplijem dijelu ove zone Pinus pinea, a na izmaku ove zone i izvan nje: Pinus laricio. b) Podizanje šuma na goletima, gdje nema elemenata šume. Najveći dio Kraških goleti, na kojima je opravdano podizanje šume, pripada goletima ovoga tipa. Niti na ovom tipu gologa Krša, kao ni drugdje nisu prilike staništa jednolične. I klimatske prilike, kao i konfiguracija terena, veoma su raznolike. Golih terena, gdje nema elemenata šume, a gdje još uvijek ima zemljišta sposobnog, da se na njemu podigne šuma, imade na čitavom području krša veoma mnogo. Mineralna je podloga redovno kredin vapnenac, u slojevima više ili manje ustrmljcnim ili horizontalnim. Sa kvalitetom biljnog pokrova, koji dolazi na tim terenima, a koji sastoji dijelom od anuelnih a dijelom od perenih bilina, redovito je u vezi i kvalitet tla. Gdje je biljni pokrov prekinut, a zemljište izloženo uplivu klimatskih faktora, naročito na strminama, kojima Krš obiluje po svojoj konfiguraciji, nalazimo splavljenje zemljišta odmah, iza kako je prekinut biljni pokrov. Ne samo voda nego i vjetar djeluje veoma štetno. Naročito je štetan vjetar N E kvadranta svojim mehaničkim djelovanjem i golomrazica. Pored vjetra iz N E kvadranta pospješava isušavanje još i južnjak. Visoka ljetna temperatura sa velikim i čestim vedrinama ne smanjuje samo vlagu tla već i relativnu vlagu uzduha. Sve ove momente treba imati pred očima pri projektovanju vještačkih pošumljavanja na ovakovim terenima pored onih općih, koji su od važnosti u svakom slučaju, kad se radi o podizanju šume na kršu. I ovdje kao i pri svakom gospodarenju mora rad da nam bude što rentabilniji. To će reći treba da sa uloženim radom i kapitalom dođemo do što većih i što bržih rezultata. Prema tomu potrebno je obratiti pažnju: 1. izboru vrsti drva, 2. načinu rada i 3. vremenu, kad ćemo radove popunjavanja izvoditi. No prije, nego što pređemo na izbor vrsti drva, moramo s obzirom na prilike staništa riješiti pitanje, da li na izvjesnom staništu možemo 168 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 25 <-- 25 --> PDF |
odmah podići t. zv. glavnu sastojinu ili će podignuta sastojina biti samo prolazna sa zadaćom, da poboljša stanište i da stvori uslove za vredniju sastojinu odnosno za vredniju kulturu? Na velikom dijelu Krša, van zone makija, u najviše slučajeva hrast je dominantna vrsta od prirode (naročito lanuginosa Thuill). Radi poznatih dobrih svojstava hrasta ova vrsta bila bi sigurno najrentabilnija. U fagetumu bio bi opravdan uzgoj jelovih sastojina. No za uzgoj i hrasta i ostalih vrijednih lišćara, kao i za uzgoj jele u njezinoj zoni, redovno nije podesno stanište gologa Krša. Povoljne prilike staništa treba tek osigurati. To je u prvome redu povišavanje relativne vlage uzduha i vlage tla te osiguranje njegovih fizikalnih a donekle i kemijskih povoljnih svojstava. Za jelu uz to treba osigurati i zaštitu od štetnog upliva raznih klimatskih ekstrema. Pored toga valja imati na umu i to, da bi tlo sa ovako poboljšanim fizikalnim i kemijskim svojstvima, a uz izvjesne tehničke radove, naročito terasiranja, moglo poslužiti u mnogo slučajeva i rentabilnijoj kulturi, nego što je šuma. I u prvom i u drugom slučaju treba podići t. zv. prolaznu sastojinu. Ona će, u prvom slučaju, stvoriti uslove za vrijedniju sastojinu, a u drugom, pripraviti stanište za rentabilniju kulturu tla uopće. Prema tome, bez obzira, da li se na goletima