DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 10 <-- 10 --> PDF |
MILAN STRÎNEKA, ZAGREB: USPIJEVANJE JELE U ZAGREBAČKOJ GORI I NJENA STANIŠTA1 (SUR L´ÉTENDUE ET LA PROSPÉRITÉ DU SAPIN DANS LA MONTAGNE DE ZAGREB) 1. UVOD. S S amo detaljnim istraživanjem i opažanjem uspijevanja drveća na autohtonim lokalitetima daju se praviti šumsko-uzgojni zaključci, koji su potrebni, da uzmognemo uzgojiti dotičnu vrst i u drugim predjelima, koji leže izvan prirodnog areala. Ovo ćemo moći po stići, ako tačno poznamo položaj, klimu, geološku podlogu i tlo primar nog nalaza. Važno je dakle poznavati prirodne areale drveća. Uopće kod nas su slabo poznati areali svih vrsti drveća, koje dolaze u obzir. Za Zagrebačku goru, koja je inače svestrano proučena radi svoje pristupačnosti, nije nam poznato tačno rasprostiranje ni jedne važnije šumske vrsti drva. F o r e n b a c h e r i Š a r i ć su jedini, što su nešto pisali o formacijama Zagrebačke okoline. U njihovim se radovima ne spominju pobliže lokaliteti, visine, ekspozicije i t. d. To slabo poznavanje areala šumskog drveća u Zagrebačkoj gori potaklo je po svoj prilici g. prof. Dr. A. P e t r a č i ća, da je kroz par godina (uz nikakav odziv) zadavao teme, kojima treba da se ustanovi rasprostiranje i raširenje pojedinih vrsti drva u toj gori. Ovaj put zadana je tema, da se opiše »uspijevanje jele«. Budući da mi je tema izgledala važna još kao prilog »poznavanju areala drveća Zagrebačke gore«, to sam osjetio pobudu, da je obradim, te da time načinim sliku staništa i rasprostiranja jele. ´Prilikom izrađivanja radnje ugodnost mi je, da se ovdje mnogo zahvalim g. prof. Dr. J. P e v a 1 e k u, koji mi je išao u svakom pogledu na ruku ne žaleći truda, da izađe sa mnom van i da me uputi u literaturu. Napose zahvaljujem i g. prof. Dru Š k o r i ć u, koji mi je pročitao koncept same radnje i upozorio me na neke naročite momente. 1. Rod Abies i njegovi današnji zastupnici. Rod Abies je dio jedne grupe drveća, koju zovemo koniferama, češernjačama. Ove su u izvjesno geološko doba bile veoma raširene po sjevernom umjerenom pojasu i bile su pretežnim nosiocima visoke drvene flore, dok još sjemenjače ne bijahu ni razvite. Današnje češernjače karakterizovane su inflorescencijom, koja se ovdje zove češerom, a po tome i cijeli razred češernjačama. Muški cvi 1 Radnja za Svetosavski! nagradu Njegova Veličanstva Kralja, nagrađena 1929. godine na Univerzitetu u Zagrebu. 929 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 11 <-- 11 --> PDF |
jetovi obično ne sačinjavaju inflorescencija. Lišće je češernjača igličavo ili ljuskavo, pa se prema tome i klasifikuju. U roda Abies iglice su plosnate, a na donjoj strani nose obično par bijelih pruga (puci). Iglice su na vrhu tupe, često srcoliko zaobljene. Češeri stoje uspravno, pojedine plodne ljuske otpadaju napose, dok vreteno ostaje. Priperci na plodnim ljuskama obično su karakteristični, pa je to jedan od glavnih znakova za raspoznavanje pojedinih vrsta u rodu Abies. Habitus jele u mladosti je redovno piramidalan, ali kad ona odraste i ostari, postaje habitus uvijek zaobljen, pa često izgleda, kao da joj je vrh odsječen. Iglice se izmjenjuju nakon dugog niza godina, obično nakon 7, a po H e g i - u i nakon više — sve do 12 godina. Kad se grane odsijeku, pa iglice povenu, ne otpadaju lako, što je važno za šumske vrtove u pogledu zaštite, za šumsko-radničke krovove i t. d. H e g i u »Ilustrierte Flora von Mittel-Europa« spominje oko 20 vrsti jele uz još neke podivljale vrsti, no mnoge od tih ne dolaze kod nas u obzir u uzgajanju šuma, nego se samo kao egzotične vrsti nalaze tu i tamo po ukrasnim mjestima: parkovima, šetalištima, botaničkim vrtovima i t. d. H e g i ne spominje napose te pojedine vrsti i jedino posvećuje pažnju vrsti Abies alba. Dr. P e t r a č i ć navodi u svojoj knjizi »Uzgajanje šuma« ove vrsti jele (opisujući ujedno svaku): Abies alba, A. Nordmanniana, A. cephalonica, A. firma, A. amabilis, A. grandis, A. Pinsapo, A. concolor, A. sibirica, A. nobilis i A. bracteata. Diferencira ih po pripercima, položaju iglica, plodnim ljuskama i t. d. Od svih gore spomenutih jela najveću važnost u Evropi ima Abies alba — obična jela, koja se i najviše rasprostire u općem arealu jela. Kao autohtona dolazi ona u ovom geografskom arealu: Srednja i Južna Evropa, pa Mala Azija. Po H e m p e 1 - W i 1 h e 1 m u (str. 96) dolazi ona na mjestima, gdje ne vladaju znatni ekstremni odnosi između ljetne i zimske temperature. Za geografsko rasprostiranje važno je, da srednja temperatura u augustu nije viša od 20" C, a u januaru ne manja od — 5° C uz srednju godišnju temperaturu od 5". Na tlo stavlja jela velik e z a h t j e v e2´ (Dr. P e t r a č i ć: Uzgajanje šuma, str. 266), te traži dobro, mineralno plodno tlo. U pogledu vlage zadovoljava se ona manjom potrebom, ali zato traži više topline od smreke. J o h. Mattfel d u djelu »Die Pflanzenareale — 1926, 1 Reihe, Heft 2« govori o evropskom arealu vrsti Abies alba (Mili.). Prije početka citira mnoštvo starije literature za jelu i nastavlja sve do posljednjih edicija, u kojima se govori o jeli (B raun-Bl anqu e t: L´origine et le développement des flores dans le massif central de France — Zürich 1923, str. 167—9, 192—3). Abies alba je srednjo-evropski gorski elemenat. Prema sjeveru ostavlja ona gorje, a isto tako prema sjevero-istoku, dok na jugu zauzima samo visoke regije gora (Pirineji, Korsika, Apenini, Juž. Srbija), koje su također karakterizovane srednjo-evropskim elementima. Ona nije izbirljiva , zahtijeva dublje, svježe, humozno tlo, koje sadržaje izvjesnu vlažnost. Njena vegetacija uslovljena je ne prevelikom ljetnom žegom i ne oštrom zimom. Više čistu sastojinu čini Abies alba samo u Pirine s Po M a 11 f e 1 d u nije izbirljiva (vidi poslije). 525 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 12 <-- 12 --> PDF |
