DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 53. ..... 1929. Ing. M. DERETA, BJELOVAR: OMEĐAŠIVANJE ŠUMA NA TEMELJU KOPIJA KATASTRALNIH NACRTA (LA DÉLIMITATION DES FORETS SUR LA BASE DES CARTES CADASTRALES) N N ačin omedašivanja šuma i reambuliranja šumskih međa u stručnoj literaturi dosta je opisan i obrađen. Pokušao sam, da u ovom članku opišem način, koji sa uspjehom upotrebljujem kod Križevačke Imovne Općine. Prikazati ću omeđašivanje počevši od prvih radova kod kuće i u terenu do konačnog omeđašenja i sastava nacrta, u nadi, da će to dobro doći mlađim kolegama, koji se tim poslom još nijesu bavili. Uvjeren sam, da je sam način praktičan i da daje vrlo dobre rezultate, t. j . najviše se približava tačnosti, koja je moguća kod izmjere za naše prilike, a traži razmjerno malo terenskog posla. Potrebu omedašivanja ne treba posebno dokazivati i obrazlagati, jer ona je bezuvjetno baza uređenog šumskog gazdinstva, pa zato odmah i prelazim na tehničku stranu pitanja. Prije svakog valjanog omedašivanja moramo raspolagati satačnim nacrtima. Ukratko ću opisati, kako do njih dolazimo. Mi kod reambulacije radimo sa kopijama katastralnih nacrta u mjerilu 1 : 2880, koje se moraju poklapati sa gruntovnim nacrtima i sa gruntovnim stanjem obzirom na posjedovne odnošaje. Kopije katastralnih nacrta deformisane su usljed litografisanja i sušenja papira. Svaka kopija katastralnog lista sačinjena je u mjerilu 1: 2880 ili 1" = 40° i ograničena je sekcijama istok—zapad i sjever—jug. Sekcije istok—zapad duge su 1000 hvati, a sekcije sjever—jug 800 hvati. Ove su sekcije razdijeljene na jednake dijelove po 40 hvati tako, da sekcije istok—zapad imadu takovih 25 jednakih dijelova, a sekcije sjever—jug imadu ih 20. Ako spojimo ova razdjeljenja, mi ćemo katastralni nacrt razdijeliti na 500 jednakih kvadrata, ako je kopija nacrta jednaka s v_o m e originalu. Međutim nijedna kopija katastralnog nacrta nije tačno jednaka svojem originalu, dok mi naprotiv moramo raditi sa nacrtima, koji su jednaki svojim originalima. To se postizava na taj način, da od arhiva 147 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 4 <-- 4 --> PDF |
mapa zatražimo kopiju originalnih nacrta, što je u ostalom skopčano sa materijalnim izdatcima, jer se za kopiranje plaća po parceli neka stanovita svota. Stoga ovdje želim opisati način, kako mi sami možemo doći do originalnih nacrta ili bolje reći: do nacrta, koji se najviše približuju svojim originalima. Valja držati na umu, da u geodeziji nema apsolutne ili matematičke točnosti i baš zato u svim geodetskim poslovima moramo nastojati, da se pomogućnosti što više približimo originalnim nacrtima, odnosno stanju u naravi, koje ima odgovarati tima nacrtima. Ako držimo pred očima sve faktore, koji uplivišu na netačnost kopija katastralnih nacrta, kao što je već samo crtanje originalnih nacrta razdjeljenih u sekcije, zatim mjerilo 1 : 2880, neizbježive pogreške kod same izmjere, izravnanje tih pogrešaka, koje redovito ide na štetu tačnosti oblika šume, zatim pogreške nastale kod litografisanja i pogreške nastale uslijed sušenja papira, pa ako te faktore nastojimo što više odstraniti, onda smo se time najvećom vjerojatnošću približili samome originalnom nacrtu i tek tada možemo takav ispravljeni nacrt uzeti za podlogu dalnjem radu. Dok to ne učinimo, ne možemo biti sigurni, da ćemo preuzeto omeđašenje valjano i točno obaviti. Napred sam spomenuo, da se spajanjem dijelova na sekcijama katastralni nacrt razdjeljuje na 500 jednakih kvadrata uz uvjet, da