Krša radi o podizanju stalne sastojine za šumsko gospodarenje u najužem smislu ili se radi o podizanju prolazne sastojine, nastojimo, da izabrana vrst drva što je moguće više poboljšava zemljišta. Kako šuma sadrži u sebi odnos između zemljišta i klimatskih prilika s jedne strane te sastojine s druge strane, pa kako na Kršu dolazi u primorskoj zoni do izražaja t. zv. homotermijsko tlo, a u planinskoj zoni t. zv. heterotermijsko tlo, kako je veći dio gologa krša izvržen uplivu oceanske klime, koja pogoduje vazda zelenoj vegetaciji, treba radi postignuća valjanih rezultata o svemu ovome voditi računa. Na goletima Krša transpiracija je veoma jaka. Pošto je pitanje transpiracije veoma važno po život bilja uopće a po rad oko podizanja šume na Kršu napose, mi ćemo se malo zadržati na ovome pitanju. Kako je poznato, transpiracija upliviše na produkciju drvne mase. Pojačana transpiracija pojačava i stvaranje drvne mase. (3.) Što je veća transpiracija, to veća je potreba biljke na vodi. Što je redi sklop u sastojim to je pojačanija i transpiracija, prema tome je i veća potreba na vodi. Dakle je po uvećanje mase važno da se namakne potrebna voda. U protivnom slučaju: povećanje transpiracije povlači za sobom sušenje. (3.) Šumarska je praksa stvorila pravilo, koje odgovara ovome teorijskom izlaganju. Prema njoj treba vršiti jače progale samo na dobrim tlima. Po Höhnelu (3) pojedine vrsti drveta transpiriraju za vrijeme od juna do oktobra, uzevši za podlogu težinu suhog lišća od 100 gr, ove količine: jasen 50—60.000 grama bukva 45—50.000 „ javor 40—45.000 5. hrast 20—30.000 „ jela 4— 5.000 „ crni bor 3— 4.000 „ 169 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Po Bühleru (3) odnos intenziteta transpiracije između lišćara i četinjara jest 6 : 1. Prema ovome, poprečno, daleko više transpiriraju lišćari nego četinjari — dakle lišćari trebaju i više vlage za život. Rezultati, postignuti sa vrsti Pinus haleppensis Mili., Pinus maritima Poir i Pinus Laricio Endlicher dokazuju, da zadovoljavaju na staništima Krša. Prema tome u prvom ćemo redu obratiti pažnju ovim vrstama. No saglasno sa onim. što smo izložili u članku »0 klimatskim faktorima i njihovom odnosu prema zašumljavanju« — ne ćemo mimoilaziti ni ostale vrste, ispitujući u svakom slučaju prilike staništa. Na temelju toga ispitivanja, imajući pred očima cilj vještačkog pošumljavanja, pristupit ćemo izvođenju samoga rada. Trošak podizanja sastojine jedan je od glavnih faktora, koji su odlučni za rentabilnost šume. Polazeći sa te tačke gledišta i tražeći rentabilnost podizanja šume na kršu samo u vrijednosti uzgojene drvne mase, ne bismo došli redovito do rezultata, koji bi nas zadovoljio. No ne treba zaboraviti, da cilj podizanja šuma na Kršu nije u što povoljnijem rentabilitetu već u dosizanju općeg interesa. On opravdava nepovoljan rezultat, što bismo ga dobili računskom operacijom o rentabilitetu podignute sastojine. Vještačko pošumljavanje možemo provesti: «) sjetvom, ß) sadnjom, y) reznicama. a) Vještačko pošumljavanje sjetvom. Iz razloga, što je sadnja u najviše slučajeva veoma skupa, izvodi se pošumljavanje u Kršu i sjetvom. Pošumljavanje sjetvom izvodilo se u izvjesnim zemljama na Kršu sličnom tlu i ranije, a izvodi se i danas. Tako primjerice o pošumljavanju na Sardiniji navodi A. Allegretti među ostalim pošumljavanje žirom crnike (Q. ilex L.) i žirom hrasta plutnjaka (0- suber L.) (4). Poprečni trošak po hektaru iznosi u svemu L 1.400.