DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 12 <-- 12 --> PDF |
jima, Centralnom francuskom gorju, švajcarskoj Juri, Vogezima i u Crnoj Šumi (Schwarzwald), pa i kod nas. U glavnom dolazi ona u mješovitim sastojinama i to na zapadu sa smrekom, na istoku sa hrastom4, bukvom, borom i drugim vrstima (Rubncr, I) engl er -- cit. po Mattfeldu). Velik visinski areal posjeduje ona u Pirinejima (ca 900—2000 .), u Centralnom francuskom sredogorju (500—1000—1520 m), u Normandiji (250—400 m, nije sigurno jela autohtona). Ostali je areal prilično zatvoren i pokriva se pretežno sa evropskim gorjem. M a 11 f e 1 d navodi dalje granicu, unutar koje se rasprostire jela u Srednjoj Evropi. Karakteristično je, kaže on, da kod zatvaranja granice u Švajcarskoj Juri i Vogezima ona ne protiče kroz Rajnsku Provinciju i južni Westfalen preko Mündena k južnom Harzu (kako se to do sada držalo), već obuhvaća — isključivši dolinu Rajne — samo Crnu Šumu prema sjeveru do Pforzheima, savija se zatim prema jugo-istoku do otprilike 48", odakle dalje slijedi prema istoku. Govori i navodi dalje (M a 11 f e 1 d) granicu na istočnom dijelu Alpa, zatim prelazi na južnu granicu i spominje izolirano stanište na Papuku. 2. Areal jele u Hrvatskoj i Slavoniji. F ek e t e i B 1 a 11 n y odredili su pregledno u jednoj karti prirodno rasprostranjcnje jele u Hrvatskoj i Slavoniji. Njihovo određivanje areala baziralo je na mnogobrojnim opažanjima pojedinih šumskih uprava i ima u njima iscrpnih podataka. Prema njima je prirodni areal Hrvatske i Slavonije ovaj: od Risnjaka, pa paralelno uz Jadransko more na jug do približno visine Gospića, zatim Velika i Mala Kapela, Maceljska gora, Ivančica, Sljeme i Papuk. 3. Fosilni Abies. Poznat je samo fosilni Abies alba. Najraniji sigurni temelji jele poznati su iz pliocena: Aue u češkom Rudogorju (prema drugom interglaeijalu), Tegcln u provinciji Limburg, Frankfurt a/M, Cantal u Centralnoj Francuskoj i Roux, također i Norfolk i drugi dijelovi Engleske. Nedavno bila je također dokazana u pliocenu Kurila, nedaleko Sofije. Dakle je u pliocenu bila jela dalje na sjevero-zapadu raširena, nego danas. Slični odnošaji vrijede za jedno ili više međuglacijalnih vremena. Unutar današnjeg areala leže mnogi interglacijalni predjeli u Švicarskoj, te na sjevernoj i južnoj strani Alpa — Cornstadt u Württembergs Schlaffhausen, Schladming na Ennsi. Izvan današnjeg areala ležali su također ovi predjeli: Mauerdingen u Liineburškoj šumi (poljani), u Kieselguru, Winterhudu, Zergedorfu i Schulau blizu Hamburga, a i druga neka mjesta. Jesu li predjeli kod Gönösza na jugo-istočnom obronku Tatre interglacijalna porijekla, nije utvrđeno. Daljni nalazi leže u blizini Krakowa i Rakowa. U postglacijalu važna su dva nalaza, koja također leže izvan današnjeg areala: breče (Tuffe der Voreifel), koje potječu iz 5500—4000 god. prije Kr. i drugi smolni (jantarni) nalazi. 3 U Poljskoj. 324 |