DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Terenske prilike odlučuju o gustoći sadnje. Ako igdje a ono je na
Kršu potrebno, da se što prije dođe do sklopa. Sadnja od 10.000 sadnica
po ha. bila bi veoma oportuna, jer bi se sastojina brzo sklopila u povoljnim
slučajevima poprečno za 8—10 godina. No nije moguće svuda sadnju
provesti u ovoj gustoći. Na najviše mjesta ne dozvoljavaju to terenske
prilike. Za to će broj sadnica po ha veoma varirati, od 4.000—8.000. Tek
u najboljem slučaju moći ćemo po ha zasaditi 10.000 stanica.


U krajevima, gdje je mnogo bure, nije potrebno da rupe priređujemo
mnogo ranije od sadnje. Što više, ovo je i štetno, jer vjetar raznese
iskopanu zemlju. Sadnja se sastoji u ovome: Oko žilja sadnice naspe se
zemlja, što smo je prvu iskopali. Korijenje se razredi, da dobije po mogućnosti
položaj, koji je imala sadnica, dok je bila u rasadniku. Uz samo
žilje pritisnemo zemlju prstima, a onda dodamo zemlje, pa zemlje i
šljunka i dobro nabijemo sa motičicom na kratkom nasadu. Na vrhu treba
da je rahli sloj niži od nivelete zemljišta, da bi se voda mogla sakupljati.


Da se, što je moguće više, zapriječi isušavanje, obložimo sadnice
kamenjem. Pri tom kombinujemo i zaštitu od prejake insolacije, a po
mogućnosti i od vjetra. U tu svrhu sa južne ili jugoistočne strane postavimo
6—10 cm visoki kamen za zaštitu tako, da je sadnica u njegovoj
zaštiti. Na ostalom dijelu oko sadnice postavimo pločasto kamenje, da
bi ono zadržavalo pod sobom vlagu i prečilo isušavanje. Međutim nije
tačno ispitano koliko je prava korist od ovoga zaštićivanja kamenom.
Treba naime u ovom slučaju uvažiti i djelovanje refleksa sunčanih zraka
od kamenja, kao i ižarivanje topline, koje nije korisno. Kamenje zaštićuje
i od korova. Ako nema kamenja, preokrenuto busenje može vršiti isti
zadatak. Na strminama treba sadnice zaštititi i od zamuljivanja i od odnošenja
zemlje. Kad sadnice poodrastu, uklonimo kamenje, što je bilo
postavljeno za zaštitu.


Trošak sadnje po jedinici površine ovisan je od više faktora. Dakako
da su radna sposobnost manualnog radnika kao profesijonalno
vodstvo u prvom redu od važnosti. No izvedba posla, pa klimatske prilike,
koje u najviše slučajeva odlučuju o uspjehu, važan su faktor pri
računanju uloženog troška oko podizanja sastojina na Kršu.


Kopanje rupa nije ni izdaleka svuda podjednako skupo. Imade krajeva,
gdje jedan radnik može na sat da iskopa 15—20 rupa, a ima takovih,
gdje nemože niti 10. Da i ne govorimo o izvjesnim slučajevima, gdje
na veoma kamenitom terenu jedan radnik jedva iskopa i 2 rupe na sat.
Uzevši platu radnika od 4 Din na sat, i kapacitet od 15—20 rupa u satu,
košta jedna rupa 0.20—0.40 Dinara. Jedna radnica zasadi prosječno na
sat 15 sadnica. Prema tome sadnja jedne sadnice košta, računavši žensku
nadnicu od 3 Din na sat, cea 0.20 Dinara.


Na temelju navedenoga košta sadnja jedne sadnice — sa kopanjem
rupe poprečno 0.40—0.60 Dinara, ne uračunavšj ovamo produkcioni trošak
oko nadzora, čuvanja i eventualno druge izdatke. Uzevši, da svi ovi
izdatci iznašaju 20% troškova oko kopanja rupa i oko same sadnje, možemo
kazati, da jedna sadnica, zasađena na terenu košta poprečno 0.50
do 0.70 Dinara. Znači, da trošak sadnje po ha iznosi od 2.000—5.000
Dinara. Dakako, ovdje nismo imali u vidu nadopunjavanja, koja su na
Kršu veoma česta gotovo redovna, a koja modificiraju pomenute podatke.


(Nastavlja se).


176