jima, Centralnom francuskom gorju, švajcarskoj Juri, Vogezima i u Crnoj Šumi (Schwarzwald), pa i kod nas. U glavnom dolazi ona u mješovitim sastojinama i to na zapadu sa smrekom, na istoku sa hrastom4, bukvom, borom i drugim vrstima (Rubncr, I) engl er -- cit. po Mattfeldu). Velik visinski areal posjeduje ona u Pirinejima (ca 900—2000 .), u Centralnom francuskom sredogorju (500—1000—1520 m), u Normandiji (250—400 m, nije sigurno jela autohtona). Ostali je areal prilično zatvoren i pokriva se pretežno sa evropskim gorjem. M a 11 f e 1 d navodi dalje granicu, unutar koje se rasprostire jela u Srednjoj Evropi. Karakteristično je, kaže on, da kod zatvaranja granice u Švajcarskoj Juri i Vogezima ona ne protiče kroz Rajnsku Provinciju i južni Westfalen preko Mündena k južnom Harzu (kako se to do sada držalo), već obuhvaća — isključivši dolinu Rajne — samo Crnu Šumu prema sjeveru do Pforzheima, savija se zatim prema jugo-istoku do otprilike 48", odakle dalje slijedi prema istoku. Govori i navodi dalje (M a 11 f e 1 d) granicu na istočnom dijelu Alpa, zatim prelazi na južnu granicu i spominje izolirano stanište na Papuku. 2. Areal jele u Hrvatskoj i Slavoniji. F ek e t e i B 1 a 11 n y odredili su pregledno u jednoj karti prirodno rasprostranjcnje jele u Hrvatskoj i Slavoniji. Njihovo određivanje areala baziralo je na mnogobrojnim opažanjima pojedinih šumskih uprava i ima u njima iscrpnih podataka. Prema njima je prirodni areal Hrvatske i Slavonije ovaj: od Risnjaka, pa paralelno uz Jadransko more na jug do približno visine Gospića, zatim Velika i Mala Kapela, Maceljska gora, Ivančica, Sljeme i Papuk. 3. Fosilni Abies. Poznat je samo fosilni Abies alba. Najraniji sigurni temelji jele poznati su iz pliocena: Aue u češkom Rudogorju (prema drugom interglaeijalu), Tegcln u provinciji Limburg, Frankfurt a/M, Cantal u Centralnoj Francuskoj i Roux, također i Norfolk i drugi dijelovi Engleske. Nedavno bila je također dokazana u pliocenu Kurila, nedaleko Sofije. Dakle je u pliocenu bila jela dalje na sjevero-zapadu raširena, nego danas. Slični odnošaji vrijede za jedno ili više međuglacijalnih vremena. Unutar današnjeg areala leže mnogi interglacijalni predjeli u Švicarskoj, te na sjevernoj i južnoj strani Alpa — Cornstadt u Württembergs Schlaffhausen, Schladming na Ennsi. Izvan današnjeg areala ležali su također ovi predjeli: Mauerdingen u Liineburškoj šumi (poljani), u Kieselguru, Winterhudu, Zergedorfu i Schulau blizu Hamburga, a i druga neka mjesta. Jesu li predjeli kod Gönösza na jugo-istočnom obronku Tatre interglacijalna porijekla, nije utvrđeno. Daljni nalazi leže u blizini Krakowa i Rakowa. U postglacijalu važna su dva nalaza, koja također leže izvan današnjeg areala: breče (Tuffe der Voreifel), koje potječu iz 5500—4000 god. prije Kr. i drugi smolni (jantarni) nalazi. 3 U Poljskoj. 324 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Vjerojatno je dakle, da je jela bila u Atlansko doba raširena dalje na sjever. Kod nas u H r v a t s k o j nađena je jedna fosilna Abies1 alba u Podsusjedskim logorima i to pod imenom Abies lanceolata (Mire: Revizija hrv. flore — str. 190 [Pilar 1. ej). 4. Literatura o jeli u Zagrebačkoj gori. U uvodu ove radnje spomenuo sam, da je literatura o ispitivanju formacija - - osobito drvene flore - - Zagrebačke gore jako siromašna. Š a r i ć (Vegetacija zagrebačke okolice - - Glasnik hrv. prir. društva 1902) je prvi, koji posvećuje više pažnje flori zagrebačke okolice i tu spominje jelu medu ostalim vrstama zeleni i drveća. Područje njegova istraživanja dosiže samo do bila Sljemena, tako da i od njega nemamo podataka sa sjeverne strane ove gore. On kaže: zastupnika baltičke flore ima i naša okolina, a kao najznačajnije jesu od crnogorice Abies, Picea, Pinus, Larix, Taxus i .luniperus, a od bjelogorice Betula, Vaccinium, Caluna. »Crnogorica počima se razvijati tek prema samim vrhuncima Zagrebačke gore, pa kao šuma pokriva samo tjemenice najviših ispona (16 str.). Šuma se sastoji poglavito od smreke´r´ i jele, kojoj još neznatna visina ne pruža povoljnih uvjeta za njezin razvoj, pa radi toga i nije to još ona tankovrha jela, koja se u sjevernim krajevima okolo u vis diže, već su to relativno manja stabla. Donja granica jele je 600 m.« Forenbache r (Formacije zagrebačke okoline — Rad .lug. Akad. — 1907.) spominje o jeli gotovo isto toliko, koliko i Š a r i ć, samo nadovezuje još i druge vrsti vegetacije, koje prate jelu i smreku. F e k e t e i B 1 a 11 n y (Die Verbreitung der Bäume und Sträucher, str. 51) spominju također dolaženje jele na Sljemenu. »Na vrhuncima Sljemena dolazi ona sporadično do najviših vrhova. Za razvoj gornje granice ove su gorske grupe preniske (str. 681).« Pisci spominju i ....ziciju Zagrebačke gore i prema toj daju donju visinu. Time bi bila navedena sva literatura o jeli u Zagrebačkoj gori, iz koje ne vidimo opisa njenog uspijevanja i njenog areala, što ću pokušati, da učinim. II. VLASTITA OPAŽANJA O JELI U ZAGREBAČKOJ GORI. 1. Opis Zagrebačke gore. Geografski položaj. Zagrebačka se gora prostire između Krapine i gornje Lonje, te prelazi prema jugu i zapadu u Savsku nizinu, t. j . ona se proteže od Save kod Podsusjeda pravcem NO do Bisaga u dolini Lonjc. Oblik njen je od prilike eliptičan, te se stere u duljini kojih 38 km od SW prema NO. Ona se sastoji od dviju nejednakih česti: jedne veće, zapadne i jedne manje, istočne. Granica između obih leži kod Planine (421). Oba se dijela razlikuju međusobno još i oroplastički. Dok naime zapadni dio sa Sljemenom (1035) tvori više manje suvislu masu, istočni je dio više diferenciran i uspinje se samo do 574 m (Drenova). Ali i Zakićnica, jugo 4 Mattfeld u nije poznat ovaj nalaz. 5 Smreka ne dolazi od naravi. Pisac. 525 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 14 <-- 14 --> PDF |
zapadni dio Sljemena, odijeljena je jednom ulekninom od Bistranske gore. S obzirom na konfiguraciju gorskog masiva treba spomenuti, da je sjevero- zapadni dio znatno strmiji od južnog, a s tim su i popriječne uvale jaraka znatno kraće i strmije položene. K 1 i m a.(i Po svom geograf, smještaju pripada Zagrebačka gora u sjeverni hladni umjereni pojas, koji je značajan za lisnatu drvnu floru mekanog lišća, koje otpada u jesen. Srednja temperatura januara iznosi za Zagreb — 0.6° C, jula 21.6°, srednja godišnja temperatura 10.9". Oborina ima dovoljno. Maksimum pada u ljetne mjesece, ali i količina jesenskih je znatna. Po količini oborina spada okolina Zagreba u humidno područje (zimi 148 mm, u proljeće 215, ljeto 271, jesen 265, godišnje 899). Vegetaciona perioda traje 7 mjeseci (111—X), a ima 133 oborinska dana. Područje, na kojem sam pravio opažanja, nalazi se na zapadnoj česti gore i stere se od Podsusjeda do ceste Kasina—Marija Bistrica. Geološki dio.7 Letimičnim pogledom na geološku kartu može se konstatovati, da ona ima veoma starih tvorbi. Arhaičke tvorbe nisu dokazane, ali počam od paleozoikuma imade ona naslaga svih ostalih geoloških era. Uz glavno i najviše bilo zapadne česti, sa ljeverne strane gore, proteže se najstariji dio paleozoikuma u uskom području, sterući se od Kulmerove gore sve do iza Lipe. Iste se tvorbe tla ponavljaju na nižim dijelovima južne strane Zagrebačke gore, velikim dijelom od Brestovca do Bidroveće gore. Podloea te vrsti tla sastoji se pretežno od vapnenca, brusilovca i kremenog pješčenjaka. Uz glavno bilo Sljemena s južne strane podloga se sastoji od zelenih škriljevaca. U sjevero-zapadnom dijelu gore ima mlađih vapnenih tvorbi sa kraškim pojavama. To su vapnenci, lapori i pješčenjaci gornje krede. Vidimo dakle, da po položaju, klimi, geološkoj podlozi i sastavu tla ima Zagrebačka gora sve uvjete za život srednjo-evropske biljne vegetacije (po općim uzgojnim svojstvima vrsti abies alba) i za njeno uspijevanje, koje sam ovdje ispitao. 