DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Potok, spušta se dolje do visine 500 m, zaokreće prema zapadu uz lijevu stranu potoka Peke (350). Zatim se uspinje klancem za Mrzlu sa NO-ekspozocije do visine 600 m, spušta se opet niz gornju uvalu jarka Vidaka, obilazi šumske radničke stanove, silazi opet u uvalu potoka Kraljev-vrha (550), odakle se valovito diže preko Hojnja (650), spušta u jarak Gornje Bistre i konačno vraća uz jarak na Kulmerovu goru. Iz karte, koja je rezultat opažanja, proizlazi prije svega, da se jela sa sjeverne strane Zagrebačke gore daleko više rasprostire, nego s južne strane, ujedno da se spušta — bilo kao šuma, bilo pojedinačno — mnogo niže, nego na južnoj strani. Dok je s južne strane poprečna visina, ispod koje jela više ne dolazi, 600 m, dotle je ista na sjevernoj strani samo 300 m, a i niže. Najniža granica s južne strane Zagrebačke gore nađena je u dolini D. Trnave (390), naprotiv sa sjeverne strane u području Jarki kod Pile (200). Veoma je interesantno, da jela voli zasjenjena mjesta. Gotovo na svakoj južnoj ili zapadnoj ekspoziciji nestaje jele — u nižim predjelima posve, u višim postaje rjeđa. Vjerojatno otuda i dolazi ova valovitost granica. Potvrđuje se po svim mojim opažanjima, da jela izbjegava direktnu, najpovoljniju insoiaciju, što primjerice hrastu i kestenu pogoduje. Ovo se naročito lijepo može opažati uz dolinu Trnave — putem do Rauchove lugarnice (vidi kartu). Ovdje se jela spušta do 390 m. Ona se u toj uvali počinje da javlja na desnom obronku (NO-ekspozicije), koji je veoma strm (vidi itinerar) i ide skroz gore do bila. Međutim s lijeve strane iste uvale javlja se jela, no tek uz sam jarak i tako ide uz jarak paralelno, da se na koti 650 m javi i na južnoj strani uvale. Očit utjecaj zasjene susjednih hrptova,10 a vjerojatno i veća vlaga na sjevernim ekspozicijama. Inače je geološki sastav tla isti. U isto vrijeme vidi se iz itinerara, da jela s južne strane dolazi na dosta mjesta ispod kote 600. Prema tome otpada Š a r i ć e v a tvrdnja (vidi napred), da se jela ne spušta ispod 600 m. Apsolutnu je granicu nemoguće odrediti, pa konačno i priroda ne stvara oštrih granica. Posve čistih jelovih šuma veće površine nema. Na sjevernoj strani zaprema jela daleko veće površine, nego na jugu. Uzroci ovog rasprostranjena mogu biti daleki. Nema sumnje, da jedan od glavnih uzroka leži u ekspoziciji. Ona sama ne bi ipak bila dovoljna, da to rastumači. Jer pogledom od Piramide k Bistri može se na primjer posve vidjeti ona uvala sa obronkom Strbolja na lijevo i Hojnja na desno. Obronak Strbolja ima N ili NO ekspoziciju, a ipak ima jelu kao skroz podređenu sastojinu, dok suprotna strana sadrži gotovo čistu jelu; premda su visine obih obronaka poprečno iste, ipak je na SW-ekspoziciji Hojnja većinom gusta jelova šuma. S obzirom na podlogu može se konstatovati, da je podloga Strbolja (lijevog obronka) sastavljena od vapnenca starije formacije, a podloga Hojnja od vapnenca i lapora mlađe dobi (gornja kreda). Pitanje je sad promjene tla, koja je moguće kasnije uslijedila pod raznim vanjskim utjecajima, a s time i prilagodba jele na jednu od tih promjena tla. 10 Općim pogledom na zagr. goru od jugo-zapadne strane prema sjev.-istočnoj može se isto opažati. Jugo-zapadni je dio viši od sjevero-istočnog, a ipak su jele znatno boljeg uzrasta i stoje gušće na istočnom dijelu, nego na zapadnom, koji je znatno viši (Vjerojatno utjecaj hrptova na zasjenu). 336 |