DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 36 <-- 36 --> PDF |
ĆLAN 133. ZAKONA O ŠUMAMA OD 30. MARTA 1891. G.* Zakonom od 26. XI. 1927. proširen je čl. 133. srbijanskog zakona o šumama od 31. marta 1891. na teritorij čitave države S. H. S. Svrha novog zakona jest u tome, da se posve obeskrijepi ili barem znatno umanji vjerodostojnost iskaza lugarskogašumarskoga osoblja, što je na tcrijoriju van Srbije bilo ranije zajamčeno nekim zakonskim propisima, jer uredovanje toga osoblja dolazi od sad pod kontrolu javnosti — općinskoga poglavarstva. Za pravilno vršenje toga zakona nema potrebne sankcije. Općinski sud (poglavarstvo) vrlo često ne će da besplatno obavi tim zakonskim članom propisani izvid na licu mjesta, jer ljudi ne će da ostave svoju zaradu ili druge poslove. Zato često nema kazne za štetočinca. Na jednu prijavu ogulinske imovne općine podnesenu Ministarstvu Šuma, da komisija općinskog poglavarstva u Gomirjn neće da obavi izvid, kaznio je Ministar šuma svojim rešenjem od 20. IV. 1928. broj 32695. na osnovu čl. 125. srb. zakona o šumama dotične stranke novčanom globom. Kazna je povučena, jer taj član koji određuje kaznu, nije proširen na cijelu državu. Tako se u toj općini ne vrše izvidi, već se u pisarni potpiše protokol, što ga propisuje napomenuti član. Svaki zakon ima da čini za sebe jednu organsku i sistematsku cjelinu. Pojedine su njegove odredbe u međusobnoj logičnoj, kauzalnoj vezi. Zato iz srbijanskog zakona o šumama izdvojiti samo jedan član (koji regulira tek jedan dio kaznenoga poslovanja), pa proširiti ga na ostale krajeve i time bitno mijenjati tamošnje zakonske propise u pogledu uprave i gospodarenja sa šumama, znači ugroziti ozbiljno egzistenciju šuma u tim krajevima. Sam za sebe čl. 133. ne dostaje, da se s njim postigne svrha, za kojom se išlo, jer je manjkav bez ostalih članova, s kojima je u vezi. Manja bi pometnja i štetnost nastala, da je recipiran čitav odsjek D. »O suđenju, nadležnosti i postupku« (čl. 126—146). Napose treba istaći, da odnosni propisi srpskog krivičnog sudskog postupnika kao ni čl. 38. zakona o opštinama nemaju važnosti za teritorij Hrvatske i Slavonije. Član 133. kao i sva nadležna tumačenja ovoga člana predpostavljaju kradu. Kradu u smislu kaznenoga zakona u nekoj šumi može počiniti samo ono lice, koje na tu šumu nema nikakovih stvarnih ili suvlasničkih ili suposjedničkih prava. Prema tomu ne može se svaki slučaj šumsKe štete smatrati kradom (kad počini štetu u općinskoj šumi njezin općinar, u šumi zem. zajednice njezin pravoužitnik, u zajednici posjednika dotični posjednik, u državnoj ili bilo čijoj šumi servitutni ovlaštenik i t. d.). Pa ipak je taj član proširen i na sve komunalne šume, što je pravi ncsmisao. Samo što skorijim stavljanjem toga člana van snage moguće je, da sačuvamo ogroman narodni imetak, koji leži u našim šumama, budućim generacijama. Ing. A. Perušić. NEŠTO O KUPOPRODAJI DRVA ŠUMI. Prodavanje i kupovanje stabala ne smatra se kupoprodajom nekretnina, ma da se po pandektarnom pravu i po § 295. o. g. z. stablo, dok nije rastavljeno od zemlje, smatra nekretninom, (dakle sastavnim dijelom zemlje) i tek kada se stabla posijeku, t. j . rastave od zemlje, postanu pokretna stvar. Iz toga razloga smatraju se ovako vi pravni poslovi po pravnoj literaturi pogodbama o budućim stvarima i teoretski rečeno, pravni učinci nastaju časom odjeljenja. Bez obzira na mišljenja o pravnoj naravi stabala, o vremenu i načinu sticanja posjeda i vlasništ ra nad k ´1; lim drvom, u običnom životu smatra se, da kupac izvjesnoga broja stabala ostaje posjednikom tih stabala onda, kad mu se ona predadu u šumi u fizički i n ´ . a vlasnikom da postaje onoga časa, kada stablo rastavi od * Izvadak iz istoimenog" članka autorova, objavljenog u Mjesečniku Pravničkog Društva. 280 |