2. Nalazišta i uspijevanje jele. Kod mjerenja nadmorskih visina služio sam se običnim aneroidom, što mi ga je stavio na raspolaganje Zavod za Šumske Pokuse, komu se ovdje zahvaljujem. Mjerene visine kontrolirao sam poznatim kotama. Ujedno sam vršio snimanja pojedinih vegetacijskih kvadrata radi pregleda ukupne flore8, koja dolazi u sociološki odnošaj sa jelom. Pri opažanjima u pogledu nalazišta i uspijevanja jele prošao sam kroz Zagrebačku goru ovim putevima: I. put : Šestine — Kraljičin zdenac — preko Bažulovke na Piramidu, onda povrh Planinske kuće i Sanatorija n i z B r e s t o v a c na Medvedgrad i nazad u Šestine. Prvi primjerak jele, za kojeg držim, da je prirodnog areala, opazio sam na visini 655 m. Ekspozicija SO—O, starost po prilici 35 g. "Lukas : Geografija kraljevine SHS. 7 G o r j a n o v i ć -K i" a m b e r g e r : Geološka karta zagr. gore. * To sam učinio u svrhu još eventualne detaljnije studije. 326 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Lokalitet : sastojina bukve sa vaccinium mvrtillus (kiselo tlo). Primjerak se nalazio više puta za Bažulovku na ogranku Sv. Jakoba. U udaljenosti 10 do 15 m opaža se drugi primjerak. Uzrast je slab — uzrasla pod teškim prilikama. Malo dalje na više manje jednakoj visini ekspoz. NO opažaju se primjerci u bukovoj sastojini sa mnogo bukova podrasta i vacciniuma. Sva su ova nalazišta pojedinačna i skroz sporedne važnosti u šumi. Uspinjući se više na ekspoz. NO počinju se već javljati veća stabla jele (od 10—12 m) na visini 720 m, ali se istodobno pojavljuju i prvi mali primjerci jele — visoki oko 0.5 m. Osim toga se u bukovoj šumi pojavljuje quercus sessilifl., ćarpinus bet., castanea vesca, acer. plat., dok vacciniuma nema. Na višem položaju (760) stiže ona svojim uzrastom okolnu sastojinu (na 100 m2 dolazi 1 velika ( 1 mala jela). Zavoji stanovite ekspozicije (NO—N) posjeduju koji primjerak više sa podrastom corylus-a i laburnuma. Na ovoj visini (760) okolišna je sastojina mješovita: Ulmus montana, fagus silvatica, jedan primjerak jele, a donja je vegetacija poglavito aspidium filix mas (bujad) i rubus. Usput se broj stabala jele na jedinici površine povećava i to u mješovitoj sastojini fagusa, acera, prunusa (av.), populusa, mliječa. Stabla normalno razvijena [15—16 m visoka, 70 g. st.]. Snimka kvadrata. Lokalitet: bukova šuma na hrptu M. Sljemena, visina 870 m. Ekspozicija: SO—O; nagib oko 15°; površina 100 nr. Podloga: Kloritni škriljevac, tlo humozno s 5fi kamenja, veličina kamenja do 20 cm, šuma sječom uplivisana. 1. etaža: Starost 60—70 god., visina do 20 m, bukva 5 t. 2. » : Visoka do 2 m, bukva 2 3. » : » do V-z m, abies alba 1—2 4. » : Zeljano bilje: Asperula odorata*, senetio nemorensis*, cyclamen europeum*, luzula albida 1, gleehoma hirsuta*, Euforbia amigdaloides*, gentiana asclepiadea*, eytisus nigricans*, aspidium filix mas*, na rubovima ..... 1 (izvan snimke mnogo), trava*, mahova malo (1). Vjerojatna asocijacija fagus—abies. Opaska: u blizini snimljena kvadrata 1 velika jela. Prema vrhu Piramide osvaja jela sastojinu, ali se još bori sa jasenom, javorom, smrekom i bukvom. Snimka kvadrata. Lokalitet: Zasebna jedinica miješane šume jasena i javora, SO od Piramide, visina 1020 m. Ekspoz. SO, nagib 10—12", površina 180 m2. Podloga: Klorit. škriljevac, tlo humozno sa 5´/ kamenja do 5 cm veličine, šuma sječom uplivisana. 1. etaža: Starost do 50 god., visina do 20 m: Fraxinus excelsior 3, acer platonoides 2, fagus silvatica 1. 2. etaža: Visina do 4 m: Fraxinus excelsior 1, acer platanoides *, fagus silvatica *. 3. etaža: Starost 3—4 god., visina do 40 cm: abies alba 2, rubus 1. 4. etaža: Senetio nemorensis 1, gentiana asclepiadea 2, urtica urens *, gleehoma hirsuta 1, Asperula odorata 1, geum urbanum *, mer- curialis perenis *, géranium feum *, ..... *, lunaria rediviva 1, fragaria t Ovo znači broj pokrivke. To su brojevi od 1—5; 1 je veoma slabo, a 5 znači potpunu pokritost; * znači, da dolazi samo 1 primjerak. 327 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 16 <-- 16 --> PDF |
vesea *, carex (sitni) *, potentila microntha *, viola silvestris *, lišaja mnogo, mahova samo na panju mnogo. Snimka kvadrata. Lokalitet: crnogorična šuma, 0—Piramide, visina 1010 m. Ekspozicija: 0, nagib 20°. Podloga: Kloritni škriljevac, tlo veoma humozno sa 1% kamena do 2 cm veličine. Šuma sječom uplivisana, veličina 100 m2. 1. etaža: Visina do 25 m, oko 80 god. starosti: abies alba 4, picea excelsa 1, fagus silvatica * (40 god. star., 15 m vis,)´. 2. etaža: Visoka do 2 m: picea excelsa 1, fraxinus excelsior ::;, abies alba *, fagus silv. *. 3. etaža: Vis. do 25 cm: fraxinus ex. 2, Rubus 1, gambueus rac. *. 4. etaža: Asperula odorata 2, senetio amorensis 2, luzula olida *, odorata 1, galeobdolon luteum 1, gentiana asclepiadea *, fragaria vesca *, glechoma hirsuta *, lactrea nucrolis*. Lišaja dosta, mahova malo. Na jugu od Piramide putem k sanatorijskim barakama s O—NO ekspoz. opaža se u starim bukovim šumama vanredno gust jelov podmladak, dok se bukva, kao takova ni ne opaža. Očigledno bukva uzmiče pred jelom. Snimka kvadrata. Visina 960 m; Ekspoz.: SO, naklon 20". Lokalitet: S. Piramide, šuma listača. Podloga: kloritni škriljevac, tlo humozno sa kamenčićima. Šuma sječom uplivisana. Veličina kvadrata 100 m2´. 1. etaža: fagus sil. 3, acer plat. 2. 2. etaža: — 3. etaža: abies alba 1, fagus silv. 1. 