je kopija kat: nacrta jednaka svojem originalu. Ako svaki dio od 40 hvati na sekcijama razdijelimo još na polovicu, onda ćemo dobiti na sekcijama istok— zapad 50 jednakih dijelova, a na sekcijama sjever—jug 40, pa ako spojimo sve te dijelove, razdijeliti ćemo katastralni list na 2000 kvadrata. Sa ovakovim dijeljenjem cijelog katastralnog lista u kvadrate mogli bismo ići još i dalje tako, da sekcije istok—zapad razdijelimo na 100 jednakih dijelova, a sekcije sjever—jug na 80, čime bi cijeli katastralni list bio razdijeljen na 8000 kvadrata. Svaka kopija katastralnog lista deformisana je, pa će prema tome i tih 500, 2000, odnosno 8000 kvadrata biti de facto deformisani. Ako sada uzmemo u razmatranje svaki kvadrat za sebe i ako s njim računamo kao sa jedinicom, onda će se i pogreške u površini cijelog katastralnog lista umanjiti za 500, 2000, odnosno 8000 puta. Iz tog umanjenja pogrešaka jasno se vidi, da će se ti kvadrati, što su im stranice manje, sve više približavati svojim originalnim kvadratima, koji će u prvom slučaju imati duljinu stranice 40 hvati, u drugom slučaju 20 hvati, a u trećem slučaju 10 hvati. Sa praktičnog gledišta u većini slučajeva poklapati će se deformisani kvadrati sa originalnim kvadratima, koji imadu dužinu stranice 40 hvati, a ako su razlike između kopije i originala veće, tada će se poklapati deformisani kvadrati sa originalnima, koji imadu dužinu stranice 20 hvati. Ako bi bile razlike između kopije i originala vrlo velike, tada bi se imali uzeti u obzir kvadrati sa stranicom od 10 hvati, do čega gotovo nikada neće doći. Da ove male kvadrate uzmognemo praktički upotrebiti za izravnanje pogrešaka nastalih usljed deformisanog katastralnog lista, mi ćemo si narisati sekcije katastralnog lista u njihovim originalnim veličinama, t. j . sekcije istok—zapad točno jednake 1000 hvati, a sekcije sjever—jug tačno jednake 800 hvati. Tako dobiveni pravokutnik kontrolirati ćemo sa hipotenuzom. 148 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Ove se duljine nanašaju pomoću posebnog šestila sa prečkom (Stangenzirkel) i sa mjerila odnosno lineala, na kojem su te stalne duljine urezane u mjerilu l"=t40°. Ovakav lineal je iz mesinga, na kojem su urezane osim gornjih triju dimenzija i jednake duljine po 40 hvati u mjerilu 1"= 40° i tranverzalno mjerilo 1 : 2880 na cijeloj duljini lineala. On se može naručiti prema želji, a k njemu još jedan tačan pravokutni trokut iz mesinga, koji služi za risanje tačnih okomica. Kada smo narisali sekcije katastralnog lista i kontrolirali pravokutnik sa duljinom hipotenuze, tada ćemo na sve sekcije nanijeti po 40 hvati, t. j . sekcije istok - zapad razdijeliti ćemo na 25 jednakih djelova, sekcije sjever—jug na 20 jednakih djelova. Kada pak spojimo razdjeljenja na sekcijama istok—zapad i razdjeljenja na sekcijama sjever—jug, dobiti ćemo 500 jednakih kvadrata sa duljinom stranice od 40 hvati. Na isti način razdijeli se originalni list, ako se za to ukaže potreba, na 2000 jednakih kvadrata sa duljinom stranice od 20 hvati ili na 8000 kvadrata sa duljinom stranice 10 hvati. Ove se sekcije odnosno kvadrati narišu na dobrom bijelom risaćem papiru: po mogućnosti na onom, koji je već prije napet na platnu, i to radi toga, što je ovakav papir manje izvrgnut promjenama od sušenja, pa se onda takova mreža kvadrata može više puta upotrebiti. Dakako da se prije svake upotrebe ovakove mreže imadu kontrolirati duljine sekcija i hipotenuze, pa ako nije nastalo deformisanje usljed sušenja ili rastegnuće usljed vlage, može