—, dok trošak pošumljavanja sa sadnicama iznosi L 4.000.—. Ph. Barby iznosi sjetvu kao glavni način vještačkog pošumljavanja u departmanu Bouches du Rhône. Smatra, da je ovakovo pošumljavanje jednostavnije nego sadnja, da je jeftinije, da nema opasnosti od golomrazice. (5). Pošumljavanje je izvođeno sa sjemenom P. haleppensis Mili. De Mouschy i Reynieur govore o pošumljavanju sjetvom vrsti Cedrus atlantica Manctti na francuskom jugu. (6). U našim krajevima nije se mnogo radilo sa sjetvom. Razlog je tome, što prvi radovi oko pošumljavanja krša, izvođeni sjetvom u polovini prošloga vijeka u okolici Trsta, nisu dali povoljnih rezultata pa se ni u našim krajevima, svakako radi tih slabih rezultata, nije studiju pošumljavanja Krša sjetvom, sve do najnovijeg vremena obraćalo mnogo pažnje. Naša literatura o Kršu, samo ponekad, naglašava sjetvu, a u najviše joj slučajeva obraća malo pažnje. J. Veselly iako mnogo ne očekuje od sjetve, preporuča da se ipak pošumljava sjetvom, gdjegod bude moguće. Preporuča žir hrastov, kesten i orah, jer lakše izdrže nedostatak vode u tlu radi rezerva, što ih imadu ove vrste u sjemenci. (T.). J. Pucich navodi, da je ljetna suša razlog te pošumljavanje na Kršu sjetvom ne vodi do sigurnog rezultata. (8). Rubbia naglašava, da pošumljavanje sjetvom dolazi na Kršu do primjene samo pri pretvorbi sastojina, t. j . kod podsijavanja prolazne sastojine. (9) Holl daje sjetvi sporedno značenje za pošumljavanja Krša. On i tvrdi, da klice i mlade biljke ne mogu izdržati ljetnu sušu i zimsku buru. Smatra, da je sjetva jedino umjesna na naro 170 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 27 <-- 27 --> PDF |
čitim staništima, a i tu ograničena na malo biljnih vrsta. Od četinjara napominje P. Pinea i P. haleppensis kao one vrste, kod kojih radi dubokog korijenja sjetva može mjestimice doći do primjene. (10) Od listača Holl preporuča one vrste, koje imaju dovoljno rezervnih hraniva, koje duboko klijanju i čije korijenje prodire duboko u zemlju kao hrast, kesten, orah. Holl traži, da od ovih treba izabrati najjače sjemenke, da se osigura uspjeh. Petrović i ne spominje pošumljavanje sjetvom (11). Kosović kaže, da je uspjeh sjetve rijetko dobar (12). No iako u našoj stručnoj literaturi nije suviše pažnje obraćano pošumljavanju sjetvom, ipak ima na našem Kršu veoma lijepih manjih sastojina, koje su podignute ovim načinom. Sjetvom izvedene sastojine pripadaju redovno vrsti P. haleppensis Mili, Pinus maritima Poir i Pinus pinea L. No imade i lijepih rezultata sa vrsti Pinus austriaca. Pri pošumljavanju sjetvom obraćamo veoma intenzivnu pažnju utjecaju klimatskih faktora. Svjetlo, temperatura, hidrometeori, vazdušna strujanja utiču na život i razvitak nježnih klica. A ni edafski faktori ne mogu se jednostavno pustiti iz vida. Sjetvom imitiramo prirodu. No to imitiranje prirode ne smije biti parcijalno. Najveći kalamitet na goletima Krša bez sumnje je suša, pojačana jakom vedrinom i vjetrom. Prema tome sjetva može samo onda zasigurati povoljan rezultat, ako je biljka u prvom redu osigurana od suše. Vrste sa srčanicom obećavaju na prvi pogled da će nas zadovoljiti. No kod izbora vrsti u odnosu prema staništu dolazi u obzir transpiracija u pojedinih vrsta. Prema tomu potrebno je, da osiguramo razvitak korijena, no uz zaštitu od štetnog djelovanja suše, vjetra