4. etaža: Asperula odorata 2, senetio nemorensis 2, luzula olida *, glcchoma hirsuta *, aliario oficinalis L géranium feum *, heraeleum spondilium *, Urtica dioica *, aspidium f. mas *, gentiana asclepiadea *, epifolium montanum *, géranium roberanmn *, mercurialis perenis, cyclamen europeum *, eordamine impaciens *, rubus ideus, helidonium majus. Mahova jako malo, lišaja malo, trava ništa. Okolina po nekoliko velikih jela. Niz obronak Brestovačke gore (SW eksp.) opaža se već od samog sanatorija (830 m) nagli pad kompaktnosti jele i dolazi odmah u skroz potisnutu pozadinu sastojine. Crnogorica, što se opaža ovdje s desne strane Kraljić, zdenca, je pinus silvestris. Ono nekoliko primjeraka jele jako su kržljavi, te se i oni gube ispod 700 m. Na Medvedgradskom obronku (šuma kesten, bukva) opazio sam je u par primjeraka uz put, na visini od 550 m, eksp. NO—O. Opaska: uz put se inače nalazi sađena crnogorica. II. put : M a r k u š e v a c — Trnava — uz dolinu Desne Trnave — desnim o d v o j k o m .. Trnave na glavno bilo — R. lugarnica — kota 1023 — Brczovenica, niz hrbat — Bukovblat — Strnobreg — Bačunskibreg — Pemete. Izlazeći iz samog mjesta Trnava uz D. T. (desna Trnava) s desne strane u visini od 320 m opaža sc crnogorica. Bližim upoznavanjem uvidio sam, da je to bila smreka u zajednici sa pinus silvestris. Na višem položaju na rebnma Spičkovih sjenokosa opazio sam vanredno interesantne stvari. Položaj ovog rebra je s desne strane D. T. Odmah na samim sastavcima D. i L. Trnave može se opažati na rebrima jela. Sam 328 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 17 <-- 17 --> PDF |
e skiop s übe strane D. T. veoma zbit, a obronci, na kojima se opaža jela, jako su strmi, eksp. je NO—0. Snimka kvadrata. Visina 440 m. Površina 100 m2. Lokalitet: D. obronak D. T. blizu sastavaka-D. i L. Trnave. Ekspozicija: NO—0, nagib 30—37°. Podloga: Kloritni škriljevac. Tlo srednje humozno sa mnogo velikog kamenja, do 20%. Šuma vanredno uplivisana sječom i seoskim šumarenjem (općinska šuma). 1. etaža: Starost 60—70 god., visina 15—1,6 m: abics alba 1, abies alba * (stablo iste starosti — šubarak, zato neznatne visine, oko 4 m). 2. etaža: Visina do 4 m: fagus sil. 3, quercus sessil. 1, acer pseudopl. *, fraxinus .... *, coryllus avel. * (izvana mnogo). 3. etaža: Do 1 m visine: fagus sil. 3—4, fraxinus ex. 1, abies alba 2, quercus ses. :\ ligustrum vul. *, sorbus aria *. 4. etaža: Hedera hélix 1—2, Aspidium f. mas * — 1, Asperula odorata *, carex speciesi *, cyclamen eur. *, Rubus vrsti *, trava malo i mnogo lišaja, mahova malo. Osim par velikih primjeraka nalazi se mnoštvo mladih jela, koje jako lijepo uspijevaju u zasjeni ovih mješovitih sastojina. Primjerci su različne veličine, no svi su normalnog uzrasta. Kad sam se interesirao, nisu li moguće sadene, onda mi je čuvar rekao, da ih oni još sijeku, a ne sade. Ovaj podmladak spušta se niz rebro tik do u sam potok D. T., a tu je v i s i n a 395 m. Šta više — podmladak je gust i dolje (3—4 na 100 m2). Moglo bi se tvrditi, da je sjeme doplavljeno niz jarak, ali kad se mladik jele širi postepeno iznad obala, onda ta pretpostavka otpada. Ovo je najniža kota, koju sam uopće našao za jelu na ovoj strani zagrebačke gore. Uz potok na više prostire se jela s te ekspozicije neprestano do samog bila. Prema tomu otpada Š a r i ć e v a tvrdnja (600 m donja granica). S lijeve strane .). P. nije se vidio niti jedan egzemplar jele, naprotiv sa suprotne strane mnogo. Iznad kote 415 m vidio sam i s lijeve strane potoka 1 primjerak visok do 2 m, no ne baš uz sam potok, već na nešto višem položaju (4 m), dakle opet isključen utjecaj vode. Odsad nalazimo jele neprestano s obje strane potoka, samo ipak s lijeve strane do karakteristične visine (istodobno postaju i obronci desne strane mnogo strmiji - pećinastiji). Iznad te karakt. visine gubi se jeli svaki trag na toj ekspoziciji (S. W.). S druge strane potoka (desne) na mjestimičnim ekspozicijama sjevera ili sjeveroistoka izrazito se dade promatrati, kako jela širi svoj areal i to ekspoz. severnije, veći postotak jele, a na N-eksp. na visini 560 m već čini 50% i više sastojine: dakle jela uz bukvu. Na obroncima pećina opaža se borovica. Od 700 m dalje uzgor pojavljuje se jela na svakoj ekspoziciji, ali ne u istoj srazmjernosti. Jstodobno dolazi i smreka, ali hrpimično. Kod 730 m i više ide jela u glavnu sastojinu bukve s obe strane potoka, a iza 850 m stoje sastojine sa 50% jele i bukve. Još dalje prema hrbtu mjestimice i dominira jela. Upravo na najvišoj uzvisini ovog sklopa (1023) jug-zap. od R. lugarnice opazio sam na eksp. SO gotovo čiste sastojine jele. Ovdje sam našao najstarije jele: 250 god., a možda i više. Sastojina je rijetka. Sama stabla imaju slabu tehničku vrijednost. Pedovno su kvrgava, a od podnožja dalje u visini od nekoliko metara rašljasta. 329 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Snimka kvadrata. Visina 1010 m, površina 100 m2. Lokalitet: SW od R. Lug. na glavici kote 1023 — jelova šuma. Akspozicija: SW, nagib 10—12". Podloga: Kloritni škriljevac, tlo veoma humozno sa par % sitnog kamenja do 5 cm veličine. 1. etaža: Starost oko 150 god., visina do 30 m, jela 4. 2. etaža: Do tri met. visine: eorvllus avel. *, fagus silv. *, abies alba *. 3. etaža: Visoka do .. m, jela 1, bukva 1, lijeska 1. 4. etaža: Zeleni: Rubus vrsti 2—3, asperula odorata 1, cyclamen europ. 1, fragaria vesca *, Carexi razni 2, aspidium 1, trava 1. Lišaja mnogo, mahova jako malo. Šuma sječom uplivisana i radi okolne rijetke sastojine donekle izvrgnuta direktnoj insolaciji. Niz obronak gubi se brzo jela iz sastojine uzmičući pred bukvom, koja opet tvori čistu šumu. Prema direktnoj juž. eksp. jela se počinje gubiti ispod 870 m, u isto vreme pojavljuje se gdjekoji kesten. Niže od 750 m. ne opažaju se na S. eksp. velika stabla, već manji primjerci, dok na koncu ispod 650 m. nestane i njih. Snimi ka kvadrata. Visina 690 m, veličina 100 m2. Lokal.: Mješovita šuma razne starosti na lijevoj strani puta prema Bliznecu. Eksp. 0. Podloga: Vapnenci i pješčenjaci, tlo slabo humozno, bez kamenja. Nagib 10". 1. etaža: Starost do 180 god., stabla veoma granata, visoka do 12 m: hrast kitnjak 1, bukva 1. 2. etaža: Visoka do 4 m: lijeska 4, bukva 2, kesten *, divlja kruška *, jela * grab *. 3. etaža: Do r/% m: caluna vulgaris 1, lijeska 1. 4. etaža: asperula adorata 2—3, rubus vrsti 3, fragaria vesca *. Lišaja malo, mahova malo. Niže ove snimke ima nekoliko većih stabala jele. Na jednom zasebnom brdu više Bukovblata na visini od 705 m u čistoj hrastovoj mladoj šumi našao sam i nekoliko kržljavih mladih jela. Podstojno bilje bilo je iz vacciniuma 5, asperule od. 3 i cvtisusa 1. Ispod ovog brda prestaje areal jele. Ali niz put u Baćun naišao sam na 1 malu jelu više puta u jednom jarku u visini od 505 m, eksp. NO; inače u okolini niti jedne. Po svoj prilici bila je sjemenka donesena vodom niz jarak sa viših položaja. Kote, ispod kojih nestaje jele na S. eksp., ne važe za N ili NO-O, NO ekspoziciju. Ovdje će donja granica biti znatno niža i ovisit će još o nagibu ovih ekspozicija. Poprečno je ondje po mojim opažanjima kota donje granice 500 metara (za ovaj ogranak). HI. put : Gračan i -grad. piramida — uz hrbat preko grad. kamenoloma na Brestovac (brdo) — Piramida — S v. Jakob — desnom stranom Medvedgradske gore u Šestine. ! - Pogled s gradske piramide daje nam sliku rasprostranjenja jele na hrptu Brezovenice i glav. bila. Od Brezovenice (1023) k SW. eksp. ide jela sporadično. Visina, do koje se spušta, također je ovdje varijabilna (pod utjecajem susjednih paralelnih gora); iznosi poprečno 500 m. Po 330 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 19 <-- 19 --> PDF |
