DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1929 str. 41 <-- 41 --> PDF |
krša u državi, odgovarala bi tome radu današnja vrijednost od cea 10 milijardi dinara. Sveukupni troškovi našeg pošumljivanja odgovarali bi dakle godišnje u najmanju ruku vrijednosti od 12—18 milijuna dinara. Razumije se — osim troškova za njegu, uzgoj i čuvanje tih mladih kultura, pak kada bismo i zbilja mogli sa 3000 dinara obaviti posao po ha. Međutim čitamo, da upućeni stručni krugovi računaju i sa 3500—4000 dinara po ha. Te cifre imadu za nas danas teoretsku važnost. Ja ih navodim iz razloga, da si važnost i t o g a pitanja uzmognemo i brojčano što bolje fiksirati, kako bismo cijeli taj, naš problem upoznali ne samo sa lica nego i sa naličja. Razumije se samo po sebi, da mi šumari ne želimo, da nam naš kras ostane još vjekovima gol, već želimo, da ga u puno kraćem vremenu pomognemo opet privesti kulturi. Potrebni za to novac imadu nam dati u prvom redu naše šume. Ili drugim riječima: novac dobiven iz naših šuma neka se u prvom redu upotrebi za pošumljivanje bezšumskih površina. Kolik šumarski, kolik ekonomski, finansijski i socijalni problem leži u tom pitanju! Izvedbom tih radova osigurala bi se gotovo trajna zarada i omogućio život onome elementu, koji uvijek, a eto baš i ove zime, najviše stradava od gladi i od zime (ili ispravnije rečeno: od besposlice), dok bi se državi kao cjelini stvorili novi izvori prihoda i vratio za investicije posuđeni novac. Pa kada to znademo, zar je moguće da ovakova jednostavna logika, ovako sveta istina kroz punih 10 godina nije mogla da dođe do pune svoje važnosti? Ali gordijski čvor je presječen — i ako Bog da, riječ dobivaju šumari! Preuzimajući tu odličnu ulogu, nadamo se, da će se njihova riječ ne samo čuti, nego i slušati. Oprobani i očeličeni u desetgodišnjoj samozataji i samoprijegoru, oni će u situaciji, koja ih je oslobodila od nesnosnog i ubitačnog pritiska i upliva sa nezvane strane, dati svome uvjerenju i svome znanju, svome iskustvu i oduševljenju iskrenog oduška. Željni konstruktivnog, stvaralačkog rada oni će uložiti sve svoje sile u smjeru što bržega i što stvarnijega sređivanja teško iskušane im struke. Prema ranije izloženom općem stanju prevladavati će u sjevernim krajevima države posao redovitog šumarenja sa svim svojim nuancama od osnivanja novih sastojina, njihova uzgajanja i njegovanja do posječe i prodaje, sa svim potrebama uredajnih radova. U južnim će prevladavati radovi oko pošumljivanja golih i šumom neobraslih površina, te izvedba tehničkih i taksacionih predradnja, koje su potrebne za osnutak dobrih gospodarskih osnova i uređenje šuma. Na osvitku toga novoga doba vjerujemo, da će se uvažiti još jedna — i to vrlo važna pretpostavka svakome valjanom radu, a gdje se je pod uplivom raznih nešumarskih utjecaja mnogo griješilo. To je pitanje stručno-personalne politike. Ako je igdje, a ono je svakako u šumarstvu potrebit neki konzervativizam, jer je takova bit šumarstva, pa valja s tim računati, jednako kako se volens-nolens moramo pokoriti i zahtjevima šume u pogledu vremena. Ako je u običnom poljskom gospodarstvu moguće u razmjerno kratkom vremenu dokumentovati uspjeh ili neuspjeh, to je u šumarstvu nemoguće. Zato, ako se od šumara zahtijeva rad, taj se može i smije opravdano zahtijevati samo onda, ako mu se dade i prilike, da nešto učini i ujedno da dokaže, kako je ono, što je učinio (i kako je učinio), ispravno i dobro. Potrebno je stoga, da se osigura neka stalnost svakom šumarskom stručnjaku, osobito onom na terrainu, kako bi on mogao, da — upoznavši objekat i njegove potrebe — razvije sve svoje individualne sposobnosti, razumije se u granicama općih zakonskih propisa, do potpunog izražaja i po kvaliteti i po kvantiteti. Česta prebacivanja i selenja iz jednoga mjesta u drugo ne stvaraju osjećaja stalnosti. Znade se iz prakse, od kolike je to važnosti, jer samo tako moguće je razviti i onaj najsnažniji osjećaj u određivanju svoje vlastite vrijednosti i odgovornosti, bez kojeg nema za inteligenta potrebne samosvijesti ni samostalnosti. Samo tako je moguće uspostaviti i onaj intimni kontakt, koji treba da veže cijelu individualnost šumara uz objekat, koji je povjeren njegovoj upravi i pažnji. Jače garancije od te nema. 187 |