DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 20     <-- 20 -->        PDF

4. da se kod male šumske industrije forsira kooperati v iza m,
jer za nju vredi isto, što i za poljoprivrednu produkciju, da individualna
borba ne vodi dobru, već samo grupacija snaga putem zadrugarstva,
a u cilju racijonalne eksploatacije, valjane prerade i organizovane prodaje
;
5. da se posveti potrebna pažnja preuređenju danas prekobrojnih
pilana za preradu finalnih produkata;
6. da se i od strane šumske industrije žrtvuju prema potrebi materijalna
srestva za što skorije ostvarenje onih zadataka, koji su napred
stavljeni u dužnost državnoj vlasti, a za koje se eventualno u budžetu
ne mogu predvideti tako brzo potrebna srestva.
Résumé. Une étude de politique forestiere et commerciale dans laquelle l´auteur
explique la signification dudit commerce pour notre économie nationale d´apres guerre,
sa position au, marché international et les mesures a prendre — non seulement du coté
de l´état meme/ mais aussi du coté des commerçants et des industriels de bois — pour
la stabilisation et, antant qu´il est possible, pour l´affermissement de ce commerce.


In g, SALIH OMANOVIĆ, NEVESINJE:


POŠUMLJIVANJE KRŠA I GOLIJETI


(LE REBOISEMENT DU KARST ET DES TERRAINS NUDES)


P
P
itanje pošumljivanja krša i golijeti Južne Hercegovine, Dalmacije,
Primorja i Crne Gore jedno je od najvitalnijih gospodarstvenih
pitanja u ovim. pasivnim krajevima, jedna prijeka socijalna nužda,
koja se mora s obzirom na siromašno stanje pučanstva što prije
ispuniti. Valja upregnuti sva moguća raspoloživa sredstva, da se ovo
pitanje, koje već godinama čeka na svoje riješenje, skine s dnevnog reda.
Za saniranje ovog pitanja valja povući na posao ponajprije šumarske
stručnjake, koji će radom, marljivošću, savjesnošću i predanošću
prigrliti ovaj važni posao, a država bi, davajući financijska sredstva,
trebala da ima stalnu kontrolu nad radom i utroškom doznačenih naklada,
da se ne bi doznačena financijska sredstva upotrebljavala u razne
lične i partijske svrhe i prohtjeve.
Pitanje pošumljivanja golijeti i krša spada u najteža šumarska
stručna pitanja, pa radi toga treba, prije nego se pristupi faktičnom pošumljivanju,
ispitati sve moguće orografske, etnografske i hidrografske
okolnosti, jer te okolnosti utječu u glavnom na stvaranje krša i golijeti
i od tih okolnosti zavisi u glavnom uspjeh ovog teškog i napornog rada.


I. OPĆI PREGLED KRŠA I GOLIJETI.
a) Karakter krša i golijeti (orografski položaj).
Krš se prostire psreko bregovitih dijelova ,koji se uzdižu prema
sjeveru, te zauzima cijelu Hercegovinu, Dalmaciju, Primorje i Crnu Goru
u smjeru obale Jadranskog Mora stvarajući brda, brežuljke i cijele pla


493




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 21     <-- 21 -->        PDF

nine. Što se tiče same uzvisine, može se reći, da prevladava sredogorje
i visoko gorje, dakle od 600 do 2500 met. nadmorske visine. Nagib gorja
je dosta strm i neprolazan. Ono je ispresijecano dubokim neprohodnim
udolinama. Na mjestima, gdje se dva gorja sastaju — obično je to visoravan,
nastaju plodna polja, koja još kao oaze u pustinjama pružaju plodnu
zemlju. Ova su t. zv. polja ispresijecana mnogim ponornicama i prolaznim
vrelima kao glavnom karakteristikom krša s obzirom na šuplji
prostor u dubini krša. Te ponornice i vrela vrše svoju funkciju samo za
vrijeme velikih kiša i topljenja snijega i leda. U proljeće pokazuju svoju
pravu zadaću, da je za vrlo kratko vrijeme izgube. Razni prolazni potočići
snose .. to vrijeme humus (crnicu) u niže položena polja, te tako
stvaraju vrlo plodna mjesta za krašku vegetaciju.


Jedna od još glavnih karakteristika krša i golijeti je ta, što su ti
dijelovi ispresijecani mnogobrojnim dolama i udolinama, koje se proširuju
u gore navedena plodna polja, često puta ispresijecana i veoma nezgodna
za svaki transport. Na ovakvim mjestima (dolinama, udolinama
i poljima) nalaze se mnogobrojne provalije i pećine, kroz koje se salijevaju
sve oborine. Usto napada u njih snijega, koji se sledi, pa za vrijeme
ljetne kraške vrućine i suše pruža jedinu mogućnost, da se za to vrijeme
može nabaviti vode za ljudsku i stočnu potrebu. To su t. zv. ledenice,
koje zadrže svoju zadaću preko cijelog ljeta, da opet u jesen prime u
sebe novi snijeg i led. Pećine se u nutrinji svoga sastava raširuju često
u manja ili veća jezera, potoke i rijeke, koje imaju za vrijeme suše gore
navedenu blagotvornu funkciju.


Radi ovih hidrografskih osebina krša i golijeti nastaju često u proljeće
unutrašnje provalije sa dosta jakom detonacijom i potresom kao
važnom činjenicom za karakteristiku krša.


b) Geognostičke osebine krša i goliieti.


U pogledu geognostičkom glavni je sastav tla na kršu i golijetima
vapnenac sviju vrsti i doba. To su kredne, triasove i jurske formacije,
ali je najviše zastupana kredna formacija. Ovakova tla vole sve biljke,
jer imaju u sebi dosta anorganskih sastojina. Tlo je samo vrlo siiomasno
na humusu (crnici), te se tla vrlo brzo isuše i time daju mogućnost brzom
pretvaranju u krš i golijeti.


Što se tiče sastava zemlje iz trijasove i jurske formacije, može se
za ove vrsti navesti, da se one vrlo brzo rastvaraju radi toga, što se
između pukotina (spojeva naslaga) nalazi dovoljna količina zemlje zvane
terra rossa, koja zapravo na kršu i golijetima i pruža jedinu garanciju
vegetacije. Ova »terra rossa« na tlu kredne formacije manjka i zato je
uspijevanje biljki vrlo nepovoljno, to više, što se ovakva tla, kako smo
gore naveli, vrlo brzo isuše.


Položaj naslaga kamenja na kršu utječe na uspjeh vegetacije. On
je najpovoljniji, ako pukotine između naslaga ispunjava spomenuta »terra
rossa«. Naslage treba da su umjereno nagnute. Nijesu zgodne za vegetaciju
odveć strme, horizontalne ili vertikalne naslage.


c) Hidrograiske prilike krša i golijeti.