slije toga, t. j . prema gore jela se gubi na SW. eksp. i javlja se tek iza 800 m. Ovaj se prekid areala gubi na zaokretu hrpta k Brezovenici na smjer jug do jugoistok. Tu iz uvale samog Blizneca prema glav. bilu prestaje granica diskontinuiteta prir. areala. Putem od gradske piramide nisam opažao nigdje jele sve do ispod sanatorija na Brestovcu 760 m. Ispod ceste opazio sam prvi put par mladih primjeraka. Kraj ceste je inače sadena crnogorica (smreka), koja je mnogo starija od ovih primjeraka, pa će biti vjerojatno, da oni nijesu sađeni. U okolišu primjetio sam još nekoliko mladih jela, a uspinjući se malo više — vide se novi individui jele u bukovoj staroj šumi, koji su svi kržljava uzrasta. Snimka kvadrata. Visina 780 m, nagib do 10°, veličina 100 m21. Ekspoz.: SO. Lokal.: Bukova stara šuma nedaleko glav. ceste prema sanatoriju. Podloga: Kloritni škrilj sa vapnencima i pješčenjacima. Tlo veoma humozno. 1. etaža: Starost do 150 god. visina do 25 m: bukva 2. 2. etaža: Do 4 m visine: jela *, bukva 1, sambucus racemosa 3. 3. etaža: Do 0.5 m visoka: samo sambucus r. 1. 4. etaža: cyclamen europ. 2, glechoma hirsuta *, rubus vr. 1. asperula odor. *, urtica dioica *, rubus ideus *. Lišaja jako mnogo, mahova malo. Primjedba: snimka u blizini jedne krčevine. Uzgor k sanatorijskim barakama pokazuje se jela u gušćim hrpama, ali još uvijek u podređenoj sastojini. Na Brestovcu s O i NO eksp. (846 m vis.) našao sam tek nekoliko primjeraka mlade jele i to u visini 800 m. U okolišu ne da se zapaziti ništa, naprotiv s desne strane (SW eksp.) na visini 840 m, pa i na niže može se promatrati priličan broj kržljavih mladih primjeraka u zajednici sa bukvom i sa gdjekojim borom (pinus silvestris). Od sanatorija k Piramidi ima jedna čitava strana gore eksp. NO—O, koja seže sve dolje do jarka ispod ceste, obrasle jako gusto mladom jelom, dok bukova podmlatka ima malo: toliko da dolazi tek na rijetkim mjestima. Prelazimo na Piramidu. S nje se može velik dio gore opažati i krokirati. Jela se spušta sve dolje do Bistre, a na Bistra-gori vidimo uz desni obronak jarka guste sastojine jele. S druge strane uz Strbolje ide ona posvuda, no ne tako gusta. Dokle ide, dade se vidjeti tek onda, kad se sade dolje. Ispod Kulmerove gore (970) na eksp. S. nisam vidio više jelu, dok nisam došao u okoliš Sv. Jakoba. Izvan okoliša Sv. Jakoba nestaje jele. IV. put : Markuševac — Bidrovec — Marija Sniježna — V. i M. Lipa — kota 642 — glavnim bilom na Mrzlu — Tisava peć — 866 kotom — 625 na T r n a v u. Ovaj put k Mariji Sniježnoj pogodan je za promatranje areala jele u gorama Vidovca i Bidrovca. Visina areala i ovdje ovisi o ekspoziciji. Na juž. eksp. opaža se jela na 600 m, a na ostalim eksp. negdje i ispod 500 m. S ove strane na gorju Čučerja visine oko 600 m S-eksp. ima jedan primjerak u bukovoj šumi; na eksp. NW opet samo jedna jela. U okolini ništa. Na Mariji Sniježnoj — visine iznad 600 m — može se opažati znatno podmlatka, no ne na izrazitoj S-eksp., već na ravnu terenu. 351 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Visokih jela nisam mogao opaziti. Sastojina je različita: bukva, hrast, trn, grab, kesten, lijeska, glog i t. d. Takova staništa jele pojavljuju se sporadično sa tek tu i tamo većim kržljavim stablom do same Lipe, a prelaze i dalje u nadbiskupsku šumu, spuštajući se do blizu ceste Kasina— M. Bistrica. Ovaj je prelaz jele negdje znatan. Osobito se to opaža na strmim pećinastim tvorevinama N ili NO eksp. Ispod 400 m nisam opažao jele na istočnoj strani. Prema tome to bi bila ujedno krajnja granica na istočnom dijelu zagr. gore. U predelima oko Lipe može se promatrati dosta tise u zajednici sa jelom. Tisa je mala i kržljava uzrasta. Sa S ili SO odnosno sa SW eksp. gore Lipe ne može se opažati jela, ona iščezava. Prema Planini nestaje jele, ali je nestaje i sa sjever.ist. strane kote 642. Kao veliko stablo naglo se gubi, ostaje još kao skroz sporedni sastojak. Promatrati se može sa kote 642 cijela sjevero-istočna strana gore. Vidi se, kako jela od jarka Gor. Stubice kao sastojina naglo iščezne i na drugoj strani (desnoj) ostaje još samo po koje stablo. Ova se stabla jele prostiru samo do ove visine desne strane jarka, u koliko utječe zasjena usporedne lijeve gore. Istom na visini od 600 m javlja se i na južnoj eksp. jela sa tisom, ali kržljava uzrasta. Prema samim vrhuncima obilazi jela sva bila i tu stvara jedinstvene šume. Stabla su vanredno razvijena do 1 m promjera. Snimka kvadrata. Lokalitet: Jelova šuma — Mrzla, 862 m, veličina 100 m2. Eksp. ON, nagib 5". Podloga: Kloritni škriljevac, tlo srednje humozno sa dosta kamenja. 1. etaža: Starost do 120 god., visina do 30 m: jela 1, bukva 1. 2. etaža: Do 4 m visoka: jela 1, lijeska 3—4, bukva 1. 3. etaža: Do ./2 m visoka: jela 1, lijeska 2. 4. etaža: Zeleni: rubus vrsti 4, asperula odorata 2—3, ..... vrsti 1, fragaria *, Urtica d. *. Lišaja i mahova dosta. V. put :Zagreb — Stenjevac — Podsused — Ponikve — Bradovec — Vrabečka gora — Mikulić gora — Strbolje — Bistra — uz kotu 711 — Kulmerova gora — Sv. Jakob — Šestine. Sav ovaj jug.-zap. dio gore od Podsuseda, pa sve do najviših točaka hrpta od Bradovec brda i Vrapčanske gore prema Kulmerovoj nema jele. Što više — nema ovdje ni druge crnogorice izim tise, koja je ovdje mnogo raširena. Prema Bistri donjoj vidi se na obroncima u grupama crnogorice, ali kad sam došao tamo, uvjerio sam se, da je to sadena smreka nekih posjednika. Niže puta prema Mikulić gori u visini od 670 m naišao sam na jedan mali, kržljavi primjerak jele. Kad sam promotrio okolinu, nisam zapazio više ništa. Zato sumnjam, da je ovo primjerak prirodnog areala. Snimka kvadrata. Visina 670 m. Ekspozicija: NW—W; nagib 10", veličina 10 nr. Podloga: Tlo humozno sa velikim kamenjem do 10%. Šuma sječom uplivisana. 1. etaža: Starost do 60 god., visina do 25 m: bukva 3. 2. etaža: Do 4 m visoka: bukva 4. 3. etaža: Do 3/2 m visoka: laburnum 2, fagus 2, abies *. 332 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 21 <-- 21 --> PDF |