se mreža ponovno upotrijebiti. U opće kod svih nacrta mora se o deformisanju papira voditi račun, radi čega je potrebno, da se na papir prije risanja nanesu mjerila u okomitom smjeru, jer se više puta događa, da se usljed naglih promjena atmosferskih prilika naglo deformiše i papir, koji je higroskopičan, pa se sa tim promjenama papira kod tačnog posla bezuvjetno prije svakog crtanja mora računati. Bilo bi najpraktičnije, kada bi ovakova mreža bila urezana na staklu, koje bi imalo biti tako veliko, da se lako ne razbije, recimo oko .. ili V2 katastralnog lista. Staklo naime nebi reagiralo na promjenu temperature i vlage i tako se ta mreža nebi deformisala, već bi ostala uvijek jednaka. Možda bi se ovakova mreža za cijeli katastralni list mogla utisnuti na dasku, koja bi bila sastavljena od 10—20 raznih slojeva drva (furnira), koji bi bili međusobno slijepljeni u raznim smjerovima i osušeni pod stanovitim pritiskom. Ovakovu dasku trebalo bi tek ispitati, da li bi usljed vlage i temperature mijenjala oblik. Kod upotrebe ovakove stalne mreže, koja usljed vanjskog upliva nebi mijenjala svoga oblika, mnogo bismo dobili na brzini rada, jer se nebi morala svaki put nanašati nova mreža, čime bi i sam posao postao jednostavniji. Ovako narisanu mrežu kvadrata ili stalnu mrežu na staklu ili drvu sa stranicama 40, 20 ili 10 hvati prenijeti ćemo tačno na prozirni papir za kopiranje već prema tome, koje kvadrate trebamo. Ovaj prozirni papir ima biti krut, recimo kao pergament-papir i to radi toga, da nacrt na ovakovom papiru pri pomicanju i namještanju papira ostane uvijek isti, t. j . da se ne deformiše usljed pritiska u nekom smjeru, jer bi usljed toga mogle nastati osjetljive pogreške. Tako smo sada dobili dvije mreže kvadrata; jednu mrežu na katastralnom listu deformisanu u istom razmjeru, u kojem i sam katastralni list; drugu mrežu kvadrata na prozirnom papiru u originalnoj veličini, 149 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 6 <-- 6 --> PDF |
nedeformisanu. Ako sada ovu originalnu mrežu na prozirnom papiru po ložimo na mrežu katastralnog lista, uočiti ćemo lako razliku između jedne i druge mreže. Razumije se, da se mreže polažu tako, da se jedna sekcija istok—zapad i jedna sekcija sjever—jug tačno pokrivaju, pri čem će nam razlika između drugih sekcija istok—zapad i sjever—jug pokazati defor maciju cijelog katastralnog lista. Uzmemo li sada u razmatranje samo jedan kvadrat sa stranicom od 40 hvati i tome odgovarajući deformisani kvadrat na katastralnom listu, onda ćemo opaziti, da se ovi mali kvadrati tačno pokrivaju, t. j . da razlika cijelog katastralnog lista kod ovih malih kvadrata izčezava. Ako bi se i kod ovih malih kvadrata sa dužinom stranice 40 hvati pokazala ipak razlika usljed veće pogreške na cijelom katastralnom listu, to znači, da moramo raditi sa kvadratima, koji imadu stranicu 20 hvati. Tada će razlika izčeznuti. Ako se i ovi kvadrati ne bi slagali, tada bi se radilo sa kvadratima, koji imadu stranicu 10 hvati, no to će biti vrlo rijedak slučaj. Govoreći o malini kvadratima počeo sam sa onima, koji imaju stra nicu 40 hvati radi toga, jer su već sekcije na katastralnom listu tako raz dijeljene : naime, da svaki ovakav kvadrat ima površinu od 1 jutra. Kva drati sa stranicom od 20 i 10 hvati upotrebljuju se radi lakšeg nanašanja odnosno dijeljenja dužina na polovicu. Rekao sam, da sa svakim malim kvadratom računamo kao sa samostalnom jedinicom. Polažući originalnu mrežu, narisanu na prozirnom papiru, na deformisanu mrežu