DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 10     <-- 10 -->        PDF

MILAN STRÎNEKA, ZAGREB:


USPIJEVANJE JELE U ZAGREBAČKOJ GORI
I NJENA STANIŠTA1


(SUR L´ÉTENDUE ET LA PROSPÉRITÉ DU SAPIN DANS LA
MONTAGNE DE ZAGREB)


1. UVOD.
S
S
amo detaljnim istraživanjem i opažanjem uspijevanja drveća na
autohtonim lokalitetima daju se praviti šumsko-uzgojni zaključci,
koji su potrebni, da uzmognemo uzgojiti dotičnu vrst i u drugim


predjelima, koji leže izvan prirodnog areala. Ovo ćemo moći po


stići, ako tačno poznamo položaj, klimu, geološku podlogu i tlo primar


nog nalaza. Važno je dakle poznavati prirodne areale drveća. Uopće


kod nas su slabo poznati areali svih vrsti drveća, koje dolaze u obzir.


Za Zagrebačku goru, koja je inače svestrano proučena radi svoje


pristupačnosti, nije nam poznato tačno rasprostiranje ni jedne važnije


šumske vrsti drva.


F o r e n b a c h e r i Š a r i ć su jedini, što su nešto pisali o formacijama
Zagrebačke okoline. U njihovim se radovima ne spominju pobliže
lokaliteti, visine, ekspozicije i t. d.


To slabo poznavanje areala šumskog drveća u Zagrebačkoj gori


potaklo je po svoj prilici g. prof. Dr. A. P e t r a č i ća, da je kroz par


godina (uz nikakav odziv) zadavao teme, kojima treba da se ustanovi


rasprostiranje i raširenje pojedinih vrsti drva u toj gori. Ovaj put zadana


je tema, da se opiše »uspijevanje jele«. Budući da mi je tema izgledala


važna još kao prilog »poznavanju areala drveća Zagrebačke gore«, to


sam osjetio pobudu, da je obradim, te da time načinim sliku staništa i


rasprostiranja jele.


´Prilikom izrađivanja radnje ugodnost mi je, da se ovdje mnogo
zahvalim g. prof. Dr. J. P e v a 1 e k u, koji mi je išao u svakom pogledu
na ruku ne žaleći truda, da izađe sa mnom van i da me uputi u literaturu.
Napose zahvaljujem i g. prof. Dru Š k o r i ć u, koji mi je pročitao koncept
same radnje i upozorio me na neke naročite momente.


1. Rod Abies i njegovi današnji zastupnici.
Rod Abies je dio jedne grupe drveća, koju zovemo koniferama,


češernjačama. Ove su u izvjesno geološko doba bile veoma raširene po


sjevernom umjerenom pojasu i bile su pretežnim nosiocima visoke


drvene flore, dok još sjemenjače ne bijahu ni razvite.


Današnje češernjače karakterizovane su inflorescencijom, koja se
ovdje zove češerom, a po tome i cijeli razred češernjačama. Muški cvi


1 Radnja za Svetosavski! nagradu Njegova Veličanstva Kralja, nagrađena 1929.
godine na Univerzitetu u Zagrebu.


929