4. etaža: Zeleni: asperula 3—4, rubus 2, heracleum *, aspidium filix mas *, Urtica dioica *, carex 1. Lišaja dosta, a i mahova. Kojih 100 m iznad onog osamljenog staništa jele (770 m) na N—NW eksp. istog bila prema Kulmerovoj gori počima prirodni areal jele sa ovelikim stablima u bukovoj sastojini. Upravo na samom bilu nisu staništa jele, ima je već nešto niže (oko 15 m), ali još uvijek u podređenoj sastojini sa dosta kržljavim stablima. Karakteristično je, da se jela odmah gubi (premda su predjeli viši), čim bilo zaokreće iz N—NW eksp. u W. eksp. Velikih jela nestaje, a javlja se kržljav podrast. Ovdje se to može opažati osobito na valovitim zaokretima. Više 800 m pojavljuju se na istom bilu mladi primjerci i sa W-eksp., nešto više i sa S-eksp. Mikulić gora ima tek u najgornjem bilu, u blizini i okolini Kuhnerove gore, nekoliko mladih zakržljalih jela. Oko lugarnice i do Sv. Jakoba isto tako našao sam tek nekoliko primjeraka. Niže od 800 m — ispod Sv. Jakoba — iščezava jela. Bilo Strbolja sve do Bistre nastavano je jelom samo sa NO eksp., a s južne niti jednim primjerkom. Dolje se spušta sve do 250 m. Uz sam jarak stoje gušće sastojine. Dakle Bilo Strbolja — Mikulić gore i brda Sv. Jakoba bila bi granica (s jugo-zapadne strane) prirod, areala jele na zagreb. gori. VI. put :QornjaBistra — Piramida — drugimhrbtom na Kule š, zatim nazad na Planinsku kuću uz klanac Pile d. Od Bistre k Piramidi može se odmah u početku dolaženja jelove Sume zaci u guste sastojine. Jela se pojavljuje ovdje na 600 m na bilu desnog obronka, uzdol pak uz sam jarak Bistru. Ovako guste sastojine nalaze se skroz do Piramide. Položaj bila od Piramide preko jednog od hrbata na Kuleš u glavnom je NW. Pad u početku lagan, kasnije velik. Gusti jelvik dolazi i ovdje, te se stere kao takav do kote 600 — na čisto SW eksp. 650 m. Ovdje se gubi, a priključuje se stara bukova sastojina — prilično gusta — sa isključivo jelovim podmlatkom. Pri podnožju Piramide konstatirao sam mnogo smrekovih stabala sa jelovom šumom. Snimka kvadrata. Visina 940 m, nagib 25", veličina 100 m2. Lokal: Jelova šuma na sjever, strani Piramide. Podloga: Vapnenci i pješčenjaci, tlo humozno, do 20% sitnog ka menja. Šuma sječom uplivisana. 1. etaža. Do 130 god. st., oko 30 m vis., jela 2. 2. etaža. Do 6 m visoka, smreka 4. 3. etaža. Do 1 m visoka, smreka 2, bazga 1. 4. etaža. Aspidium, rubus, asperula (radi snijega nevidljiva). Dakle na 600 m nestaju na hrptu gusti jelvici, no oni se ne prekidaju, nego slijede još mnogo niže — niz doline jaraka — ovdje do 400 m. U pogledu mladika opaža se uzmicanje pred bukvom. Jedna snimka dat će nam o tom obavještenje. Snimka kvadrata. Visina 680 m, Eksp. NO, velič. 100, nr. Tlo jako humozno bez kamenja. Nagib 10°. 1. etaža. St. 180 g., bukva 2—3. 2. etaža. Visina do 8 m, jela 1. 3. etaža. Visina do 1 m, jela 5, bukva 1. 333 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Lišaja mnogo — mahova malo. 4. etaža. Radi snijega nepristupačna. I ispod 600 m ostaje zapravo gusta jelova šuma. Samo je ona ovdje zaklonjena starom bukvom, te je ovako gusta ostala kržljava uzrasta, visoka 6—8 m, valjda radi nedovoljnog svijetla. Kao ovakova ona se spušta sve na 300 m visine, pa i niže. Prestankom ove stare bukove šume nastaje niska mlada šuma, u kojoj se nalazi mnogo topole. Unatoč toga, što je položaj nizak, jela igra i ovdje dominantnu ulogu. Kad sam pitao čuvara općinskih šuma, nije li moguće jela sađena, odgovori mi on, da ne samo što nije sađena, već da je izvrgnuta velikom istrebljivanju (za vinogradsko kolje, božično drvce i t. d.). Ona bi, kaže, inače preplavila svu šumu. Ovakav sam odgovor dobio i od drugih čuvara šuma. Ovako se širi jela prema dolje do 250, ali ide u jarke do 220 i 210 m (između Kuleša i Kraljeva vrha). Iz ovih mjesta povraća se granica jele, slijedi u pojedinim uvalama negdje niže ili više prema Pili (270). Baš ovdje ima mnogo jela, što same rastu, ali ih oni pošteđuju i odgajaju za božična drvca. Povratkom od Pile jednim klancem k Turist, kući odredio sam samo granicu gustih sastojina jele. Ona je ovdje na NW—N eksp. niža, oko 550 m, a kao stablo glavne sastojine dolazi od 300 m u uvalama. VII. put : Planinska kuća — Stubica (Čutura c) — Jarki — Slani Potok — Lipa — Mrzla — Kaptol, lugarnica — Bidrovec — Zagreb. Gusta šuma, pretežno jele, širi se do visine od 700 m. Onda dolazi predjel, gdje je obavljana sječa pred nekoliko godina. Dok sam na pređašnjem hrptu opažao svu silu jelova podmlatka, dotle se ovdje može vidjeti( Eksp. NW—W) i mnogo bukova mladika. Je li sađen ili samonikao, nije mi poznato, jer nisam mogao pitati nikoga, tko bi to znao. O samoniklosti sam sumnjao zato, jer se opet iza radničkih stanova (200 m niže) na NW eksp. u prebirnoj sječi nalazi mnogo mladika jele u vanredno gustoj sastojini. Na drugom hrptu rad. stanova (desno) iza sječe opet guste jelove šume. Čiste šume jelove nestaje iza 500 m na ovom obronku, na desnom isto, ali u uvale ide do potoka Vidaka. Snimka kvadrata. Visina 350 m ; Lok. : obronak Visokog brega. Veličina snimke 100 m2. Ekspoz. N. Podloga: Laporasto tlo — slabo humozno. Šuma sječom uplivisana. 1 etaža. Do 60 god. st.: Pinus silvestris 1, picea excelsa 1, 2. etaža. Do 4 m visoka: Pinus silvestris 1, Robinia pseudoacacia 4, Picea excelsa 2, Rosa canina 1. 3. etaža. Do 1 m visoka: abies alba 1, cytisus nigricans 1, ulmus mont. 1, pinus silvestris *, crathegus oxy. *, robinia pseud. 2, viburnum lant. 1, populus *, ligustrum v. 1, evonymus ver. *, sambucus eb. 1, populus al. *. 4. etaža. Radi snijega nevidljiva. Dalje prema Stubici ne prestaje jela, već slijedi dotle, dok i šuma. Isto se opaža i prema Pili. Najnižu točku (200) našao sam uz obalu Vidak potoka. Jela se spušta svuda ovdje do sela, t. j . dokle ide i šuma. Na nižim brdima na N ili NO eksp. dolazi u glavnu sastojinu. Potok Reka kraj Ćuturca dijeli čistu sastojinu jele od sporednih staništa, koja idu skroz dalje, a na sjevero-ist. do iza Karivaroš, gdje prestaje. Guste sastojine idu nešto poviše i slijede sve do Lipe. 334 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Ovo bi bio letimičan pregled terenskih opažanja. Usput sam još pravio skice sa povoljnih položaja, da mogu tačnije da ucrtam staništa. 