katastralnog lista pazimo, da se u prvom redu pokrivaju cijeli smjerovi istok—zapad i sjever—jug, a time će se morati da pokrivaju i odgovarajući mali kvadrati. Naravnavajući tako ovu prozirnu mrežu, da se svaki kvadrat na prozirnom papiru pokrije sa odgovarajućim kvadratom na katastralnom listu, imamo još sve točke (lomove međa) u jednom kvadratu sa katastralnog lista prenijeti na prozirni papir pikiranjem sa tvrdom olovkom. To su one točke, koje su nam potrebne, da dobijemo nacrt objekta, koji se ima omeđašiti, ili uopće nacrt, koga trebamo. Prenašaju se samo točke i zaokruže malom kružnicom, a tek poslije se spajaju sa odgovarajućim pravcima. Ovaj nacrt na prozirnom papiru biti će sada ispravljen na originalnu veličinu. Mogli bismo reći, da smo na taj način katastralni nacrt rastegnuli do njegove originalne veličine. Prigodom snimanja nama potrebnog nacrta snimamo i sve one točke izvan objekta, koje su nam služile kao stalne tačke za orijentaciju, jer su za nas baš te točke, kako ćemo kasnije vidjeti, od osobite važnosti. Time bismo dobili tačan nacrt, koji odgovara svojem originalu, a to je ono, što nam je kod izmjere u prvom redu potrebno. Slika 1. prikazuje nam takav nacrt (vidi sliku 1.). A sada ćemo preći na drugi dio omeđašivanja. To je rad u terenu, pa ću ga nastojati ovdje opisati onako, kako sam ga provadao u praksi. U prvom redu treba obići ceo objekt, koji se ima omeđašiti. Taj objekt valja opasati zgodnim (povoljnim) poligonom držeći na umu, da se od poligonalnih stranica lako i bez poteškoća iskolči poslije detail. Poligon treba uvijek biti zatvoren — osim slučaja, gdje je to makar iz kojih razloga nemoguće provesti. Na mjestima će trebati polagati i pomoćne poligone već prema tome, kako to zahtijevaju granice objekta, koji se omeđašuje. 150 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Ovako položeni poligon snimiti ćemo dobrim teodolitom, mjereći što točnije kuteve očitavanjem na dva noniusa, pa sa dalekozorom u normalnom i obrnutom položaju. Zbroj unutarnjih kuteva poligona sravniti ćemo sa formulom (.-2) R, pri čem n znači broj kuteva, a R = 90". Ako se pri tom pokaže, da je razlika dopustiva, pogreška će se proporcionalno razdijeliti na sve kuteve. Stranice poligona mjeriti ćemo ocjelnom vrpcom dva puta, pri čem se za duljinu uzima aritmetička sredina, ako je pogreška između prvog i drugog mjerenja dopustiva. Kod mjerenja duljina preporučuje se ovaj postupak: Kad se izmjeri kut, iskolče se strojem pravci sa nekoliko medutočaka: već prema duljini pravca, koji se mjeri. Kada se ovakov pravac mjeri lancem, prvi i drugi put očitaju se na lancu duljine na pojedinim međutačkama. N. pr. ima se izmjeriti pravac A B sa međutačkama, abc , pri čem smo dobili — recimo — ovaj rezultat: A a b c B 103-33 194-62 291-90 405´20 I. mjerenje 406-10 ...85 210-54 113´35 « II. mjerenje > 103-30 III. mjerenje Između prvog i drugog mjerenja pokazala se velika razlika, radi čega bi se cijeli pravac A B morao mjeriti po treći put. Nu pošto smo očitavali dužine i na međutačkama, to je sada potrebno, da te .´duljine međusobno sravnimo, kako bismo vidjeli, gdje se dogodila pogreška. U našem slučaju pogreška se dogodila na dužini između A i a. Stoga tre 151 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 8 <-- 8 --> PDF |