Krševiti su predjeli naprijed navedenih pokrajina naše države najoskudniji
vodom. Ovo ne ovisi o samim oborinama (kiši i snijegu) niti


o nejednakom razdjeljenju oborina, nego jedino o ortografskom sastavu
494




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 22     <-- 22 -->        PDF

tla. Ono "je šupljikavo i krije u svojoj utrobi nebrojene rijeke, jezera i
potočiće, što bi sve pri čvrstom sastavu tla moralo teći nad zemljom i
u tom slučaju ne bi sastojine krša pružale onako žalosnu sliku, kako je
danas pružaju. Napomenute ponornice izlaze van na podnožjima brda
kao rijeke sa dosta jakim izvorima i pružaju u pustim krajevima krša
jedinstvenu prirodnu ljepotu (Buna kod Mostara i vrelo Radobolje itd.).


Osim ponornica uzrokuju oskudicu na vodi i vlagi zatvorene doline,
u kojima se skuplja voda od vrela, potoka i oborina. Radi jakog pritiska
na podnožje i radi šupljikavog sastava tla nalazi ta voda sebi prolaz
kroz zemlju, te se za kratko vrijeme izgubi u ovim pustim krajevima,
da se opet javi u obliku rijeka i jezera. (Zalomska rijeka u Nevesinju,
Zeta u Crnoj Gori, Trebičnica, Lika u Dalmaciji itd.).


Ako ovakove množine vode nemaju kuda otjecati, onda radi čvrstoće
tla nastaju u nutrinji zemlje ili na površini njezinoj jezera stalne
ili prolazne prirode — i to obično na uzvisinama gorja (Boračko jezero
u Konjicu, Jezero u selu istog imena kod Uloga, Mostarsko blato na
uzvisini kod Mostara itd.). Za vrijeme preobilnog pridolaska vode povodom
jakih oborina prelije se voda iz korita jezera i natopi obližnja
zemljišta. Ova urode nato obilnim plodom, osim u slučaju, da se ova
iprirodna pojava desi u vrijeme, kad su polja već zasijana žitaricama.
Onda obično za te krajeve nastaje oskudno prehrambeno stanje, (Hutovo
polje, Popovo polje, Mostarsko blato itd.). Uređenje ovog stanja spada
u pitanje melioracija, odnosno u zadaću hidrotehničara, ali pošumljivanje
okolnih golih ploha služi kao regulator, da oborinska voda ne teče sa tih
golih ploha najvećom snagom odnoseći i ono malo pokrivala u doline i
ne dajući prilike, da se u dotičnim jezerima nakupi veća množina vode,
nego što ona mogu u sebe primiti.


Pošumljivanjem golih ploha ne ćemo biti u stanju množinu vode
povećati, ali ćemo tim radom postići to, da će se voda u vrelima i potočićima
dulje vremena zadržati i smanjivati oskudicu na vodi u krajevima
našeg krša.


d) Klima.


Sasma je razumljivo, da vegetacija na kršu ovisi poglavito o klimatskim
prilikama dotičnoga kraja. U pogledu same razdiobe krajeva
krša s obzirom na klimu možemo kazati, da južno položeni krajevi Hercegovine,
Dalmacije i Grne Gore iznad 1500 metara nadmorske visine
imaju mediteransku (sredozemnu) klimu. Sjeverno položeni krajevi iznad
označene nadmorske visine imaju naprotiv kontinentalnu klimu. Od
Velebita preko Dinara planine, Bjelašnice na Zelengoru može se povući
crta, od koje se prema sjeveru očituje više kontinentalna, a južno od ove
linije mediteranska (sredozemna) klima.


Što se tiče same kiše, ona je ekvinokcijalna i leži pod utjecajem
ekvatorijalnih struja, osobito u krajevima ispod 1500 metara nadmorske
visine.


U glavnom imademo za krš dvije struje vjetrova. U južnim krajevima
prevladava vjetar »široko«, a to je južni ili jugozapadni vjetar. U
sjeverno položenim krajevima prevladava »bura« ili sjeverozapadni
vjetar. »Široko« je vlažan vjetar i obično s njim dolazi kiša. On je za
krajeve krša jedna blagodat, osobito ako duva u ljetno doba godine, kad
prevladava jaka vrućina. »Bura« duva obično u zimi, te je suh i veoma


495




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 23     <-- 23 -->        PDF

jak vjetar, koji odnosi sa sobom i ono malo zemljišnog pokrivala, ako je
zemlja bez snijega. Time ogoljava i onako mršavo kraško tlo. Radi toga
je ovaj vjetar veoma štetan po krajeve krša. Da je »bura« leden vjetar
i vehementne snage, uzrok je u tome, što se za vrijeme zime i onako već
studene mase zraka iz ruskih stepa i mađarske ravnice dižu u visinu, da
onda — odbijajući se o vrhove visokih Karpata i bosanskih planina —
dobiju u svome strujanju još jaču snagu spuštajući se u niže položene
krajeve krša i povećavajući studen odnosno snizujući temperaturu, koja
u glavnom ima utjecaja na rasline krša.


Pod utjecajem ovih dvaju klimatskih momenata, a s obzirom na
orografski položaj krša i golijeti, možemo krš podijeliti u dvije zone. U
prvu spada krš sa toplom klimom (Dalmacija, Primorje i južna Crna
Gora), gdje je zima vrlo kratka i sa malo ili ništa snijega. Vegetacija u
ovim južnim predjelima nastaje rano u proljeće, te radi toga ovdje uspijevaju
biljke, koje mogu podnositi tropsku klimu — palme, oranće, čempresi
i smokve. Zimsko doba — i ako dosta blago <-- poremeti često
ledena bura ili na obalama Jadranskog mora »burin«, koji vjetrovi s obzirom
na doba godine za ove krajeve imaju zle posljedice (isušavanja
tla, umanjivanje rasta biljaka). Inače je za ove krajeve najglavniji vjetar
»široko«, koji je prema gornjem veoma blag i u ljetno doba vlažan i
osvježujući.


U drugu zonu spada umjereni pojas krša i golijeti. U ovom: predjelu
duva u glavnom vjetar sjevernjak i sjeverozapadnjak, koji vjetrovi
s obzirom na njihov nastanak u ledenim krajevima Rusije i mađarskih
nizina bivaju osobito u zimsko doba veoma hladni i jaki, tako da znatno
djeluju na snizivanje temperature. Ovi vjetrovi s golih brda i planina
odnose sitne pahuljice snijega i smeću ih u zatvorene prostore sprječavajući
svaki saobraćaj. Ovaj predjel zauzima sjeverno položene dijelove
od 600 metara nadmorske visine do najviših vrhova gorja, s kojih se
snijeg topi kasno u proljeće, te zbog toga i vegetacija zakašnjava, dočim
se u južnim krajevima snijeg vrlo rano počne topiti i nastaje proljeće
s blagom klimom i bujnim rastom. Njega pospješuje u glavnom spomenuti
vjetar »široko« sa toplim proljetnim kišama djelujući na brzo topljenje
snijega.