kao i niske temperature. Vrijeme sjetve odaberemo tako, da biljka bude što razvijenija, kako bi u doba suše mogla izdržati i pojačanu transpiraciju. Gustoćom sjetvom sa vrstama P. haleppensis Mili, P. maritima Poir i P. pinea L. ; loga potreban. U oblasti Splitskoj i Dubrovačkoj izvodimo pošumljavanje vrsta sjetvom sa vrstama P. haleppensis Mili, P. maritima Poir i P. pinea L. ; sa vrstom P. Laricio Endlicher izvedena je uspjela sjetva u blizini Makarske, oblast Dubrovačka i kod Gospića, oblas Primorsko-krajiška. U glavnom primjenjujemo dvije metode i to: sjetvu na hrpe i sjetvu na ubod (13). Pri sjetvi na krpe prekopa se tlo na površini od najmanje 10—15 cm. promjera. Za sjetvu vrste P´inus halepensis i P. maritima treba da se prekopa u dubinu barem 4—5 cm, a za P. pinea barem 10—12 cm. Pri sjetvi na ubod ne prekopavamo zemljište uopće, nego sa štapićem priredimo rupicu 3—4 cm u dubinu i u nju zasijemo sjemenke. U kulturama, što su izvedene u Metkoviću u oblasti Dubrovačkoj sa vrsti P. halepensis, klijavosti poprečno 80% te sa vrsti P. maritima iste klijavosti pa sa vrsti P. pinea upotrebljeno je po ha: Pinus haleppensis cea 10 kg. P´inus maritima „ 15—18 kg. Pinus pine „ 30 kg. Za sjetvu jednog 1 kg. P. haleppensis upotrebljene su poprečno 3 ženske nadnice. Prema tome bi, uvaživši današnje cijene, koštalo pošumljavanje po jednom ha, sa sjetvom vrsti P. haleppensis ne računajući eventualno kasnije popunjavanje, nadzor ni čuvanje: 171 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 28 <-- 28 --> PDF |
10 kg. sjemenja a Din 40.— Din 400.— 30 nadnica a Din 20.— Din 600,— svega Din 1.000.— Radi zaštite sjemenja, naročito od miševa, dobro služe grane šmrikulje (Juniperus exycedrus). Na staništima, koja su izložena vjetru, potrebno je to granje pričvrstiti kamenom. Razvitak sjetve treba pratiti i prema napredovanju odstraniti grane imajući pred očima, da je prenaglo odstranjenje grana štetno radi upliva klimatskih faktora. Kako je sjetva u glavnom u nas upotrebljavana pri posumljavanju Krša najčešće za pomenute tri vrste, došli smo s obzirom na ove vrste do ovih zaključaka: 1. uspjeh može biti povoljan, ako se sjetva provede u kasno ljeto ili ranu jesen, od 15. augusta pa najdalje do polovine mjeseca septembra; 2. sjetva izvedena u proljeću redovno ne daje dobrih rezultata; 3. bolji je rezultat na južnim i jugozapadnim ekspozicijama; 4. Pinus maritima je otporniji od klimatskih nepogoda nego P. halepensis, odnosno P. pinea, naročito ako se radi o uzgoju van optimuma ; 5. sjetvi veoma pogoduje zaštita perenih bilina, naročito kadulje (salvia), zaštita većega kamenja, šmrikulje (Juniperus oxycedrus) i t. d. 6. ako klimatske prilike nisu nepovoljne, naročito ako se spriječi štetni uticaj pojedinih klimatskih faktora, što je u vezi sa onim što smo kazali pod tačkom 5., daje dobar rezultat i sjetva na krpe kao i sjetva na ubod; 7. ni preduboka ali ni plitka sjetva nije dobra. Prva otežava klijanje, druga pogoduje štetnom uticaju evaporacije ; S. na strminama postoji opasnost, da voda spere sjeme i odnese ga u uvale ; 9. bolji je rezultat postignut, gdje u zemljištu imade šljunka. Šljunak zadržava vlagu. Dobre rezultate sjetve sjemenja pojedinih vrsta borova imademo u zoni makije. Prema tome sjetva sjemenja vrsta P. haleppensis Mili, P. maritima Poir i P. pinea L. izvedena u zoni makije krajem ljeta ili početkom jeseni, daje