DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1929 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Potok, spušta se dolje do visine 500 m, zaokreće prema zapadu uz lijevu
stranu potoka Peke (350). Zatim se uspinje klancem za Mrzlu sa
NO-ekspozocije do visine 600 m, spušta se opet niz gornju uvalu jarka
Vidaka, obilazi šumske radničke stanove, silazi opet u uvalu potoka
Kraljev-vrha (550), odakle se valovito diže preko Hojnja (650), spušta
u jarak Gornje Bistre i konačno vraća uz jarak na Kulmerovu goru.


Iz karte, koja je rezultat opažanja, proizlazi prije svega, da se jela
sa sjeverne strane Zagrebačke gore daleko više rasprostire, nego s južne
strane, ujedno da se spušta — bilo kao šuma, bilo pojedinačno — mnogo
niže, nego na južnoj strani. Dok je s južne strane poprečna visina, ispod
koje jela više ne dolazi, 600 m, dotle je ista na sjevernoj strani samo 300
m, a i niže. Najniža granica s južne strane Zagrebačke gore nađena je
u dolini D. Trnave (390), naprotiv sa sjeverne strane u području Jarki
kod Pile (200). Veoma je interesantno, da jela voli zasjenjena mjesta.
Gotovo na svakoj južnoj ili zapadnoj ekspoziciji nestaje jele — u nižim
predjelima posve, u višim postaje rjeđa. Vjerojatno otuda i dolazi ova
valovitost granica. Potvrđuje se po svim mojim opažanjima, da jela izbjegava
direktnu, najpovoljniju insoiaciju, što primjerice hrastu i kestenu
pogoduje. Ovo se naročito lijepo može opažati uz dolinu Trnave — putem
do Rauchove lugarnice (vidi kartu). Ovdje se jela spušta do 390 m.
Ona se u toj uvali počinje da javlja na desnom obronku (NO-ekspozicije),
koji je veoma strm (vidi itinerar) i ide skroz gore do bila. Međutim
s lijeve strane iste uvale javlja se jela, no tek uz sam jarak i tako ide uz
jarak paralelno, da se na koti 650 m javi i na južnoj strani uvale. Očit
utjecaj zasjene susjednih hrptova,10 a vjerojatno i veća vlaga na sjevernim
ekspozicijama. Inače je geološki sastav tla isti. U isto vrijeme vidi
se iz itinerara, da jela s južne strane dolazi na dosta mjesta ispod kote


600. Prema tome otpada Š a r i ć e v a tvrdnja (vidi napred), da se jela
ne spušta ispod 600 m. Apsolutnu je granicu nemoguće odrediti, pa konačno
i priroda ne stvara oštrih granica.
Posve čistih jelovih šuma veće površine nema. Na sjevernoj strani
zaprema jela daleko veće površine, nego na jugu. Uzroci ovog rasprostranjena
mogu biti daleki. Nema sumnje, da jedan od glavnih uzroka
leži u ekspoziciji. Ona sama ne bi ipak bila dovoljna, da to rastumači.
Jer pogledom od Piramide k Bistri može se na primjer posve vidjeti ona
uvala sa obronkom Strbolja na lijevo i Hojnja na desno. Obronak Strbolja
ima N ili NO ekspoziciju, a ipak ima jelu kao skroz podređenu sastojinu,
dok suprotna strana sadrži gotovo čistu jelu; premda su visine obih obronaka
poprečno iste, ipak je na SW-ekspoziciji Hojnja većinom gusta jelova
šuma. S obzirom na podlogu može se konstatovati, da je podloga
Strbolja (lijevog obronka) sastavljena od vapnenca starije formacije, a
podloga Hojnja od vapnenca i lapora mlađe dobi (gornja kreda). Pitanje
je sad promjene tla, koja je moguće kasnije uslijedila pod raznim vanjskim
utjecajima, a s time i prilagodba jele na jednu od tih promjena tla.


10 Općim pogledom na zagr. goru od jugo-zapadne strane prema sjev.-istočnoj
može se isto opažati. Jugo-zapadni je dio viši od sjevero-istočnog, a ipak su jele znatno
boljeg uzrasta i stoje gušće na istočnom dijelu, nego na zapadnom, koji je znatno viši
(Vjerojatno utjecaj hrptova na zasjenu).


336