bamo treći put da mjerimo samo dužinu A—a i time smo pogrešku izravnali, a da nijesmo morali po treći put mjeriti cijelu dužinu A B, što je ujedno i prednost ovakovog načina mjerenja dužina. Prema tome izravnata dužina bila bi 405´175. Prigodom snimanja poligona snimiti ćemo i sve stalne točke u njegovoj blizini: S, Si, S2 i t. d. — i to pomoću apscisa i ordinata ili mjerenjem kuta i duljine. U katastralnim nacrtima kod šumskog posjeda označene su i obilježene tekućim brojevima humke, kako se to na slici 1. vidi — Hu H2, H3, HA, i t. d. (u katast. nacrtima obilježene samo tekućim brojevima 1;, 2, 3, 4, i t. d.). Ove u nacrtu označene humke morale bi biti vidljivo označene i u naravi: stupovima i humkama (hrpama) od zemlje. Ali to uvijek nije slučaj. Često puta nema niti stupa, a niti humke od zemlje. Drugi put, ako se i nađe stup ili humka, ne odgovara nacrtu. Zato je dobro po mogućnosti snimiti što više takovih humka i drugih stalnih tačaka, tromeđa, dapače i cijelih poteza, puteva, potoka i t. d., a naročito ako ima u blizini fiksiranih točaka grafičke triangulacije od katastralne izmjere, kao što je to slučaj kod novih izmjera, gdje su sve ovakove tačke označene u naravi kamenom. U koliko ne bi bilo ovakovih ni drugih stalnih tačaka, onda bi se morale potražiti točke grafičke triangulacije otkapanjem zemlje, u kojem bi se slučaju našli ostatci od kutije, u kojoj je nekad stajala mašala ili kovani čavli, kojima je u svoje vreme kutija bila zbijena, ili ostatci stakla ili opeke. Dakako da se ovakove točke imadu prije otkapanja u naravi od susjednih međa odmjeriti, pri čem se ne će uvijek dobiti ista tačka, jer to zavisi od poremećenja međa. Ali zato treba oko više tako dobivenih točaka opisati — recimo — pravokutnik i kopati zemlju, sloj po sloj, u ovako opisanom pravokutniku, dok se ne nađu ostatci, koji će nam pokazati mjesto, gdje je nekad stajala mašala. Svakako ćemo u prvom redu računati sa točkama grafičke triangulacije, ako ih imamo u blizini objekta za omeđašenje. Sve vanjske poslove valja brižljivo skicirati u manualu. Time bi bio prvi terenski posao dovršen i sada ono, što se u terenu svršilo, treba kod kuće narisati u katastralnom mjerilu. Nacrt o obavljenim terenskim poslovima izgleda kao na si. 2. Ovaj se nacrt može napraviti na dva načina. Jedan način sastoji se u tome, da kuteve poligona nanašamo pomoću transportera, a duljine stranica poligona pomoću šestila i transverzalnog mjerila. Ovaj način ne upotrebljujem i ne preporučam radi poznatih ncizbježivih pogrešaka, koje se prenašaju već od prvog poligonalnog kuta. Bolje je, ako se za poligon i tačke snimljene pomoću kuta i duljine izračunaju koordinate i pomoću njih sastavi nacrt, jer je to najtačniji način nananašanja. Račun koordinata je vrlo jednostavan i dosta brz, ako se za izračunavanje koordinatnih diferencija upotrebe tablice, iz kojih se odmah očitavaju gotove koordinatne razlike tako, da ne treba logaritmiranja i antilogaritmiranja, čime je račun znatno ubrzan i olakšan. Pri izračunavanju koordinata valja držati na umu ovo: 1. Zbroj unutrašnjih kuteva poligona ima se izravnati na teoretsku sumu (n - 2) 2 R, pri čem razlika mora biti u granici dopustive pogreške. 2. Stranice poligona mjere se dva puta i dužina izravnava se na aritmetičku sredinu u granicama dopustive pogreške. 152 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 9 <-- 9 --> PDF |