redovno dobar rezultat, imajući pred očima primjedbe, što smo ih maločas napomenuli. Ova sjetva izdrži i naredne ljetne suše, jer je korijen toliko razvijen, da crpe vlagu iz dubljih slojeva, odnosno biljke mogu da obilno iskoriste vlagu, što se kroz zimu nakupila u zemljištu. A do ovoga može samo onda doći, ako su mlade biljke potpuno razvijene, ako je asimilacijom proces obezbijedjen. Da su u zoni makije redovno povoljne prilike za razvitak s jeseni, mogu da dadu izvjesno obavještenje i ova data o srednjim mjesečnim temperaturama za izvjesna mjesta na Kršu (13): A da je i apsolutna vlaga za ovu sjetvu veoma pogodna, dokazom je to, što od ukupne apsolutne godišnje vlage otpada primjerice za Hvar, za mjesec septembar 7.7%, oktobar 12.2%, novembar 12.6% i decembar 13.5% ili za mjesece septembar—decembar 46%, a za sve ostale mjesece 54%. Valja napomenuti, da, primjerice na Hvaru, od ukupne apsolutne godišnje vlage otpada na mjesec maj 6.4%, juni 4.5%, juli 3.4%, august 172 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 29 <-- 29 --> PDF |
. i* Mjesto Geog. širina i s * CS I. 11. III. IV. Mjese c V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. O O Rab . 44 ´ 45´ 6 5´7 6 5 8 1 125 17-4 21-7 24-2 239 194 152 11.0 8-1 13-4 Šibenik 43° 43´ 3 6-8 7-5 10-1 14-2 18-6 227 25-6 24-8 20-9 16 6 113 7-8 15-6 Split . 43° 31´ 17 7-0 7-8 10-5 142 18-5 225 25-6 24-8 209 16-8 11-8 8-1 157 Hvar . 43° 10´ 9 8 6 9-0 111 143 18 3 22-8 25-1 24"6 217 18 1 13-2 9-7 16 3 Gruž 42° 40´ 6 8-5 8-8 11-2 14-8 19-3 232 25-7 247 21-2 17-4 125 9 4 164 Budva 42° 32´ 10 8 9 9 6 119 15-2 195 23 1 26-1 25´5 22 5 18-8 13-8 102 171 3.47Ć:. Na Hvaru je broj dana sa kišom u jeseni 27, zimi 36, proljeće 27, a u ljetu 14. Na osnovu izloženoga, imajući pred očima biljne družbe dovodi rana jesenja sjetva sa sjemenom vrsti P. haleppensis Mili, P. maritima Poir, i P. pinea L. do dobrog rezultata u zoni, gdje je: vegetacioni tip: Lignosa, formaciona klasa: Laurilignosa i Durilignosa, formaciona grupa: Laurifruticata, Durisilvae, Durifruticeta. Možemo kazati, da su rezultati sa sjetvom pomenutih vrsta postignuti u zoni sa surtopskim karakteristikama, u zoni zimskih kiša. Osim navedenih vrsta došlo se do dobrog rezultata i sa sjetvom crnog bora Pinus laricio Endlicher, kao i sa sjetvom crnike (Q. ilex L.). No kako rad sa ovim vrstama nije još raširen a ni proučen na našim staništima, za sada ćemo ga pustiti iz vida kao i sjetvu ostalih vrsta primjerice Cedrus Libani Loudon, Cupressus sempervirens L. i t. d. Pri pretvaranju sastojina t. j. pri izmjeni prolaznih sastojina sa trajnim sastojinama, dolazi do upotrebe sjetva u slučaju pretvaranja prolazne borove sastojine u trajnu jelovu sastojinu. Ovo se provodi redovito sjetvom na krpe, a u doba kad je borova sastojina već u toliko doprinjela poboljšanju staništa, da se osjeća i pojačanje relativne vlage i stvaranje humoznog sloja. (9) b) V j e š t a č k o pošumljavanje sadnjom. Druga u nas raširenija metoda vještačkog pošumljavanja jest pošumljavanje sadnicama. Na golim terenima prirede se rupe poprečno 30—40 cm. širine sa dubinom od 30—40 cm. Uvažujući sve momente, koji dolaze u obzir pri ovom radu, odgajamo u rasadnicima sadnice, prenesemo ih na teren i zasadimo u priređene rupe. Pri ovom radu moramo imati u vidu: 1. izbor vrsti drva; 2. odgoj sadnica u rasadnika; 3. vrijeme sadnje; 4. prenos sadnica iz rasadnika na teren i 5. sam rad oko sadnje na terenu. 