3. Areal jele u Zagrebačkoj gori. Iz svih navedenih opažanja iskonstruisao sam preglednu kartu staništa jele u Zagrebačkoj gori. Kod sastava karte nastojao sam prije svega, da dobijem sliku rasprostranjenja jele uopće — bez obzira na šumarsku vrijednost. Zato periferna granica (vidi kartu) znači donju granicu, ispod koje jela kao samonikla više ne dolazi. Osim toga odredio sam još dvije granice. Prva važi za mjesta, na kojima jela dolazi primiješana u glavnoj sastojini (do 25%). Unutar druge granice nalaze se i relativno čiste sastojine jele, no u glavnom sastojine sa preko 50% jele. Oranica općeg areala (vidi kartu) ide ispod Sv. Jakoba (800 m), zaokreće uz glavno bilo obronka M. Sljemena, spušta se do visine 655 m, teče paralelno uz potok Kraljevac do visine ca 600 m, zaobilazi uvalu i uspinje se tako na Brestovac (brdo), te ga zaokružuje (na 690 m), vraća se nazad i spušta se (550) u uvalu, diže se opet do 700 m silazeći prema jugu, presijeca cestu i vraća se uz obronak na 600 m, naglo se diže prema S-ekspoziciji na Brezovenici (700), spušta se na kotu 680, prelazi kotu 720, gdje naglo zaokreće spuštajući se prema O—NO ekspoziciji do 500 m. Zatim se opet uzdiže prema jugu i slijedi skroz dolje niz desno rebro desne Trnave ( = D. Trnave) sve do kote 390 m (blizu sastava D. Trnave i lijeve Trnave). Ozdo se vraća, presijeca D. Trnavu i penje se na S-ekspoziciju lijevog obronka do 700 m; zatim zavija prema sjeveru i spušta se do 450 m; opet se diže i zaobilazeći kaptolsku lugarnicu spušta se k Mrzlom jarku, uspinje na Bidroveću goru (650), koju zaobilazi i vraća se natrag kraj kote 630 preko Marije Snežne. Kraj Lipe se spušta u biskupsku šumu i silazi prema cesti (Marija Bistrica—Kasina) do blizu Planina (440). Odavde ide preko Podjezera zaobilazeći kotu 411 prema Karivarošu. Sa sjeverne strane^ spušta se granica skroz do sela (poprečna visina 250) Slanog Potoka i Ćuturca prelazeći i na Pustodol, u čijem sam predjelu Jarki našao najnižu granicu jele (200). Dalje se prema zapadu granica vijuga prema pojedinim uvalama i jarcima pružajući se do Pile i Kraljev, vrha. Prema jugu počima se granica dizati ostavljajući Kuleš (250) dosta već podaleko, te se uspinje na Hojnje (ca 550) i silazi prema Bistri (270). Napokon se diže uz hrbat Strbolja prema vrhu Mikulić gore i Sv. Jakoba. Druga granica, gdje jela dolazi u obzir u uzgajanju (do 25%) išla bi s južne strane gore u glavnom paralelno s granicom općeg areala. Počam od Malog Sljemena ide uz glavno bilo cijele Zagrebačke gore, paralelno s granicom općeg areala, samo oko 150 m više. Iza Mrzle prelazi na desni obronak jarka Slani Potok. Na sjevernoj strani slijedi potok Reku s lijeve strane i ide opet paralelno za oko 100 m više od početne granice. Prelazi onda na Bistru, gdje se na 300 m dotiče prve granice areala, pa ju odmah ostavlja vraćajući se glavnim jarkom (lijevim obronkom) i podnožjem Kulmerove gore na Malo Sljeme. Granica 0 , unutar koje se nalazi jelova šuma (50%), išla bi u glavnom uz samo bilo Sljemena; na istok (vidi kartu) seže do jarka Slani 0 Mjestimično prevladavanje nekih drugih vrsti drveća nije došlo u obzir, budući da sam nastojao dobiti sliku cjeline. Tako na pr. nijesu uzeti u obzir dijelovi površina oko Piramide, koji su negdje pretežno obrasli jasenom, javorom i t. d. 335 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Potok, spušta se dolje do visine 500 m, zaokreće prema zapadu uz lijevu stranu potoka Peke (350). Zatim se uspinje klancem za Mrzlu sa NO-ekspozocije do visine 600 m, spušta se opet niz gornju uvalu jarka Vidaka, obilazi šumske radničke stanove, silazi opet u uvalu potoka Kraljev-vrha (550), odakle se valovito diže preko Hojnja (650), spušta u jarak Gornje Bistre i konačno vraća uz jarak na Kulmerovu goru. Iz karte, koja je rezultat opažanja, proizlazi prije svega, da se jela sa sjeverne strane Zagrebačke gore daleko više rasprostire, nego s južne strane, ujedno da se spušta — bilo kao šuma, bilo pojedinačno — mnogo niže, nego na južnoj strani. Dok je s južne strane poprečna visina, ispod koje jela više ne dolazi, 600 m, dotle je ista na sjevernoj strani samo 300 m, a i niže. Najniža granica s južne strane Zagrebačke gore nađena je u dolini D. Trnave (390), naprotiv sa sjeverne strane u području Jarki kod Pile (200). Veoma je interesantno, da jela voli zasjenjena mjesta. Gotovo na svakoj južnoj ili zapadnoj ekspoziciji nestaje jele — u nižim predjelima posve, u višim postaje rjeđa. Vjerojatno otuda i dolazi ova valovitost granica. Potvrđuje se po svim mojim opažanjima, da jela izbjegava direktnu, najpovoljniju insoiaciju, što primjerice hrastu i kestenu pogoduje. Ovo se naročito lijepo može opažati uz dolinu Trnave — putem do Rauchove lugarnice (vidi kartu). Ovdje se jela spušta do 390 m. Ona se u toj uvali počinje da javlja na desnom obronku (NO-ekspozicije), koji je veoma strm (vidi itinerar) i ide skroz gore do bila. Međutim s lijeve strane iste uvale javlja se jela, no tek uz sam jarak i tako ide uz jarak paralelno, da se na koti 650 m javi i na južnoj strani uvale. Očit utjecaj zasjene susjednih hrptova,10 a vjerojatno i veća vlaga na sjevernim ekspozicijama. Inače je geološki sastav tla isti. U isto vrijeme vidi se iz itinerara, da jela s južne strane dolazi na dosta mjesta ispod kote 600. Prema tome otpada Š a r i ć e v a tvrdnja (vidi napred), da se jela ne spušta ispod 600 m. Apsolutnu je granicu nemoguće odrediti, pa konačno i priroda ne stvara oštrih granica. Posve čistih jelovih šuma veće površine nema. Na sjevernoj strani zaprema jela daleko veće površine, nego na jugu. Uzroci ovog rasprostranjena mogu biti daleki. Nema sumnje, da jedan od glavnih uzroka leži u ekspoziciji. Ona sama ne bi ipak bila dovoljna, da to rastumači. Jer pogledom od Piramide k Bistri može se na primjer posve vidjeti ona uvala sa obronkom Strbolja na lijevo i Hojnja na desno. Obronak Strbolja ima N ili NO ekspoziciju, a ipak ima jelu kao skroz podređenu sastojinu, dok suprotna strana sadrži gotovo čistu jelu; premda su visine obih obronaka poprečno iste, ipak je na SW-ekspoziciji Hojnja većinom gusta jelova šuma. S obzirom na podlogu može se konstatovati, da je podloga Strbolja (lijevog obronka) sastavljena od vapnenca starije formacije, a podloga Hojnja od vapnenca i lapora mlađe dobi (gornja kreda). Pitanje je sad promjene tla, koja je moguće kasnije uslijedila pod raznim vanjskim utjecajima, a s time i prilagodba jele na jednu od tih promjena tla. 10 Općim pogledom na zagr. goru od jugo-zapadne strane prema sjev.