3. Azimuti se izračunavaju tako, da se prvotnom azimutu pribroji unutarnji kut poligona i od toga zbroja odbije se 180°. Ako je zbroj manji od 180°, tada se tome zbroju pribroji 180°. Ako je ostatak veći od 360", onda je azimut kut iznad 360". Kada izračunamo sve azimute poligona, moramo dobiti prvotni azimut, što ujedno služi i za kontrolu valjanog računa. 4. Iz azimuta i duljina stranica izvade se. iz tablica Dr. Ar tur a Qrünerta , koje su god. 1914. izašle u nakladi Konrada Wittwera u Stuttgartu, ili iz kakovih drugih tablica, koordinatne diferencije, pri čem valja paziti na pozitivne i negativne predznake, kao i na funkcije kuta prema tabeli, koja se u tablicama nalazi: AZIMUT .. .. u I. kvadrantu a -f- s. sin a -)-s. cos a u .. ., 90° + a -(- s. cos a — s. sin a u III. 180°+ « — s. sin a — s. cos a u IV. 270° -+-a — s. cos a -4- s. sin a 5. Zbroj pozitivnih koordinatnih diferencija za A y i A . i zbroj negativnih koordinatnih diferencija za A y i A . ima biti teoretski 155 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 10 <-- 10 --> PDF |
jednak, što redovito nije slučaj, već uvijek postoji razlika, koja se polovicom razdijeli proporcionalno na pojedine koordinatne diferencije na + A ., a druga polovica na — A ., a isto tako i za A .. Dakako, da i ova razlika ima biti dopustiva. B a u r u svojoj geodeziji za običnu izmjeru dopušta pogrešku «gs" ´ ali sa iole tačnom izmjerom može se polučiti razlika .^ ´ t. j . na zbroju koordinatnih diferencija od 1000 met. dopušta se pogreška od 1 metra. Dopustive pogreške .koordinatnih diferencija izjednačuju se ovako: Zbroj + Ay -.. + Ax -.. 486-22 48578 596-43 596-82 — 0-22 + 0-22 + 0-19 — 0-20 Iz izravnatih koordinatnih diferencija izračunamo koordinate, pri čem koordinate početne točke izabiremo po volji, ali tako, da nam poligon zgodno stane na risaći papir. Koordinate nanašamo na papir ili pomoću mreže same ili pomožu mreže i aparata za nanašanje koordinata, a ako imamo veliki koordinatograf, onda nanašanje obavimo i bez mreže vrlo brzo i tačno. Sada imademo nacrt (si. 2.) sastavljen na temelju podataka snimljenih u terenu i originalni nacrt (si. 1.) na prozirnom papiru. Stalne točke i stalne međe na jednom i drugom nacrtu imale bi se međusobno podudarati. Da li je to tako, osvjedočiti ćemo se, ako nacrt na prozirnom papiru postavimo na nacrt snimljen u terenu. Ako se sve stalne točke pokrivaju t. j . padaju tačno jedna na drugu, onda je naš nacrt orijentiran i u tom slučaju imamo samo mede sa prozirnog nacrta pikirati sa iglom na nacrt snimljen u terenu i ove pikirane točke spojiti sa odgovarajućim pravcima. Tako sada imamo nacrt (SI. 3.), sa kojega možemo prenijeti mede u narav, jer imamo na nacrtu naš poligon orijentisan prema stalnim tačkama i time prema svima medama, koje trebamo. U naravi taj je poligon iskolčen prigodom snimanja, pa sada lako pomoću apscisa i ordinata, koje smo sa našeg nacrta snimili, prenesemo u narav sve lomove međa našega objekta, koga imamo omeđašiti, čime bi ujedno i tehnička strana omeđašivanja bila dovršena. Ovo je slučaj, kada se sve stalne točke (snimljene u naravi) i odgovarajuće točke u našem nacrtu međusobno točno podudaraju (si. 3.). No moram unapred reći, da to redovito neće biti slučaj, već će se točke samo djelomično pokrivati, dok drugi dio tačaka ne će se pokrivati i sada nastaje pitanje, kako ćemo u ovom slučaju naš poligon orijentisati. Općenito pravilo bilo bi, da poklanjamo veću vjeru onoj orijentaciji, koja imade 154 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 11 <-- 11 --> PDF |