Obilje vode u oba navedena predjela za vrijeme topljenja snijega
u proljeće traje radi orografskog sastava i poroziteta tla vrlo kratko
vrijeme. Kao karakteristika krša i golijeti nastaju rane suše i bezvidni
potoci i rijeke. Radi pomanjkanja vode biljke u rastu jako trpe i to baš
u vrijeme kad je inače najbujnija vegetacija.


II. UZROCI I POSLJEDICE NASTAJANJA KRŠA I GOLIJETI.
Od najstarijih vremena pa čak do sadašnjice šumski kompleksi, u
kojima su pojedine općine i sela imali pravo služnosti na drvarenjupaši, izlagani su bili nemilosrdnom pustošenju, da bi se na što lakši način
došlo do poljoprivrednog tla. Ovo se činilo bez obzira na to, što se tim
»načinom gospodarenja« ogolijeva tlo sa svim nepreglednim zlim posljedicama
u pogledu održavanja vegetacije na ovakovim zemljištima, da
bi se na posljedku ovakova zemljišta nakon dvo- do trogodišnje žetve
opet napustila i izvrgla zubu vremena, da ono dalje provodi svoje zle
učinke, koji se posmatraju na brdima, dolinama i brežuljcima naše domovine.


496




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Pod tim kobnim činjenicama nastale su nepregledne šikare i golijeti
južne Hercegovine, Dalmacije, Primorja i Crne Gore, to prije, što
prijašnje vladavine u ovim zemljama nijesu htjele niti razumjele uvesti
izvjesne mjere u pogledu poboljšanja ovog kobnog stanja. I ono nekoliko
pothvata, koje je bivša Austrougarska uprava poduzimala, bilo je
od neznatne vrijednosti po opće blagostanje pučanstva. Dapače siromašno
žiteljstvo našeg krša bilo je prinuždeno, da za svoju potrebu na
ogrijevnom drvetu iskopava i panjeve starih hrastova i drugog drveća
i da na taj način pruži još žalosniju sliku krša i golijeti, a nitko se nije
našao, da narod upozori na teške posljedice takovog haranja apsolutnog
šumskog zemljišta.


Ogoljenje zemljišta od šumske vegetacije prouzrokuje u prvom
pogledu nastajanje vododerina. Radi šupljikavosti tla na kršu dolazi
nato odmah i pomanjkanje vode, t. j . rijeka i potočića, koji nastaju, kako
je poznato, od vrela u zatvorenim i šumskim drvećem obraslim predjelima.
Pomanjkanje vode dovodi opet jednu prijeku oskudicu i poteškoće
za sam opstanak ljudi i stoke u tim predjelima, a radi ogoljenja tla nestaje
sve više i više stočne hrane, te je pravoužitnik silom prilika prinužden,
da sebi stvara druga vrela za dobivanje stočne hrane, čime nastaje
ponovno krčenje šumskog tla.


K pošumljivanju krša i golijeti mora se prema gornjem pristupiti
što brže i energičnije. I u ovom pogledu sama je priroda dala najbolji
primjer, kako se ima postupiti i s kojim se biljkama imaju pošumljivati
dotične površine krša i golijeti. Ovo vrijedi osobito za pošumljivanje
onih golih površina, koje su iza sječe mješovitih sastojina ostale gole i
nepošumljene. Na takovim mjestima možemo birati po volji vrst drveća
i provesti prema prilikama sadnju ili sjetvu. Za sjetvu iz iskustva najzgodniji
su jela, bor i sve vrsti hrastova, dočim ćemo za sadnju uzeti
u obzir biljke onih vrsti drveća, koje su odveć osjetljive prema raznim
elementarnim nepogodama. Obično ćemo u blizini površina za pošumljivanje
ustanoviti stalne rasadnike za odgoj onih biljaka, koje ćemo
presađivati.


Pri pošumljavanju krša i golijeti najbolje je, da se započne sa prostranim
šikarama, koje su godinama bile izložene podgrizanju stoke, a
nalaze se obično u blizini ljudskih naseobina, kao posljedica nastojanja
siromašnog pučanstva, da se dobije što više poljoprivrednog tla. One
se nalaze svuda: na brežuljcima, strmim stranama i u uvalama. Da se
postigne željeni uspjeh za ovakovo nastojanje, nepobitno je nužna mjera,
da se one stave odmah ili neposredno pred pošumljivanjem pod zabranu,
te da se ondje, gdje se pokazuje uspjeh, provede stavljanje na panj —


t. zv. resurekcija.
Kod provadanja ovih mjera treba vlast da poduči pučanstvo i da
mu prikaže korisne posljedice pošumljivanja, koje će donijeti narodu
bolje blagostanje. Uporedo sa poduzimanjem ovih mjera treba da se
riješi i pitanje izlučenja mera i baltalika, koje je pitanje u glavnom od
važnosti za Bosnu i Hercegovinu. Bez ovih mjera ne može se ni zamisliti
pravo pošumljivanje krša i golijeti. U općem zakonu treba ove
mjere predvidjeti, jer se iz iskustva znade, da su se servitutno ovlašteni
seljani u mnogo slučajeva opirali poduzimanju mjera oko pošumljivanja.
Inače će u većini slučajeva, a i zbog pomanjkanja samosvijesti naroda,
svako nastojanje oko pošumljivanja ostati neplodno.


497




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 25     <-- 25 -->        PDF

III. POŠUMLJIVANJE KRŠA I GOLIJETI.
Za pošumljivanje golih površina na kršu dolaziti će u obzir u prvom
redu pašnjaci. Prema klimatskim prilikama (vjetrovima, oborinamapoložaju) plodnost pašnjaka je u raznim mjestima razna. Prema tome
kao i s obzirom na servitutna prava paše podijeliti ćemo pašnjake u
glavnom na dvije kategorije: na pašnjake sa vrlo malo zemljišnog pokrivala
i na pašnjake, koji pokazuju još nešto šumske vegetacije sa dostatnom
količinom humusa (crnice) i sa mjestimice bujnom vegetacijom.
K pašnjacima prve kategorije spadaju udaljeni dijelovi od naseobina


(gola sljemena nekad šumovitih brda, gdje se samo među kamenjem i
stijenama pokazuje zelenilo), a u pašnjake druge vrsti ubrojiti ćemo zapravo
općinske pašnjake i visoke alpinske pašnjake, koji su kompleksi
na domaku ljudskih naseobina i obično, a poglavito u Bosni i Hercegovini,
opterećeni pravom servituta paše.
Provađanje pošumljivanja na pašnjacima prve vrsti ići će veoma
lako, jer ne ćemo od strane pučanstva nailaziti ni na kakve smetnje,
dočim će na pašnjacima druge vrsti, pošto su dotični kompleksi u više
slučajeva opterećeni pravom servituta paše, ići pošumljivanje dosta
teško. Tu se smije pristupiti pošumljivanju samo vrlo oprezno i sa savjetom,
kako nam posao ne bi bio uzaludan i kako bismo od servitutnih
ovlaštenika postigli moralnu potporu za provađanje toga teškog rada.