173 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Za izbor vrsta vrijede u glavnom ona opća načela, koja smo već ranije napomenuli. To su s jedne strane prilike staništa, a s druge cilj gospodarenja. U svakom slučaju uvažavamo u prvom redu klimatske faktore i naročite osebine raznih vrsta drva. Tako ćemo, s obzirom na ovo posljednje izbjegavati, da pošumljavamo sa sadnicama, za koje znamo, da ne podnose transport. To znači, da ćemo izbjegavati i odgajanje u rasadnicima svih onih vrsta, koje gube životnu snagu ubrzo, iza što ih izvadimo iz zemlje. Tima vrstama pripada naročito P. haleppensis Mili i P. pinea L. Iz ovoga slijedi, da ćemo pošumljavanje sa ovim vrstama drva redovito izvoditi sjetvom sjemenja na terenu. Izabrana vrsta i u ovom slučaju mora imati i sve ostale osebine: da nema prejake transpiracije, mora podnositi sniženu relativnu vlagu; radi namicanja vlage iz tla mora razviti jako žilje, a u svakom slučaju mora doprinositi poboljšanju Kraškog zemljišta. Treba voditi računa i o koristi, koju će dati podignuta sastojina. S obzirom na sve dolaze u obzir u prvom redu četinjari i to prema staništu: uvaživši pedološke i klimatičke osebine. Odgoju sadnica u rasadniku za pošumljavanje na Kršu obratit ćemo veliku pažnju. Redovno upotrebljavamo neškolovane sadnice. Zato i uzgajanje sadnica u rasadniku provesti ćemo tako, da sadnice razviju jako žilje. Radi toga ćemo eventualno gustu sjetvu na vrijeme prorijediti i njegovati, da dobijemo jake sadnice sa dobro razvijenim korijenjem. Dobar rezultat dobijemo, ako sjetvu četinjara, naročito vrsti P. laricio Endlicher, obavimo u 8 cm širokim redovima. U tome slučaju, u redovima od 1 m dužine, odgojimo 100—220 dobro razvijenih dvogodišnjih sadnica. U slučaju uzgoja bagrema možemo u redovima od 1 m. dužine uzgojiti 60—80 jakih jednogodišnjih bagremovih sadnica. Sadnice za Krš moraju imati dobro razvijeno žilje. Nedovoljno njegovanje ima za posljedicu protegnute sadnice i u korijenju i u struku. Veliku pažnju obraćamo sjetvi kroz ljeto radi suše. Kolikogod je korisno polijevanje, najmanje je toliko korisno okopavanje. Moramo sprečavati da ne nastane kora na površini, jer_je onda radi pojačanog isušavanja putem kapilarnih cijevi u mnogo slučajeva ugrožen život sadnica. Događa se, da radi kore na površini često puta sjeme veoma teško klija. Ovo se događa veoma rado u šumskim vrtovima na laporastom zemljištu. Isušavanje pojačava vjetar, u prvom redu bura. Ona mnogo smeta i mehaničkim utjecajem, jer lomi sadnice naglog porasta, osobito rano u proljeće, dok nisu dovoljno ojačale. Veoma je čest slučaj trganja i lomljenja kod bagrema. Radi mehaničkog uticaja vjetra često puta nastane lijevak oko stabljike, čime se još više pojačava isušavanje. U rasadnicima ćemo zato postaviti mehaničku zapreku protiv štetnog djelovanja bure: to su redovno kameni zidovi, okomiti na smjer vjetra. A dobro dođu i pojedine skupine stabala uzgojene u rasadniku u ovu svrhu. Dogodi se, da je sjetva pregusta. Da možemo odgojiti jake sadnice, proredimo sjetvu. Pri odgoju sadnica vrsti P. laricio, sjetvu prostrižemo sa naročitim škarama. Mnogo ćemo pomoći napredovanju sadnica, ako prije početka vegetacije dodamo zemljištu osoke. Radi toga najprije pripremimo medu redovima brazdu 3—4 cm. dubine, u nju nalijemo osoku, a zatim brazdu zagrnemo. 174 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 31 <-- 31 --> PDF |