za sebe više stalnih točaka, ali ćemo više puta morati upotrijebiti i dvije i tri orijentacije. Ako se naime nacrt odnosno objekt omeđašenja proteže preko više katastralnih listova ili više poreznih općina, onda je lako moguće, da nepodudaranje stalnih točaka dolazi od pogrešaka prvobitne izmjere. Cesto je puta naime smjer istok—zapad odnosno smjer sjever—jug poremećen, pa treba i sa tima pogreškama računati — tako da će možda kod jednog te istog objekta biti potrebne i dvije orijentacije, a naročito ako su stalne točke izabirane i snimljene sa dvije ili tri porezne općine, odnosno sa više katastralnih listova. Podudaranje stalnih točaka redovito će se dogoditi, ako je objekt omeđašenja u jednoj poreznoj općini i na jednom katastralnom listu. Za taj slučaj može se reći, da je ispravna ona orijentacija, koja ima za sebe više stalnih točaka. U svakom slučaju dobro je dobivene međe kontrolirati sa susjednim međama. Praksom se i tu stiče potrebna rutina, jer početnik kod ovog posla neće biti tako siguran i vješt, kao onaj, koji je u praksi mnogo slučajeva isprobao. Svi slučajevi ne mogu se opisati, jer ima mnogo raznovrsnih faktora, koji na točnost uplivišu i od toga zavisi, kojima će se stalnim točkama pokloniti veća vjera. Svakako treba više računati sa točkama, koje su bliže međi, a naročito ako se radi o točkama grafičke triangulacije — odnosno točkama, na kojima je kod prvobitne izmjere stajao mjerači sto. Ove će točke najbolje odgovarati za one međe, koje su sa te točke bile snimljene. U početku sam opisao, kako iz deformisanih kopija katastralnih nacrta pomoću malih kvadrata dobijemo originalni katastralni nacrt, a sada bih htio još napomenuti, da ovo isto možemo postići i na drugi način: ako naime imamo aparat za nanašanje koordinata u veličini katastralnog lista 155 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 12 <-- 12 --> PDF |
ili možda sa velikim koordinatografom (vidi katalog tvrtke Neuhöfer i sin iz god. 1927.). Postupak je taj, da se kod kopije katastralnog lista tačno izračuna postotak stegnuća ili rastegnuća papira u smjerovima istok— zapad i sjever—jug. Koordinate svih nama potrebnih tačaka najprije snimimo sa kopije katastralnog lista pomoću koordinatografa. Onda ih preračunamo sa poznatim postotkom stegnuća odnosno rastegnuća papira, a zatim ove nove koordinate ponovno nanesemo u novi nacrt. Time smo nacrt rastegnuli ili stegnuli za toliko, koliko se deformisala kopija katastralnog lista. Dakako da kod ovog postupka moramo za svaku kopiju katastralnog lista izračunati postotak deformisanja i s tim postotkom preračunati koordinate, koje nanašamo u originalni nacrt. Ovaj način sastava originalnog nacrta ne daje ni malo točniji rezultat nego opisani način pomoću malih kvadrata, ali zato zadaje puno više posla. Naročito ako imamo stalnu nepromjenljivu mrežu malih kvadrata, onda je postupak sa malim kvadratima kud i kamo brži. Kada radimo sa malim kvadratima, imademo odmah gotov originalni nacrt na prozirnom papiru, dok ovdje moramo praviti najprije nacrt na risaćem papiru i sa ovoga praviti kopiju na prozirnom papiru. Rekao sam, da kod izmjere apsolutne, matematske točnosti ne može biti, već su svi ti poslovi manje ili više kompromisne naravi, dakako u granicama dopustivih pogrešaka. Ako počnemo sa prvobitnom izmjerom, koja je obavljena mjeraćim stolom i sastavom nacrta u mjerilu 1 : 2880, umnažanje tih nacrta litografijom, deformacija kopija usljcd sušenja ili rastegnuća papira, zatim ispravak toga deformisanja kao i sadanji naši poslovi, ispravak kuteva, dužina, izjednačenje koordinatnih diferencija, orijentacija objekta prema stalnim tačkama, snimanje detalja sa nacrta i njegovo iskolčenje u naravi: sve su to poslovi, kod kojih se mogu dogoditi manje ili veće pogreške, pa kada su svi ti poslovi skopčam sa dopustivim pogreškama, onda nam je