Kod svakog objekta određenog za pošumljivanje nužno je postaviti
izvjestan plan pošumljivanja, po kome će se moći uočiti: mjesto pošumljivanja,
vrijeme za provađanje pošumljivanja, vrsti drveća, smjer vjetrova,
koji imaju velik upliv na samo pošumljivanje itd. Prije sastava
samog plana treba sa susjednim selima odnosno općinama doći do sporazuma,
da li su voljni — obzirom na njihovo pravo ispaše odnosno mogućnosti
drvarenja — pristati na pošumljivanja ili možda i djelotvorno
potpomagati ovu akciju.


Ovo je jedan od najtežih poslova, koliko se iz iskustva znade, jer
narod nije tako civilizovan, da bi mogao uočiti korisne posljedice pošumljivanja
i s time skopčano povećavanje njegovog prava služnosti na
drvu i paši. Narod dakle treba u tom pogledu poučiti i uvjeriti, da će
pri pošumljivanju on jedini provoditi sve tehničke radove pod, kontrolom
šumarskog osoblja, što osobito vrijedi za pasivne krajeve naše Hercegovine,
Dalmacije i južne Crne Gore u nerodnim i sušnim godinama;
nadalje da će branjevine određene za pošumljivanje biti po mogućnosti
i u okviru financijskih sredstava većim dijelom ograđene na izvjesno
vrijeme, te će se tako pučanstvo sačuvati od progona po propisima šumskog
zakona.


Već sam prije jednom prilikom naveo, da država treba kod donošenja
zakona o šumama za cijelu državu imati u vidu pošumljivanje krša
i golijeti, pa da u tom zakonu treba precizirati, koji se šumski kompleksi
i golijeti imaju privesti kulturi, do koje veličine i apsolutne nadmorske
visine, te sa koliko bi financijskih sredstava imala država svake godine
da u ovom pothvatu participira. Za pošumljivanje imali bi se u glavnom
odrediti oni kompleksi krša i golijeti, koji svojom rasprostranjenosti ne
će moći prikraćivati prava servituta u pogledu paše i drvarenja u Bosni
i Hercegovini. Dakle u prvom pogledu privesti će se pošumljenju izrazito
šumsko tlo, koje ne može da dugo ostane golo i bez vegetacije.


498




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Nadalje bi dolazile u obzir na prvom mjestu one površine, koje su od
naseobina dosta udaljene, jer će bolje utjecati na sam uspjeh pošumljivanja
obzirom na štetu po stoci.


0 pronađenim i utvrđenim površinama za pošumljivanje ima se
sastaviti katastar sa oznakom katastralne općine i čestice, gdje postoji
uređeni katastar kao u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Primorju. Površine
se imaju tačno ograničiti i u prirodi obilježiti. Da se postigne
pravi uspjeh oko pošumljivanja, nužno je dotične parcele (komplekse)
isključiti od svake popaše i to prije provođenja samog rada oko pošumljivanja,
jer će se tako humus (crnica) staložiti i biti od bolje koristi za
sam rast biljaka. Isključenje ćemo provesti najbolje, gdje je to moguće,
solidnom ogradom od kamena, jer će ta vrst ograde obzirom na dovoljnu
količinu kamena u prirodi biti najjeftinija. Ograda sa stupovima i bodljikavom
žicom preporučuje se samo za manje površine, koje su izvrgnute
neprestanom ugonu stoke. Ograde od kamena imaju se praviti u obliku
trapezoida sa visinom od 1.50 m. Donja straha treba da je široka 1 m,
a gornja 60 cm. Ovakav suhozid stajao bi po tekućem metru 3—5 dinara.
Ograda od plota je nesolidna s obzirom na kratku trajnost njegovu, a
nije ni racionalna, jer se u tu svrhu potroši veća količina mladog i za
rast sposobnog materijala. Ova vrsta ograde iziskuje česte popravke,
a sama kultura može prema prilikama da zahtijeva ogradu i kroz 10
godina, čime bi troškovi postali još viši.


Gdje na površinama određenim za pošumljivanje ima još šumske
vegetacije, makar i u vrlo zakržljalom stanju, na takovim bi se mjestima
radi boljeg rasta zakržljalih biljaka imala provesti t. zv. resurekcijona
sječa sa posebnim u tu svrhu konstruisanim makazama. Ova se mjera
osobito preporučuje kod zakržljalih izdanaka hrasta, cera, jasena i javora,
čime nastaje pomlađivanje zakržljale šume, tako da izdanci već
u prvoj godini iza resurekcije pokazuju duljinu od 1—IV2 m. Gola mjesta
u ovakovim resurekcijom provedenim sječinama treba popuniti sjetvom
ili sadnjom.


IV. IZBOR NAJPOGODNIJIH VRSTI DRVEĆA ZA POŠUMLJIVANJE.
a) Četinjače.


Smreka, omorika ili smrča (Picea excelsa). Ova vitka
j uspravna vrsta drveća sa plitkim korijenjem zahtijeva dobra i svježa
tla, te ne podnosi ni veliku temperaturu (10 do 20 step.). Traži vlažan
vazduh, ali ne podnosi opet močvarna tla, niti nizine. Izvržena ie izvaljivanju
od vjetra.,


Jel a (abies pectinata). Uspijeva na svežem, dubokom i ilovastom
tlu, a osobito na kamenitu tlu visokog gorja, te je prema tome zgodna
za presađivanje na kršu. Korijenje joj ide dublje u zemlju, pa je prema
tome jača prema vjetru nego omora, ali ako tlo nije duboko, onda razvija
korijenje kao omora. Podnosi vlažan zrak.


Bijel i bo r (pinus sylvestris) je sasma proti smrzavici i suši neosjetljiv.
Isto tako s obzirom na vlagu tla i zraka ne daje mnogo zahtjeva,
te se može svagdje zasaditi i to na najlošijem tlu — ilovači i glini,
kao i vrlo lošem pjeskovitom i močvarnom tlu, gdje nikakva druga vrsta
drveća ne može da uspjeva.


499




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Crn i bo r (pinus laricio). Raste ponajviše na suhom vapnenastom
tlu, pa tamo. čini čitave sastojine. Zahtijeva manju vlagu zraka,
te je zato veoma sposoban za uzgoj na kršu. Ne prelazi nikad visinu od
(1000 metara, te se nalazi i u nizinama, prija mu u mnogo zračna toplina
južnih obronaka, gdje se obično i presađuje.


Pinus montana (klekovina). Raste na najvišim vrhovima
i na močvarnim uzvišenim predjelima. Može vrlo dobro da podnosi
vrućinu, pa je zato sposobna osobito za pošumljivanje krša i goleti, naročito
u visokim regijama, gdje ni jedna druga vrsta s obzirom na studen i
jnraz ne bi mogla da uspijeva.