U izvjesnim slučajevima odgajaju se sadnice i u saksijama. Ovako odgojene sadnice presade se zajedno sa zemljom. Prema tome svrha je ovome načinu sadnje, da sadnica ne osjeti presađivanje, a time, logično, da se i lakše primi. Ovaj način odgoja sadnica dosta je skup, a i ne daje uvijek dobrih rezultata. Naročito ne onda, ako su saksije malene, pa se ne može žilje pravilno razviti. Žilje sadnica uzgojenih u maloj saksiji uvijek je mnogo ispresavijeno. Prema opažanjima u Kotoru ovakove sadnice na terenu nisu dale dobar rezultat. Uzgajanje sadnica u saksijama možemo provesti samo pri uzgoju veoma cijenjenih vrsta, a i to samo u što većim saksijama. No to je moguće i opravdano više pri parkiranju nego pri pošumljavanju u pravom smislu te riječi. Vrijeme sadnje na našem Kršu imade veoma važno značenje. Iskustvo je pokazalo da je u zoni makije i njenih elemenata jesenji rad dao bolje rezultate nego rad u proljeće. Van ove zone dobre rezultate daje što raniji proljetni rad. Ovo možemo uzeti kao pravilo. Razmatranje klimatskih faktora daje nam jak oslonac, da i sa teorijske strane ovo obrazložimo. Sadnica treba da što lakše odoli ljetnoj suši. Pogibao ljetne suše to je veća, što idemo više prema jugu odnosno prema toplijoj zoni. Svi faktori, koji utiču na povećanje pogibelji od ljetne suše, intenzivniji su na litoralnoj zoni nego na planinskoj: temperatura je veća, evaporacija intenzivnija, transpiracija jača, vedrina obilnija. Klimatski faktori na litoralnoj zoni redovno omogućuju u izvjesnoj mjeri i jesenju vegetaciju. Prema tome, ako sadnju u ovoj zoni obavimo u jesen, možemo računati, da će u rano proljeće sadnice ojačati i tako postati u svakom pogledu otpornije protiv ljetne suše, nego da su tek u proljeće sađene. U višim položajima, u kojima već iščezavaju elementi makije, obavljamo sadnju u rano proljeće. Na staništima, gdje se već javlja bukva, možemo proljetnu sadnju obaviti još i maja mjeseca. Izbjegavamo da vađenje sadnica i njihovo prenošenje iz rasadnika na teren obavljamo za vrijeme vjetra. Radije prekinemo cio rad, nego da za vrijeme bure ili za vrijeme suhog južnog vjetra izlažemo sadnice isušavanju, koje može biti katastrofalno. I u onom slučaju, ako sadnice ne otpremamo daleko dobro ih pakujemo. Sadnice vežemo u snopove, a snopove poredamo tako, da žilje jednog snopa zahvata u žilje drugoga. Snopove najprije navlažimo, obložimo ih najprije vlažnom onda suhom mahovinom, zavijemo ih krpom, a po potrebi i stegnemo žicom. Na terenu sadnice ili odmah podijelimo među sađačice ili ih utrapimo. Sađačice nose sadnice u posudi, u kojoj ima vode i nešto zemlje. Sadnju obavljamo redovno u rupe, rede u jarke. Staro je pravilo, da se donese zemlja, ako je nema. No donošenje zemlje potrebno je samo onda, ako je rupa iskopana među više manje ustrmljenim slojevima. U protivnom slučaju, ako su slojevi horizontalni ili približno horizontalni, treba odustati od sadnje na tom mjestu, jer će sadnice sigurno propasti. Ovo je propadanje na horizontalnim slojevima krečnjaka neminovno, jer priticanje vlage ne može zadovoljiti pojačanu transpiraciju. Sama čista zemlja oko usađene sadnice nije od najbolje koristi. Možemo čak kazati, da je i štetna. Ona redovito brzo ispuca, naročito terra rossa. Bolje je, ako joj je primješano 10—15% sitnijeg šljunka, jer se uvećava higroskopicitet. 