DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1929 str. 27     <-- 27 -->        PDF

da na opć. paši pase stoku, koja mu je faktično potrebna za gnojenje
kupljenog zemljišta, protiv toga se sasma razumljivo bune drugi općinari.


S druge strane nije praktički ni moguće ni pravedno označiti novoposjedniku
onoliko stoke, koliko mu je prema ramazanskom zakonu potrebno,
jer mnogi općinari drže — osobito bogatiji i— na opć. paši što
više stoke, bez obzira, da li mu je toliko za obradu i gnojenje ptrebno ili
ne. 1 nitko se protiv tih starih općinara ne buni, pa.se nebi trebalo buniti
niti protiv novog posjednika, tim više, ako je on stalno naseljen u dotičnoj
općini i uživa sva općinska prava. Eto radi ovih činjenica praktički
se odredbe ramazanskog zakona u pogledu opć. ispaše teško dadu
pravedno provesti. Ove se činjenice kod uređenja ispaša imaju isto
držati u vidu, jer će inače nastajati tužbe i dugoročni i veoma neugodni,
nedokončivi procesi radi ispaše.


Imade i takovih slučajeva uporabe općinske paše, gdje mnogi pravi
općinar u čisto spekulativne svrhe kupi od jednog siromašnog općinara
komadić zemlje, da na njemu pridigne ljetnu kolibu i dotjera što veći broj
stoke na opć. pašu, služeći se pravom odredaba ramazanskog zakona i
navodeći, da mu je toliko stoke potrebno, da održi svoje gospodarstvo
i da gnoji zemlju, a imajući u vidu, da na taj način iskorišćuje kao »novajlija
« općinsku pašu i da još koji komadić zemlje kupi, pa da se bolje
sa svojim pravom učvrsti.


Obično ovakovi doseljenici, koji imaju stalno boravište u srezovima
južne Hercegovine, iskoriste priliku ispaše samo preko ljeta, da se u
jesen cpet povrate na svoja obitavališta, gdje nalaze za stoku radi povoljnih
prilika dobru pašu, dapače i preko cijele zime.


Ovakovi slučajevi imali bi se držati u vidu, te ustanoviti tačno
prema kupljenom posjedu visinu, do koje novi posjednik može držati
stoke na općinskoj paši, a da se zemljište, kako je gore obrazloženo, ne
kupuje u čisto spekulativne svrhe, jer će se ovakovi slučajevi sve više
ponavljati i sve više oteščavati prava ispaše općinara starosjedioca.


Jesenska općinska paša. Postoji još jedan uobičajeni slučaj ispaše
na opć. zemljištu, koji bi se imao uzeti u obzir kod izlučivanja mera i
baltalika, a to je t. zv. jesenja paša. Kad naime planinštari silom prilika
klime budu prinudjeni, da sa stokom ostave visoku alpinsku pašu, a u
južnoj Hercegovini na svojim i državnim pašama nemaju dovoljno hrane,
onda ti planinštari sa stokom silaze na jesenju pašu u općine na poziv
obično bogatijih općinara, da im sa stokom jedan ido dva mjeseca nagnoje
njihova ziratna zemljišta. Ovaj postupak ispaše, koji je na uštrb
općinarima, pokvaruje iz temelja općinsku pašu, jer -osobito humska
ovca i goveče ,sa požudom pasu i izvlače travu zajedno sa korjenom, te
tako štete pašu i sprečavaju bujniji proljetni porast trave.


Pošto se ovim načinom paše, koja nije ničim opravdana, služe bogatiji
općinari, a na račun siromašnog staleža i pošto se pase i po državnom
i po privatnom zemljištu, kad se usjevi dignu — te tako se oteščava
porast vegetabilnog pokrova zemlje, koji radi ploda drži vlagu — trebalo
bi ovaj način paše iz običaja sasma isključiti i potpuno ga zabraniti, tim
više, što se to tiče bogatijeg staleža i što planištari (Humnjaci) imadu
već u jesen u svojim srez,ovima dovoljno hrane za stoku na državnim
i privatnim zemljištima.


219