B j e 1 o k o r i bor, — raunika (pinus leucodermis). Ova je vrst
domaća u južnoj Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Crnoj Gori, koji u mnoigočem
naliči na crni bor. Uspijeva na suhom, mršavom vapnenastom
tlu na bregovima i planinama od 1000 do 1700 metara nadmorske visine,
te radi toga malo zahtijeva zračne topline.


Pinus halepensis — primorski bor. U nas uspijeva
u Dalmaciji, pa je vrlo zgodan za pošumljivanje tih krajeva, jer je drvo
toplog podneblja do najviše 1000 metara nadmorske visine. Raste i na
mršavom vapnenastom tlu. Žile mu prodiru vrlo duboko u tlo.


Pinu s strobu s (Weimutskiefer). Dosiže nadmorsku visinu od
1700 met. Vrlo je otporan prema oluji i mrazu, samo ne trpi veliku sušu
radi sastava samog korijenja, koje je vrlo snažno (srčani korijen) sa
mnogo postranih korjenova, zahtijeva vlagu zraka. Radi svojih osebina
ova je vrsta bora vrlo prikladna za pošumljavanje krša i goleti.


Taxus baccata — tisovina. Pomlađuje se i iz izdanaka,
presadom i sjemenom, te ne trpi vrućine, a vrlo je otporna protiv mraza,
,pa ćemo je upotrebiti za presadu u visokim i hladnim krajevima, gdje
druge biljke ne mogu uspijevati.


Borovica, s mri ka. Imade više vrsti borovice, koje se sve
prilagode svakom tlu, ali većinom nalaze se na mršavom vapnenastom
tlu, dok izbjegavaju suviše vlažno tlo. Stoga su i one vrlo zgodne za
presadu na kršu.


b) Listače.


Prelazeći na ovaj razdjel naše studije moramo već unaprijed istaći,
da su biljke bjelogorice u veoma malenom broju sposobne za presađivanje
na kršu. Tomu su uzrok promjenljive klimatske i stojbinske prilike,
kao i prilike vlage zraka i pomanjkanje vode u krševitim krajevima,
tako da se onim biljkama, koje od prirode zahtijevaju vlažno i
svježe tlo te vlažni zrak, ne može na umjetni način krš pošumiti, jer fale
gornji klimatski momenti, od kojih u glavnom i zavisi naš uspjeh oko
pošumljivanja krša. Prema tome ćemo biti upućeni samo na one biljke,
koje nemaju spomenutih zahtjeva. U glavnom su to sve vrsti hrastova,
brijestova, javorova, jasenova, grab, razne trešnje i koprivići.


Od hrastova dolazi u obzir ponajprije quercus pubescens (hrast
medunac), koji je najotporniji protiv suše, pa zato vrlo pogodan za presadu
na kršu; osim toga quercus pedunculata (hrast lužnjak) i quercus
sessiliflora (hrast kitnjak) kao i quercus ilex (hrast česmika) pokazuju,
osobito ovaj potonji, u nižim krajevima vrlo dobre uspjehe.


Poljski brijest je vrlo zgodan za niže krajeve, dočim gorski brijest
za više položaje. Obje vrsti drveća podnose vrlo dobro sušu. Jasen


500




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 28     <-- 28 -->        PDF

(bijeli daje izvrsnu stočnu hranu, pa se za pošumljivanje nižih i srednje
položenih krajeva krša vrlo dobro preporučuje. Isto vrijedi za grab.


Za umjerene položaje krša povoljni su za presađivanje gorski javor
i javor mliječ, kao i za veoma tople krajeve javor kljen. U krajevima,
gdje je tlo dosta pjeskovito i gdje površina nije previše nad morem, vrlo
se dobro i sa uspjehom uzgaja bagrem (robinia pseudoaceacia) i pajasen
(ailanthus glandulosa). U toplim krajevima dobro uspijeva koprivić
amerikanski (celtis oceidentalis) i trensla (prunus mahaleb). Za krajeve,
koji su blizu mora, dobro je za poboljšanje tla presađivanje lovora
(laurus nobilis).


Druge vrsti bjelogorice, kao orah i kesten, mogu se u zaštićenim
položajima zasaditi, a lipe i breze mogu se zasaditi samo kao pomiješano
drveće.


Od grmlja dokaze u obzir za pošumljavanje samo ruj obični (rhus
cotinus) i klokočika (staphvlea pinnata).


V. METODE POŠUMLJIVANjA.
Pošumljivanje krša vrši se sjetvom i presađivanjem. Sjetva je na
kršu vrlo rijetka i neracionalna, jer klice i mlade biljke nijesu u stanju
odoljeti na kršu velikoj vrućini i buri, a manjka obično i dovoljna množina
vlage, koja je za klij.anje sjemena potrebna. Zato se sjetva izvađa
na veoma dobroj stojbini i od vrlo malo vrsti drveća. Crnogoriea je
gotovo uopće isključena od sjetve. Dolaze tu u obzir samo neke vrsti
borova, koji tjeraju duboko korjenje, kao pinus strobus i pinus halepensis.
Inače su za sjetvu u glavnom prikladne jedino one bjelogorične
vrsti, kojih je sjemenje veće i posjeduje veću količinu hranjivih sastojina,
pa i klije podzemno. One također već kao mlade biljke razviju
veći broj korjenja, koje duboko prodire u zemlju. To su hrast, orah,
kesten, trensla, koprivić i ruj obični.


Od metoda sijanja najglavnija je sjetva na mjesta, dok se sjetva u
rupe vrlo malo izvađa. Sjetva u pruge i puna sjetva ne izvađa se uopće,
jer to ne dozvoljavaju same prilike sastava tla na kršu. Rupe treba da
su najmanje 30 cm duboke, da.se uzmogne korfenje što bolje razviti.
Najbolje je, da se rupe iskopaju prije sjetve, kako bi se moglo zemlja što
bolje urediti. Ako se izvodi sjetva u tačke, onda se to vrši ćuskijama
30 do 40 cm duboko, te se radi sigurnosti uspjeha metnu obično dva
sjemena.


Vrijeme sjetve može biti u proljeće i u jesen: u proljeće, ako se
ne treba bojati opasnosti od miševa. U tome se slučaju sjemenje čuva
zakopano u sanducima u zemlji pomiješano sa zemljom. Sama sjetva
izvodi se tako, da se rupa od, kamenja ili drugog čega očisti i plodnom
zemljom donekle napuni. Sjeme se položi u sredini i zaspe (2 do 3 cm)
zemljom. Od koristi je, da se na dno rupe postavi tratine, koja će služiti
kao gnoj1.


Kad biljke niknu, treba se odmah pobrinuti za obranu ponajprije
od žege. To se p,ostigne tako, da se oko mjesta, gdje će biljka niknuti,
8 crn udaljeno postavi oveće kamenje, tako da sunčane zrake kod najveće
ekspozicije još ne obasjavaju najdonje dijelove biljke.