jasno, da sve te poslove moramo nastojati što savjesnije i što pedantnije obaviti, ako hoćemo, da nam se kompromisi kreću u granicama dopustivih pogrešaka. Savjesnost kod poslova ovakove naravi nikada se ne može dovoljno naglasiti i preporučiti. Naročito za poslove, koje sada obavljamo, moramo biti sigurni, da su tačno obavljeni, jer istom onda možemo preći na kompromise, za koje krivnja neće ležati na nama. Kod opisanog načina omeđašivanja imao sam uvijek posla sa originalnim nacrtima t. j . sa nacrtima, koje smo mi načinili, da budu jednaki originalnima. Ali hoću ovdje da istaknem i to, da nekoji ne rade sa nacrtima, već rade sa kopijama onakovima, kakove jesu, t. j . sa đeformisanim nacrtima: i to tako, da nastoje narisati u nacrt deformisani poligon onako, kako su i kopije deformisane, a onda iz ovako deformisanog nacrta i poligona — računajući sa tim deformisanjem — prenašaju nacrt u narav. Deformisani poligon još bi se mogao urisati u deformisani nacrt dovoljnom točnosti, ako se poligon riše pomoću izračunatih koordinata. Jer za taj slučaj dade se dosta točno izračunati deformisanje u smjeru istok—zapad, sjever—jug, dok ovakav deformisani poligon sa transporterom u opće se ne može točno narisati. Nemoguće je naime tačno izra 156 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 13 <-- 13 --> PDF |
čunati deformaciju u smjeru svake pojedine stranice poligona, a to je ujedno i razlog, da je sa deformisanog nacrta i poligona nemoguće tačno prenijeti međe u narav. Zato se ovaj način ne može preporučiti, jer nije niti dovoljno tačan. a iziskuje i više posla. Résumé. L´auteur rapporte sur ses expériences pratiques faites a cet égard, particulierement sur récartement der erreurs qui ont leur racine dans la dessiccation du papier. Nadšumar K. FRANEK, VUKOVAR: BABAK (LYTTA VESICATORIA) U ŠUMAMA VUKOVARSKOG VLASTELINSTVA (LYTTA VESICAT. DANS LES FORETS DU DOMAINE DE VUKOVAR) B B abak je poznati kornjaš štetočinja na jasenu, no obično bez važnosti; niti se pojavljuje redovito niti u neobično velikom broju. U šumama vukovarskog vlastelinstva pojavljuje se posljednjih godina u velikom broju, te nam zadaje brige i posla, tako da me je to ponukalo na ove retke u vezi sa nekim drugim činjenicama. — U predratnim i ratnim godinama pojavio se u našim čistim šumama hrasta lužnjaka češće gubar, te je obrstio u mnogim šumskim srezovima hrastove do gola. Premda se to i opetovalo, ipak nismo to smatrali osobito važnim, jer šuma se iza toga opet zazelenila. Kad se pojavila medljika u jakoj mjeri i drugo lišće skvrčila, hrastovi su se sušili i to naročito u čistim sastojinama. U takovim sastojinama oćutio se kiselkasti miris — rastvaranje sokova u stablu, a kora se mjestimice od stabla odijelila i opala. Brzo su se pojavili i sekundarni kornjaši štetočinje (Piatypus, Xyleborus), a od gljiva Agaricus melleus. Čim se sušenje pojavilo, odmah smo otpočeli sa uništavanjem gubara i to katranisanjem, struganjem i nakvasivanjem legla sa petrolejem, te smo do danas polučili u tom pogledu vrlo lijep uspjeh. Obzirom na to da su mješovite sastojine manje trpile, išlo se za tim, da se uzgoje mjesto čistih mješovite sastojine hrasta, cera, brijesta, jasena, oraha i t. d., koje vrsti drveća kod nas dobro uspijevaju i u razne se svrhe upotrebljavaju. Crni orah dobro podnaša naše podneblje, daje izvrsno drvo, ima dobar prirast, te je kod nas uveden već više od 30 godina. Njegovu uzgoju posvetili smo osobitu pažnju, o čemu je već priopćeno u »Šumarskom Listu« god. 1926. br. 1. i 2. 157 |