DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 40 <-- 40 --> PDF |
zaliha. Zahvatiti cijelom šakom u puni džep, to nije nikakova umjetnost. Ali voditi brigu o tome, da se taj džep nikada ne isprazni, drugo je pitanje i važniji problem, pogotovo kada se znade, da u tom džepu mor a biti uvije k barem toliko, koliko je potrebno, da namirimo sami svoje vlastite potrebe kod kuće. To je jedan imperativ , s koji m se mor a računati . Sve, pa i najradikalnije parole o najjačem »potenciranju proizvodnje « u skladu su sa tim načelom samo u toliko, u koliko bi se odnosile faktično na što intenzivniju proizvodnju novih zaliha, nikako ali one ne bi smjele da se izbacuju u smjeru najjačega iskorištavanja starih naših sastojina. Takovim naopakim forsiranjem mogli bismo za volju »iskorištavanja bolje konjunkture« ili »spašavanja prirasta, koji je u opadanju«, nategnuti i previše »žice, na kojima sviram©«. Da li se kod nas sijeku u istinu samo za sječu dozrele šume, to je pitanje, u koje ući ne dozvoljava ni prostor ni vrijeme. Znademo ali, da je šumi na relativnom šumskom tlu zaprijetila opasna forsa, a pod raznim formalnim razlozima — i pitanje je, da li ne leži neka prekomjernost užitka u tome faktu. Teoretski možemo čak i pristati na takovu prekomjernost u pitanju šuma na relativnom tlu — da li je to i u praksi dovoljno opravdano? Generalno rečeno, opravdano je takovo shvaćanje tek u toliko,, u koliko postoji zato socijalno jači razlog, nego je pitanje očuvanja onih odličnih šumskih sastojina i površina, koje su već tu. Dok ali znademo, da u državi imademo još mnogo za poljoprivrednu kulturu rasploživih, a toj kulturi još neprivedenih površina, tako dugo su svi mogući socijalno-ekonomski motivi orientirani u smjeru održanja šume, pa makar i na relativnom tlu. Okolica, koja najednom ostaje bez šume, zapada nenadano u — njoj dosada još nepoznate, nove socijalno-ekonomske brige, koje u pravilu bivaju kud i kamo veće i jače nego forsiranom sječom nastala korist. Toliko o užitku! Što ali čitamo o pošumljavanju? 0 pošumljavanju čitamo razmjerno vrlo malo. Tek po katkad koju vijest, a i ta, kakogod se možda i čini u prvi mah lijepa, kod točnije analize ne može da zadovolji. Tretirajuć pitanje pošumljenja treba u glavnom da razlučimo dva momenta. Jedan se odnosi na pitanje pošumljenja redovitih sječina, a drugi na pitanje pošumljenja površina, koje još nisu šumom obrasle. Nemarno na žalost nikakovih podataka po pitanju pošumljenja redovitih sječina. Ali jedan posve šablonski račun može ipak da nam predvede pred oči važnost toga pitanja, barem u formi, kako bi to trebalo da bude. Uzmimo za podlogu našu godišnju potrebu od 12—15 milijuna m3 drveta. Za ovoliku količinu drveta uzmimo, da nam je potrebna godišnja sječna površina od 40—50.000 ha, od koje neka se 50% može oploditi i naravnim putem, dok ćemo drugu polovicu morati da pomladimo umjetnim načinom. Već uz tu pretpostavku morali bismo si osigurati godišnje 5—6 milijuna dinara za pomlađivanje tih redovitih sječina. Ne računam tu na ostale potrebne uzgojne troškove. O tome se na žalost nigdje ne čita ništa. Želimo ali pretpostaviti, obzirom na današnje svečano jubilarno raspoloženje, da ide sve u redu. Za ostale površine, imenito pak za kras, stoji ali stvar drugačije. Tek u posljednje vrijeme zapažen je nešto življi interes po tome pitanju. Čitamo naime, da je za Hrvatsko Primorje, Dalmaciju, Hercegovinu i Crnu Goru u zadnje vrijeme »u 65 rasadnjaka uzgojeno nekih 20,000.000 sadnica«. Da vidimo! Kako u navedenim oblastima imademo oko 1,300.000 ha krasa, to će samo za te oblasti trebati, uz pretpostavku, da će svak e godine izaći iz ovih rasadnjaka 20,000.000 dobrih sadnica, ništa manje ni više nego 325 do 650 godina vremena, da pređemo cijelu tu površinu sa sadnicama — već prema tome, da li ćemo trebati 5, ., 7, 8, 9 ili J0 hiljada sadnica po ha. Pored toga moraju se dakako uvijek sve sadnice i dobro primiti, kako ne bismo morali sadnju na jednoj te istoj površini ponoviti. Tako bismo godišnje mogli pomladiti 4000—2000 ha, i to uz trošak (uzev današnje prilike u obzir) od recimo samo 3000 dinara po 1 ha, što bi za cijelu godišnj u presadnju iziskivalo trošak od 12, odnosno . milijuna dinara — već prema tome, koliko ha bismo posadili. Uzev današnje valutarne prilike za podlogu i uzev, da . istinu imademo oko 3,033.000 ha 186 |