Protiv štete od miševa dobro je okolo biljaka razasuti granje od
borovice i ljupine od kestena divljeg ili pitomog, gdje takvog imade.


501




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Gdje miševi preveć prevladaju, ondje je najbolje odustati od svake
sjetve.


Kod kestena, oraha, klokočike, trensle i nekih vrsti borova sjeme
posijano u proljeće klije tek druge godine u proljeće, dočim ako se ono
zasije u ranu jesen, klija već u proljeće. Stoga se preporučuje zasijati
sjeme već u ranu jesen, ako se ne treba bojati štete od miševa.


Mnogo uspješnija i lakša vrsta pošumljivanja je sadnja, koja se
upotrebljava za sve vrsti craogorice kao i za mnoge listače. Biljke se
odgajaju u vrtovima. S obzirom na to, što su biljke na kršu izložene
velikoj suši, buri i isušenju tla, moraju se odgojiti vrlo jake i zdrave
biljke. One biljke, koje radi dobre bonitete tla rastu brzo u duljinu, nemaju
jake otporne snage, jer su im ćelije vrlo nježne. Sjeme u dobro
uređene gredice treba baciti rano i na vrijeme, te odmah poduzeti sve
mjere opreznosti protiv štete od miševa, vrućine i mraza, kao i protiv
štete od raznih ptica za vrijeme, dok traje klijanje biljaka. Za obranu
od vrućine, mraza i ptica dobro će nam poslužiti, ako gredice pokrijemo
grančicama od borovnice ili šešaricama od. kestenja, ako takovog
imade u blizini. Kada sjeme klija, onda treba granje podići malo koso
preko gredica, da se pruži prilika dopiranju sunčanih zraka na mlade tek
izašle biljke. Ako bi prijetila opasnost od vjetra, onda je dobro podići
ljese nad izraslini biljkama, da nastane promaja iznad biljaka. Među
gredicama je dobro ostaviti travu ili položiti mahovinu, da gredice zadrže
što dulje vlagu za bolji uspjeh biljaka.


Žir i drugo jače sjeme sije se tako, da se dadne vremena, da dotično
sjeme klija, a onda se klice odrežu i sjemenje se postavi u jarčiće
2 do 3 cm međusobno udaljene, jer se na taj način dobiju jake biljke sa
dva do tri glavna korjena.


Kad se biljke vade iz vrtova, onda se mora vrlo oprezno postupati,
da se ne bi oštetilo korijenje, jer na podrezivanje oštećenog korijenja sve
su biljke vrlo osjetljive.


Prenašanje biljaka iz vrtova na kulturne površine vrši se u korpama
ili prošupljenim sanducima na konjima. Treba biljke radi očuvanja
vlage zamotati u mahovinu ili dobro polijevati, da se ne bi osušile, jer
i najmanja suša škodi vrlo mladim i nježnim biljaka. Kod presađivanja
mora se poduzeti ista ta mjera opreznosti, jer se samo tako može nadati
dobrom i željenom uspjehu. U slučaju, da se biljke ne će moći odmah
presađivati, nužno je zakopati ih sa korijenjem na vlažnom mjestu.


0 vremenu sadnje zavisi najviše uspjeh. Može se izvesti i proljetna
i jesenja sadnja. Ovo će zavisiti o lokalnim prilikama, raznim
vjetrovima i mrazu kao i o vrućini, a ovo sve ovisi o geografskim i nadmorskim
prilikama. Gdje prevladava bura i preko zime bude tlo bez
snijega, na tim mjestima ćemo poduzeti proljetnu sadnju, jer bi inače
jesenjom sadnjom biljke promrzle i bura bi odnijela i ono malo plodne
zemlje. Sadnju treba izvesti rano u proljeće prije velikih kiša, da se
dadne biljkama mogućnost, da se što bolje okrijepe prije običajne ljetne
suše na kršu. Inače je jesenja sadnja probitačnija za one krajeve sjeverne
Hercegovine, Dalmacije i Crne Gore, gdje zemlja preko zime bude
veći dio vremena pokrivena snijegom, čime se sprečavaju gore navedene
zle posljedice mraza i srše. Dapače je ova vrsta sadnje i jedino
moguća, što je iskustvo pokazalo.


502




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 30     <-- 30 -->        PDF

O izvođenju sadnje (proljetne i jesenje) zavisi uspjeh pošumljivanja.
Kod najboljih i najljepše razvijenih biljki kao i kod najpogodnijeg vremena
može posao oko sadnje propasti, ako nijesmo biljke presadili najvećom
brižljivosću. Od mnogih metoda, koje dolaze u obzir pri presađivanju
biljaka, jedino se može sa uspjehom upotrijebiti metoda sadnje
u rupe i to za jednu ili više biljki, već prema boniteti tla i razvoju sadnica.


Kad-se presađuju samo pojedine biljke, onda se naprave rupe za
dvo- do trogodišnje biljke 30 do 40 cm duboke. Za veće i na rasadniku
odgojene biljke moraju se rupe napraviti i do 50 cm duboko.


Ako hoćemo biljke presađivati bez krošnje (kusate biljke), onda
moramo rupe napraviti do 1 m širine i do 7 cm duljine, da se korijenje
mogne normalno razviti. Kod dobrog tla uzima se obično jedna biljka,
inače više, dvije do tri biljke u jednu rupu. Na mjestima, gdje je tehnički
vrlo teško obzirom na velike troškove izvoditi više rupa za presađivanje,
iskopati ćemo jednu poveću rupu i u istu presaditi dvije do tri biljke, da
se osigura uspjeh. Na ovakovim mjestima nije moguće izvesti pravilan
poredaj presađenih biljaka, već će radnik tražiti mjesto, koje je najpogodnije
za biljku. Inače će se uzeti kod pojedinačnog presađivanja biljaka
izvjestan i stalan razmak od 1 metra do najviše 2 metra u trokutu
ili u pravilnoj četvorini. Da se uzme ovakav razmak biljaka, govore
za to mnoge okolnosti, a naročito što bi manji razmak biljaka prouzrokovao
velike troškove. Kad bi se opet uzeo veći razmak, onda bi biljke
mnogo trpile od bure, koja na kršu i golijetima znade duvati najvećom
snagom. Time bi se nanijela mladim biljkama velika šteta, dok u sklopu
pružaju one proti tome kao i proti snjegolomu veći otpor, jer se u rjeđem
razmaku biljke vrlo dobro u korjenju razviju. Ako su biljke odveć
velike,1 onda se uzima razmak biljka 3 do 4 m, kod kusatih biljaka 6 do
10 metara. i


