DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 6-7/1929 str. 4     <-- 4 -->        PDF

ujaka, jer su dapače i preintenzivno obavile svoju dužnost u koliko
nije bilo i bukovog izdanačkog podmlatka između podmlatka sjemenskog.


Za navedena područja, a naročito za šumske komplekse Platak
(A 1111 jugozapad. Primor. Sniježnika) i Suho (A 1023 sjeveroistoč.
Obruča), nastaju pitanja:


1. Kojim bi se putem i na kakav način dali prorijediti vrlo prostrani
bukovi letvenjaci?
2. Na kakav bi se način — u optimumu bukve, a na mjestima u
svakom pogledu za to podesnim dale u bukovim letvenjacima opet uzgojiti
pretežno četinjave (rentabilnije) sastojine?
3. Kako bi se pretežno četinjave sastojine, gdje ih još ima, dale u
smjesi sa bukvom i u buduće uzdržati?
I. Postupak do godine 1912.
Do tog doba radilo se zaista samo u području Suhoga (naime A 965
Trstenika, koji pripada danas Italiji). Platak ne dolazi u obzir sa svojih
samo nekoliko stotina metara ogrjeva. Poradi prođe go.tovo isključivo
čamovog drveta kretahu se na Suhom sječine u pretežno jelovim sastojinama,
te se stoga ograničavao postupak u glavnom na pitanje pod
tačkom 3.


To se pitanje rješavalo previše teoretski i šablonski, sasvim poput
istog pitanja u Gorskom kotaru, gdje se mogu da opaze na nekim mjestima
iste pogreške. Radnje odgovarahu inače »prebiranju u sječinama«
(Plenterschlagbetrieb1), pri čem se ostavljalo 30—40% bukovih sjemenjara.
Rezultat: gotovo svuda samo najljepši i najgušći bukov podmladak
pod jelom.


Da se ipak odgoji u glavnom četinjava sastojina, posječen je taj
bukov podmladak, no bukovi panjići potjeraše izdanke i evo opet šikare,
koja nije dozvoljavala četinjastom drveću mogućnosti oplodnje, a slučajne
je četinjaste biljke pogušila. Povrh toga neuspjeha nastojalo se
bukov podmladak vrlo prorijediti i bukove panjiće precijepati na polovinu
ili unakrst. Opsijecala se i gulila kora stablicima. Pa ipak svi ovi
pokusi ostaše bez povoljnog rezultata.


II. Postupak od godine 1912. dalje.
Rješavajući pitanja pod tačkom 1. i 2. uveo sam god. 1912. proredu
bukovih letvenjaka putem ugljevarije na Platku, koja se potencirala god.
1913. i 1914. do svjetskog rata. U proredu su dolazili bukovi letvenjaci
u starosti od 40 godina dalje, t. j . letvenjaci »zreli« za proredu. Ti su
letvenjaci pokazivali — već prema bonitetu tla i ekspoziciji — prosječnu
debljinu od 6 do 14 cm prs. promjera i visinu od 8.0 do 14.5 m. Proreda
se izvađala na ovim principima:


1. Što manje ima se prekidati sklop. Dakle periferije donjih dijelova
krošanja (koje su malene poradi gustog uzrasta) neka se dotiču.
2. U sterilnom terenu, naročito sa ekspozicijom prema jugu itd., ;´naju se ostavljati podstojna stabalca sa dostatno živom krošnjom kao
etaža, koja još naročito zaštićuje tlo.
1 Za mene to nije dana« više — pa ni u čitavoj posljednjoj perijodi — »Plenterschlaçbetrieb
«, već »der kombinierte bayrische Schirmschlagbetrieb«.


248