DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Vjerojatno je dakle, da je jela bila u Atlansko doba raširena dalje na sjever. Kod nas u H r v a t s k o j nađena je jedna fosilna Abies1 alba u Podsusjedskim logorima i to pod imenom Abies lanceolata (Mire: Revizija hrv. flore — str. 190 [Pilar 1. ej). 4. Literatura o jeli u Zagrebačkoj gori. U uvodu ove radnje spomenuo sam, da je literatura o ispitivanju formacija - - osobito drvene flore - - Zagrebačke gore jako siromašna. Š a r i ć (Vegetacija zagrebačke okolice - - Glasnik hrv. prir. društva 1902) je prvi, koji posvećuje više pažnje flori zagrebačke okolice i tu spominje jelu medu ostalim vrstama zeleni i drveća. Područje njegova istraživanja dosiže samo do bila Sljemena, tako da i od njega nemamo podataka sa sjeverne strane ove gore. On kaže: zastupnika baltičke flore ima i naša okolina, a kao najznačajnije jesu od crnogorice Abies, Picea, Pinus, Larix, Taxus i .luniperus, a od bjelogorice Betula, Vaccinium, Caluna. »Crnogorica počima se razvijati tek prema samim vrhuncima Zagrebačke gore, pa kao šuma pokriva samo tjemenice najviših ispona (16 str.). Šuma se sastoji poglavito od smreke´r´ i jele, kojoj još neznatna visina ne pruža povoljnih uvjeta za njezin razvoj, pa radi toga i nije to još ona tankovrha jela, koja se u sjevernim krajevima okolo u vis diže, već su to relativno manja stabla. Donja granica jele je 600 m.« Forenbache r (Formacije zagrebačke okoline — Rad .lug. Akad. — 1907.) spominje o jeli gotovo isto toliko, koliko i Š a r i ć, samo nadovezuje još i druge vrsti vegetacije, koje prate jelu i smreku. F e k e t e i B 1 a 11 n y (Die Verbreitung der Bäume und Sträucher, str. 51) spominju također dolaženje jele na Sljemenu. »Na vrhuncima Sljemena dolazi ona sporadično do najviših vrhova. Za razvoj gornje granice ove su gorske grupe preniske (str. 681).« Pisci spominju i ....ziciju Zagrebačke gore i prema toj daju donju visinu. Time bi bila navedena sva literatura o jeli u Zagrebačkoj gori, iz koje ne vidimo opisa njenog uspijevanja i njenog areala, što ću pokušati, da učinim. II. VLASTITA OPAŽANJA O JELI U ZAGREBAČKOJ GORI. 1. Opis Zagrebačke gore. Geografski položaj. Zagrebačka se gora prostire između Krapine i gornje Lonje, te prelazi prema jugu i zapadu u Savsku nizinu, t. j . ona se proteže od Save kod Podsusjeda pravcem NO do Bisaga u dolini Lonjc. Oblik njen je od prilike eliptičan, te se stere u duljini kojih 38 km od SW prema NO. Ona se sastoji od dviju nejednakih česti: jedne veće, zapadne i jedne manje, istočne. Granica između obih leži kod Planine (421). Oba se dijela razlikuju međusobno još i oroplastički. Dok naime zapadni dio sa Sljemenom (1035) tvori više manje suvislu masu, istočni je dio više diferenciran i uspinje se samo do 574 m (Drenova). Ali i Zakićnica, jugo 4 Mattfeld u nije poznat ovaj nalaz. 5 Smreka ne dolazi od naravi. Pisac. 525 |