Rupe se mogu praviti neposredno pred´samu sadnju ili prije —
obično u ljetu i za proljetnu i za jesenju sadnju. Tada se naime mogu
lakše dobiti ! radnici, ilovasto se tlo bolje urahli, i stoje nam za pošumljenje
veće površine zemljišta. Ovo se mora izvršivati pod stalnom
kontrolom za pošumljivanje sposobnih radenika i to obično u vrijeme,
kad težaci imaju najmanje poljskog posla. Posao će se izvršiti ili na
nadnice, što iziskuje stalnu i strogu kontrolu, ili u akordu pod izvjesnom
kontrolom. Posao će tako brže ići, a sami radnici će gledati, da iskoriste
svaki momenat slobodnog vremena. Za kopanje rupa upotrebljava
se krampa (krasna), lopata, a u odveć kamenitom terenu ćuskija i čekić;
kod presađivanja biljki još i zidarska mistrija radi bržeg i lakšeg sakupljenja
zemlje u rupe. Težina i veličina svih nabrojenih sprava za kopanje
rupa zavisiti će od sastava terena, na kojem se izvađa pošumljivanje,
te će se prema tome upotrijebiti u jednom slučaju samo lopata, a u drugom
slučaju krampa ili ćuskija i čekić. ,


Kopanjem rupa na kršu dobije se obično vrlo malo plodne zemlje,
kojom bi se mogla rupa ispuniti. Zbog toga se valja na vrijeme pobrinuti
oko nabave plodne zemlje za ispunjenje rupa. Ta će se zemlja
najbolje dobivati iz susjednih dolina ili iz potoka. Ako takovi ne dostaju,
onda će se na zgodnom mjestu iskopati rupu za dobivanje zemlje, koja
će se u posebnim za to udešenim korpama donositi i to prije početka
sadnje, da se zemlja utjecajem atmosferilija razrahli.


503




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Kad je to sve pripravljeno za presađivanje, onda će se svakom
radniku dati po cea 50 komada biljaka sa jednom posudom od lima, koja
se napuni vodom, da se biljke ne bi osušile. Biljke treba tako postaviti,
da korijenje dođe u normalan položaj i da ne bude zavijeno ili čime pritisnuto.
Rupa se očisti od eventualnog kamenja ili neplodne zemlje, pa
korijenje dobro smješteno pokrije plodnom zemljom. Ako ima tratine,
ubaci se odgovarajući komad, jer će to služiti kao neka vrsta gnoja.
Osobito treba paziti, da biljka dođe u zemlju samo onoliko duboko,
koliko je bila u svome prirodnom položaju u rasadniku, dakle do početka
stabljike. Kad se biljka zemljom zagrne, dobro je ostaviti jednu udubinu
da se pospješi odboj direktnih sunčanih zraka, koje lako mogu mlade
biljke uništiti. Ujedno se time postigne, da je biljka slabije izvrgnuta
udarcu bure i drugih vjetrova. Biljke možemo presađivati sa balama ili
bez bala i to sa balama kod onih vrsti biljaka, koje su vrlo nježnog korijenja
i koje se kod transporta vrlo lako ozlijede. Gdje prevladavaju veliki
vjetrovi, tamo ćemo oko biljke postaviti kamenje ili jedan poveći kamen.
Ova je sigurnosna mjera dobra i radi toga, da odvrati direktno udaranje
sunčanih zraka na mladu biljku, a tako se uzdrži dulje vremena i vlaga
tla.


Prema izloženom vidimo, da ćemo mjere sigurnosti uspjeha radije
poduzeti na lošijem tlu i na mjestima, koja su previše izložena buri i
vrućini, nego na mjestima povoljnijim za presađivanje.


Rad oko postavljanja biljke u rupe, pribavljanja zemlje i postavljanja
kamenja izvoditi ćemo samo na nadnicu, jer se tako jedino može rad
najbolje kontrolirati.


Protiv štete od bure dobra je uspostava zidova u pravcu protivnom
od vjetra, što je dosta skupp. Obično se u tu svrhu grančice i iglice
odrezuju i one se opet brzo pomlade, jer se šteta od bure ne javlja svake
godine. Dobro je također presaditi biljke i uzeti kod presade veći razmak.


Biljke pako, koje su lagano odrasle, podnose puno lakše sve nepogodnosti
vrućine, studeni i vjetra, jer su im ćelije puno čvršće. Korijenje
biljaka mora biti puno, dugačko i sa mnogo postranih korjenova, ali opet
ne smije ono biti previše dugačko. Time naime rastu troškovi oko kopanja
rupa i potkraćivanja korijenja, čime se opet umanjuje reprodukcija
korijenja i rasta. Ni korijenje kod presađivanja ne smije se zavraćati,
jer se time sprečava cirkulacija biljnog soka, radi čega biljka pobolijeva
i najzad ugine. Omjer između stabljike i korijenja mora biti jednak, čime
će se polučiti najbolji uspjeh. Po mogućnosti valja izbjegavati biljke sa
samim glavnim korijenjem.


Crni bor, bijeli bor i brzo rastuće listače treba upotrebiti kao dvogodišnje,
omore i druge vrsti borova te lagano rastuće listače kao trodo
četirigodišnje biljke.


Vrtova za odgoj sadnica imamo tri vrsti: glavni, sporedni i promjenljivi.
I jedna i druga i treća vrst ima svoje dobre i loše strane, ali
su za pošumljivanje krša i golijeti podesniji promjenljivi vrtovi. Ovi se
postavljaju u dolinama, koje još imaju vlage i pružaju zaklona od bure
i jakih vjetrova.


Ako se imaju stalno neka mjesta pošumljivati kroz više godina,
onda ćemo pristupiti postavljanju stalnih vrtova, koji će se svake godine
popravljati i pružati izvjesnu količinu biljaka razne starosti, da ih upotrijebimo
prema prilikama i boniteti tla. Ovakvi vrtovi trebaju da su u


504




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 32     <-- 32 -->        PDF

blizini ljudskih naseobina i vode, te zaštićeni od vjetrova i bure, treba
da su pristupačni i kolima i tovarnim konjima radi lakšeg transporta
biljaka na kulturne površine. Gdje nema dolina, uzetiće se u prvom redu
u obzir lako terasirane strane prema prisoju. Gdje nema vode u blizini,
valja napraviti bazen za zalijevanje mladin biljki i vrt ograditi plotom
ili ogradom od stupaca i žice.


Résumé. Une étude sur la technique du reboisement a appliquer principalement
dans la Bosnie et en Hertségovine.


JUGOSLOVENSKO TRŽIŠTE DRVETA


MARCHÉ AU BOIS YOUGOSLAVE
ZAQREB, 27. NOVEMBRA 1929. — ZAGREB, LE 27. NOVEMBRE 1929.


TEČAJEVI ZAGREBAČKE BURZE.


(Les cours officiels de la Bourse de Zagreb.)


Stanje je ostalo isto kao na dan 21. augusta 1929. Vidi Šum. List broj 9.—10.


La situation n´est pas changée envers celle du 21 aout dernier. Voir No. 9/10 de
cette Revue.


