DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Terenske prilike odlučuju o gustoći sadnje. Ako igdje a ono je na Kršu potrebno, da se što prije dođe do sklopa. Sadnja od 10.000 sadnica po ha. bila bi veoma oportuna, jer bi se sastojina brzo sklopila u povoljnim slučajevima poprečno za 8—10 godina. No nije moguće svuda sadnju provesti u ovoj gustoći. Na najviše mjesta ne dozvoljavaju to terenske prilike. Za to će broj sadnica po ha veoma varirati, od 4.000—8.000. Tek u najboljem slučaju moći ćemo po ha zasaditi 10.000 stanica. U krajevima, gdje je mnogo bure, nije potrebno da rupe priređujemo mnogo ranije od sadnje. Što više, ovo je i štetno, jer vjetar raznese iskopanu zemlju. Sadnja se sastoji u ovome: Oko žilja sadnice naspe se zemlja, što smo je prvu iskopali. Korijenje se razredi, da dobije po mogućnosti položaj, koji je imala sadnica, dok je bila u rasadniku. Uz samo žilje pritisnemo zemlju prstima, a onda dodamo zemlje, pa zemlje i šljunka i dobro nabijemo sa motičicom na kratkom nasadu. Na vrhu treba da je rahli sloj niži od nivelete zemljišta, da bi se voda mogla sakupljati. Da se, što je moguće više, zapriječi isušavanje, obložimo sadnice kamenjem. Pri tom kombinujemo i zaštitu od prejake insolacije, a po mogućnosti i od vjetra. U tu svrhu sa južne ili jugoistočne strane postavimo 6—10 cm visoki kamen za zaštitu tako, da je sadnica u njegovoj zaštiti. Na ostalom dijelu oko sadnice postavimo pločasto kamenje, da bi ono zadržavalo pod sobom vlagu i prečilo isušavanje. Međutim nije tačno ispitano koliko je prava korist od ovoga zaštićivanja kamenom. Treba naime u ovom slučaju uvažiti i djelovanje refleksa sunčanih zraka od kamenja, kao i ižarivanje topline, koje nije korisno. Kamenje zaštićuje i od korova. Ako nema kamenja, preokrenuto busenje može vršiti isti zadatak. Na strminama treba sadnice zaštititi i od zamuljivanja i od odnošenja zemlje. Kad sadnice poodrastu, uklonimo kamenje, što je bilo postavljeno za zaštitu. Trošak sadnje po jedinici površine ovisan je od više faktora. Dakako da su radna sposobnost manualnog radnika kao profesijonalno vodstvo u prvom redu od važnosti. No izvedba posla, pa klimatske prilike, koje u najviše slučajeva odlučuju o uspjehu, važan su faktor pri računanju uloženog troška oko podizanja sastojina na Kršu. Kopanje rupa nije ni izdaleka svuda podjednako skupo. Imade krajeva, gdje jedan radnik može na sat da iskopa 15—20 rupa, a ima takovih, gdje nemože niti 10. Da i ne govorimo o izvjesnim slučajevima, gdje na veoma kamenitom terenu jedan radnik jedva iskopa i 2 rupe na sat. Uzevši platu radnika od 4 Din na sat, i kapacitet od 15—20 rupa u satu, košta jedna rupa 0.20—0.40 Dinara. Jedna radnica zasadi prosječno na sat 15 sadnica. Prema tome sadnja jedne sadnice košta, računavši žensku nadnicu od 3 Din na sat, cea 0.20 Dinara. Na temelju navedenoga košta sadnja jedne sadnice — sa kopanjem rupe poprečno 0.40—0.60 Dinara, ne uračunavšj ovamo produkcioni trošak oko nadzora, čuvanja i eventualno druge izdatke. Uzevši, da svi ovi izdatci iznašaju 20% troškova oko kopanja rupa i oko same sadnje, možemo kazati, da jedna sadnica, zasađena na terenu košta poprečno 0.50 do 0.70 Dinara. Znači, da trošak sadnje po ha iznosi od 2.000—5.000 Dinara. Dakako, ovdje nismo imali u vidu nadopunjavanja, koja su na Kršu veoma česta gotovo redovna, a koja modificiraju pomenute podatke. (Nastavlja se). 176 |