-istočnoj može se isto opažati. Jugo-zapadni je dio viši od sjevero-istočnog, a ipak su jele znatno boljeg uzrasta i stoje gušće na istočnom dijelu, nego na zapadnom, koji je znatno viši (Vjerojatno utjecaj hrptova na zasjenu). 336 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Od svih navedenih opažanja može se jedno kao sigurno ustvrditi, a to je, da jela bježi u uvale — mjesta izložena većoj zasjeni i hladnija. Pita se sada, ne bježi li možda jela u pojedine uvale radi vlage? Moguće radi manjih ekstrema u temperaturi? Wilhel m tvrdi, da ona ne voli velikih ekstrema. Možda zato i dolazi tako visoko na južnim stranama. Sve su ovo pitanja, na koja bi se moglo odgovoriti samo dugim opažanjem i jednim nizom eksprimenata provedenih vani i u kabinetu. Utjecaj čovjeka bit će po svoj prilici jedno od najteže rješivih pitanja, a osim toga i način gospodarenja. Uređeno šumsko gospodarenje u Zagrebačkoj gori tek je novijeg doba, pa nema dovoljno podataka, da bismo mogli nešto pozitivnije znati o ranijem prirod, arealu jele. U Spomenici 10-godišnjice Hrvatskog Planinarskog Društva iz godine 1864. ima jedna notica u članku Cra K i š p a t i ć a, koja glasi: »Jela se strašno siječe od seljaka zagrebačke okolice i nastavi li se ovako, nestat će jele u Zagrebačkoj gori«. Iz ove male notice može se već naslućivati, da je prije bilo više jele, nego danas. I ja sam se mogao uvjeriti o prekomjernoj sječi jele,11 a ostavljanju drugih vrsti drva. Prema opažanju čuvara šuma može se reći, da bi jela, ako bi se pustila slobodno rasti, preplavila svu šumu. Izgleda, da bi to odgovaralo činjenicama, jer sam promatrajući podmladak sječina ili starih bukovih šuma mogao konstatovati masu mlade jele, a bukve skoro ništa (na N-eksp.). Po svoj prilici ovdje jela prevladava bukvu, koja uzmiče. Ovo uzmicanje bukve na N ili NO-ekspozicijama može se lijepo opažati na mjestu sjeveroistočne ekspozicije, idući od sanatorijskih baraka k Planinarskoj kući. Osim ekspozicije može biti još jedan uzrok, radi kog jela prevladava bukvu. Jela ima vanrednu sposobnost rasprostranjenja po lakoći i mnoštvu svoga sjemenja, dok to kod bukve nije. Osim toga bukovo je sjeme izvrgnuto u velikoj mjeri nuzužicima. Upravo na ovim nuzužicima (bukvica, stelja), kao i na drvu za gorenje, što je sve za ova sela neophodno važno, baziraju seljaci12´ opravdanost trijebljenja jele pred ostalom šumom. Izgled jelovih sastojina u Zagrebačkoj gori, a i prirast podmlatka tih sastojina jasno pokazuju, da su stojbinski faktori veoma povoljni za njezin daljni opstanak i razvitak. Prema tomu svakako je poželjno, da se jeli pogoduje protiv smreke, koja je i onako svuda ovdje unesena umjetno, a i ne pokazuje osobitog razvoja. Iz utvrđenja, da na mnogo mjesta — naročito na sjevernoj strani — jela potiskuje bukvu, slijedi lokalna potreba pridržavanja jedne od tih dviju vrsta. U ovom slučaju bit će lokane potrebe od presudnog značenja, koju ćemo vrst pridržati. HI. Zaključci i izvodi. Jela je — kako vidjesmo — rasprostranjena u Zagrebačkoj gori pre težno na sjevernoj i sjevero-istočnoj strani, prelazeći na južnu stranu ispod glavnog bila i u pojedine uvale, a na sjevero-zapadnu stranu u do linu prema Oornjoj Bistri. Jela nema gornje granice u Zagrebačkoj gori, a donja je sa južne strane 390 m (dolina Trnave), sa sjeverne 200 m (Jarki kraj Pile). Ekspozocije povoljne za uspijevanje jele jesu: sjeverne i sjevero istočne, a djelomično također istočne i sjevero-zapadne. 11 Jelu sijeku još mladu i upotrefoljuju za kolje i božična drvca. 12 Treba znati, da su okolišne šume zagreb. gore isključivo seljačke — općinske. 337 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Jela ne dolazi u Zagrebačkoj gori u posve čistim sastojinama, već pretežno miješana sa bukvom ili podrasla u bukvi kao niži dio sastojine ili opet kao (pojedinačno) skroz sporedni sastojak u bukvi, hrastu i kestenu (vidi kartu za sva tri slučaja). Sa šumarskog gledišta valja pogodovati jeli, u koliko lokalne potrebe — osobito u nižim predjelima — ne iziskuju uzgoj druge vrsti drva. LITERATURA*. He g i: Illustrierte Flora von Mittel-Europa, München 1907. Petračić : Uzgajanje šuma, Zagreb 1925. Hire : Revizija hrvatske flore, Zagreb, Jug. Ak. 1903.—13. Hempel-Wilhelm: Die Bäume und Sträucher, Wien 1912. J. Mattfeld : Die Pflanzenareale, Berlin 1926 I. 2. Braun-Blanquet : L´origine et le développement de flores (cit. po Mattfeldu) dans le massif central de France, Zürich 1923. Šarić : Vegetacija zagrebačke okoline, glasnik hrv. Prirodoslov. Društva 1902. Forenbacher : Formacije zagrebačke okoline, Rad Jug. Akad. Znanosti i Umjetnosti 1907. Fekete-Blattny : Die Verbreitung der Bäume und Sträucher in ungarischen Staaten, 1914. Kišpatič : Zagrebačka gora, Spomenica Hrv. Plauin. Društva o 10-godišnjici, Zagreb 1884. Gorjanović-Kr am berger: Geologijska pregledna karta zagrebačke okoline, Zagreb 1908. Lukas : Geografija Kraljevine SHS, Zagreb 1922. Iz te osnove mogao sam samo jedno vidjeti, a to je, da nema jele na Brestovcu, dok sam je ja našao. Podaci o odnošaju jele i bukve po g. L e u s t e k u (za cjelokupnu šumu računato) 1876. 1908. 192C. bukva 68% 79% 80,6% jela 12% 11% 7,8% Ujedno mi je g. Le us tek rekao, da jele ovdje nema sađene. Podatke od kaptolske šume nisam mogao dobiti, jer ih nemaju. Résumé. C´est une oeuvre de géographie botanique, dans laquelle l´auteur vient a cettes conclusions: Le sapin s´étend dans la Montagne de Zagreb plutôt sur les pentes et les vallées septentrionales. Vers le haut, son étendue naturelle n´a aucune limite; vers le bas, sa limite est du coté S au moyen de 390 m, du coté N au moyen de 200 m. Les expositions favorables a la prospérté du sapin sont N, NE, partiellement aussi E et NO. Le sapin ne se trouve pas, dans la montagne de Zagreb, dans des peuplements purs, il fait plutôt des peuplements melés — principalement avec le hetre — ou des étages inférieurs dans des peuplements de hetre. Du point de vue forestier, il faut favoriser le sapin a moins que les circonstances locales n´exigent d´autre essence. * Pri koncu radnje dobio sam od g. L e u s t e k a, šum. nadzornika grada Zagreba »Gospodarsku Osnovu« od god. 1877., sastavljenu od M. V r b a n i ć a za Gradsku Šumu. 358 |