LITERATURA


Dr. Josef Köstler; Kapitalismus und Forstwirtschaft, 1928., str. 94. Ovim radom,
koji je primljen kao doktorska disertacija na nacionalno-ekonomskom fakultetu univerziteta
u Miinchenu, pisac istražuje, u koliko su kapitalizam i njegove metode rada
našli primjene i u šumskom gospodarenju. Tim studijem pisac ujedno pokušava da
uspostavi vezu između opšteg političko-ekonomskog istraživanja i specijalnih problema
šumskog gospodarenja. Ta mu se veza čini potrebnom ne samo zbog dubljeg teorijskog
proučavanja ovih problema, nego i za rješavanje izvjesnih praktičnih pitanja
šumarske ekonomije, medu kojima se u prvom redu nalazi problem bilansiranja.


Taj pokušaj uostalom nije osamljen. U poratnoj njemačkoj stručnoj literaturi
sve se veća pažnja posvećuje i nacionalno-ekonomskim istraživanjima u vezi s pojedinim
problemima šumarske privrede. Između mnogih pisaca toga smjera da spomenemo
samo: Godbersena, Dürrhammera, Hoffmeister-Heske-a, Lemmela i Liefmanna.


Istaknuta je tema svakako zanimiva, a pogotovo ako uzmemo u obzir, da cijeli
naš privredni život bazira na principima kapitalističke produkcije, dakle na kapitalizmu
. U šumskom su gospodarenju vezani veliki kapitali u vidu vrijednosti zemljišta,
drvne mase, zgrada, saobraćajnih sredstava i t. d. Ono je dakle s obziro m
na kapital intenzivno. Stoga bismo s pravom mogli očekivati, da principi i
metode kapitalističke proizvodnje u šumskom gospodarenju dolaze do svog potpunog
izražaja. Stvari međutim stoje drugačije. Nema moguće ni jedne grane narodne privrede,
u kojoj bi metode i sistem modernog kapitalizma dolazili tako slabo do primjene
kao upravo u šumskom gospodarenju. Pojava svakako zanimiva i koja na prvi
pogled može također da iznenadi, ali koja dubljim ulaženjem u predmet ipak postaje
razumljivom.


505




ŠUMARSKI LIST 12/1929 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Pokrenuta je tema i zbog toga zanimiva, što šumsku privredu dovada u vezu
s kapitalom i kapitalizmom — sve pojmovima, koji su i u životu i nauci različito
shvatani i tumačeni. Pisac prihvaća Sombartovu definiciju kapitalizma kao gospodarskog
sistema, pod kojim razumijevamo onakovu saobraćajno-gospodarsku organizaciju,
kod koje sudjeluju u pravilu dvije razne grupe. U jednu od njih ubrajaju se subjekti,
koji raspolažu sretstvima potrebnim za produkciju i koji ujedno upravljaju preduzećem.
Druga, to su objekti, koji nemaju vlastitog kapitala, ali zato unajmljuju svoju
radnu snagu. Obje te grupe, povezane tržištem, rade zajedno. Cijela je organizacija
rukovođena ekonomskim racionalizmom, a u cilju s t i c a n j a. Ekonomski
racionalizam pretpostavlja rad smišljen i organizovan po izvjesnoj osnovi (Planmiissigkeit),
pravilan izbor radnih metoda i tačno knjigovodstvo pojedinih faza i konačnog
rezultata rada. Taj racionalizam tehnike i rada treba da se neprestano usavršuje.


Preduzeće je karakterističan oblik kapitalističkog gospodarenja. Ono je apstraktna
jedinica gospodarenja — radnja, a svrha mu je sticanje. Da bi cijeli problem
potpuno obuhvatio, pisac letimice ukazuje na velike promjene, koje je kapitalistički
način proizvodnje prouzročio u zanatstvu i industriji. Doveo je do tipa velikih
preduzeća — tvornica, a s time u vezi i do socijalnog p r e g r u p i s a v a n j a,
čime su otvorena brojna pitanja savremenog života. U poljoprivredi kapitalizam već
nije mogao da dovede do tako zamašnih promjena, makar je i tu racionalizacija produkcije
u mnogome izmijenila dotadanje metode rada.


Prelazeći na ispitivanje odnosa u šumarstvu, autor konstatuje, da su savremeni
metodi rada — ekonomska racionalizacija — slabo primjenjivani u toj grani privrede,
pa ujedno nastoji da nađe razloge toj pojavi. Naglašuje, kako je šuma kao sretstvo
sticanja u mnogom bila diskreditovana ranijim kupoprodajama (u 19. vijeku) i da se
akcijska društva, kao posjednici šume, nisu mogla održati sve i pored eksploatacija,
koje su graničile s pustošenjem.


U nauci o zemljišnoj renti vidi nastojanje, da se i u šumarsku privredu unesu
principi kapitalističke proizvodnje. Ali ta nauka nije uspjela da u životu stvori oblik
preduzeća, koje bi analogno ostalim kapitalističkim preduzećima moglo da jasno izloži
rezultate svoga poslovanja. Djelovanje nauke o zemljišnoj renti iscrpljivalo se u određivanju
finansijske ophodnje. Određene ophodnje bile su često i suviše niske, što je
dovađalo do prebrzog iskorištavanja postojećih zaliha. Pa makar se te niske ophodnje
nisu održale, ipak se pokazalo, da neobazriva primjena kapitalističkih principa nije
bila od koristi po šumarsku privredu. Uz to su i dosadanji podaci, koji pokušavaju
da dokažu rentabilnost šumskog gospodarenja, slabe dokazne moći, što priznaje i sam
saski Landesforstmeister Rot h za saske tabele čistog prihoda. I makar je u šumarskoj
ekonomiji potreban smišljen rad za čitav niz godina unaprijed, to pored svega
toga čitava ta sistematizacija ne odgovara spekulativnom duhu kapitalističke proizvodnje,
koja se nerado vezuje za duži niz godina.


Isto je tako teško ocijeniti i računski dokazati prednosti izbora izvjesne metode
rada (izbor određenog načina prorede, razmaka biljaka pri sadnji, stanovitog načina
prirodnog pošumljivanja između više mogućih i t. d.). I samo bilansiranje uspjeha
gospodarenja teško je provedivo. Kombinovanje (horizontalno i vertikalno) šumskog
uređaja s industrijama, koje drvo prerađuju, teško je provedivo. Gdje je i došlo do
toga, bila je razlogom više briga oko sačuvanja raspoloživih kapitala, naročito u doba
inflacije, nego sama želja za sticanjem.


Princip potpune racionalizacije radnih metoda nije mogao da prodre u šumarsku
privredu. I specijalizacija produkcije, u industriji toliko raširena, premda nije toliko
bitna oznaka kapitalizma, nedostaje u šumarstvu gotovo potpuno. Odje postoji, odgovara
više pojedinim vrstama drveća (hrast) ili naročitim osobinama stojbine. Šuma
je nadalje nezgodan objekat za davanje kredita, pa bilo to i uz zalog. To vrijedi i za


506