175 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Terenske prilike odlučuju o gustoći sadnje. Ako igdje a ono je na Kršu potrebno, da se što prije dođe do sklopa. Sadnja od 10.000 sadnica po ha. bila bi veoma oportuna, jer bi se sastojina brzo sklopila u povoljnim slučajevima poprečno za 8—10 godina. No nije moguće svuda sadnju provesti u ovoj gustoći. Na najviše mjesta ne dozvoljavaju to terenske prilike. Za to će broj sadnica po ha veoma varirati, od 4.000—8.000. Tek u najboljem slučaju moći ćemo po ha zasaditi 10.000 stanica. U krajevima, gdje je mnogo bure, nije potrebno da rupe priređujemo mnogo ranije od sadnje. Što više, ovo je i štetno, jer vjetar raznese iskopanu zemlju. Sadnja se sastoji u ovome: Oko žilja sadnice naspe se zemlja, što smo je prvu iskopali. Korijenje se razredi, da dobije po mogućnosti položaj, koji je imala sadnica, dok je bila u rasadniku. Uz samo žilje pritisnemo zemlju prstima, a onda dodamo zemlje, pa zemlje i šljunka i dobro nabijemo sa motičicom na kratkom nasadu. Na vrhu treba da je rahli sloj niži od nivelete zemljišta, da bi se voda mogla sakupljati. Da se, što je moguće više, zapriječi isušavanje, obložimo sadnice kamenjem. Pri tom kombinujemo i zaštitu od prejake insolacije, a po mogućnosti i od vjetra. U tu svrhu sa južne ili jugoistočne strane postavimo 6—10 cm visoki kamen za zaštitu tako, da je sadnica u njegovoj zaštiti. Na ostalom dijelu oko sadnice postavimo pločasto kamenje, da bi ono zadržavalo pod sobom vlagu i prečilo isušavanje. Međutim nije tačno ispitano koliko je prava korist od ovoga zaštićivanja kamenom. Treba naime u ovom slučaju uvažiti i djelovanje refleksa sunčanih zraka od kamenja, kao i ižarivanje topline, koje nije korisno. Kamenje zaštićuje i od korova. Ako nema kamenja, preokrenuto busenje može vršiti isti zadatak. Na strminama treba sadnice zaštititi i od zamuljivanja i od odnošenja zemlje. Kad sadnice poodrastu, uklonimo kamenje, što je bilo postavljeno za zaštitu. Trošak sadnje po jedinici površine ovisan je od više faktora. Dakako da su radna sposobnost manualnog radnika kao profesijonalno vodstvo u prvom redu od važnosti. No izvedba posla, pa klimatske prilike, koje u najviše slučajeva odlučuju o uspjehu, važan su faktor pri računanju uloženog troška oko podizanja sastojina na Kršu. Kopanje rupa nije ni izdaleka svuda podjednako skupo. Imade krajeva, gdje jedan radnik može na sat da iskopa 15—20 rupa, a ima takovih, gdje nemože niti 10. Da i ne govorimo o izvjesnim slučajevima, gdje na veoma kamenitom terenu jedan radnik jedva iskopa i 2 rupe na sat. Uzevši platu radnika od 4 Din na sat, i kapacitet od 15—20 rupa u satu, košta jedna rupa 0.20—0.40 Dinara. Jedna radnica zasadi prosječno na sat 15 sadnica. Prema tome sadnja jedne sadnice košta, računavši žensku nadnicu od 3 Din na sat, cea 0.20 Dinara. Na temelju navedenoga košta sadnja jedne sadnice — sa kopanjem rupe poprečno 0.40—0.60 Dinara, ne uračunavšj ovamo produkcioni trošak oko nadzora, čuvanja i eventualno druge izdatke. Uzevši, da svi ovi izdatci iznašaju 20% troškova oko kopanja rupa i oko same sadnje, možemo kazati, da jedna sadnica, zasađena na terenu košta poprečno 0.50 do 0.70 Dinara. Znači, da trošak sadnje po ha iznosi od 2.000—5.000 Dinara. Dakako, ovdje nismo imali u vidu nadopunjavanja, koja su na Kršu veoma česta gotovo redovna, a koja modificiraju pomenute podatke. (Nastavlja se). 176 |