DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Prof. Dr. A. PE TR ACIC, ZAGREB: SUŠENJE NAŠIH HRASTIKA I NOVA NAŠA ŠUMARSKA POLITIKA (LE DÉPÉRISSEMENT DE NOS CHENAIES ET NOTRE NOUVELLE POLITIQUE FORESTIERE) Nedavno je izašla iz štampe knjiga s naslovom »Sušenje hrasta lužnjaka u šumama Hrvatske i Slavonije« od gg. ing. Ljubomira Marko v i ć a i ing. Milana M a n o j 1 o v i ć a. U toj su knjizi iznijeli pisci rezultate svoga višegodišnjeg proučavanja razloga sušenju posavskih hrastika. Iznijeli su i svoje mišljenje u pogledu mogućnosti obrane šuma od toga zla. Pitanje je obrađeno opširno, ako i ne potpuno — naročito što se tiče šteta od podkornjaka. Rezultat je njihovog proučavanja, da će hrastove sastojine moći odoljeti štetama od gubara i pepelnice, ako se od mladosti odgoje tako, da stabla razviju što normalnije krošnje i postanu tako otporna protiv šteta, koje im spomenuti parasiti nanose uništavanjem lišća. Takova otporna stabla — misle pisci — odgojila je priroda u starim hrastovim šumama, a mogu se i danas odgojiti t. zv. visokim, a ne niskim proredama, kakove su danas više manje običajne. Visoka se proreda sastoji u tom, da se ne sijeku potištena stabla, nego da se sastojina proredu je u visini krošanja, tako da se krošnje preostalih stabala mogu u budućnosti normalno razvijati. Kod te se prorede imaju čuvati potištena, ali još zelena stabla kao i grmlje. Potištena stabla imaju u glavnom zadaću, da pomažu čišćenje debala od grana, te da zajedno s grmljem štite tlo od naglih i velikih promjena u temperaturi i vlazi, a osim toga da svojim lišćem gnoje tlo. Ne kanim se ovdje potanje pozabaviti s ovom knjigom i predlogom pisaca o uzgajanju hrastovih šuma, nego ću tek naglasiti, da neki navodi, koji bi u glavnom imali služiti za potkrepu glavnog njihovog predloga o apsolutnoj koristi visokih proreda u pogledu sušenja hrastovih šuma, nikako ne: stoje. Tako pisci — da dokažu, kako su mlade hrastove sastojine neotporne, jer da su gusto uzgojene — navode kao primjer za otpornost stara krošnjata hrastova stabla, što ih je stvorila sama priroda. Oni pišu doslovce ovako: »Ti drevni hrastici i pored duboke starosti (preko 250 godina) i plodnog života nisu ni danas igračka smrti od parasita. Parasiti su nemoćni pred njima, ne iz osobitog poštovanja prema njihovoj starosti, već usled toga, što ih njihovo zdravlje i čvrstina odbija od sebe. Dugi niz godina mednjača provede u strpljivom radu, dok jednu jedinu granu ubije. Gubar, kao da se plaši visine njihove krune, a pepelnica se jedva usuđuje dodirnuti njihovo lišće.« Ovaj »temeljni dokaz« o otpornosti krošnjatih hrastovih stabala protiv gubara i pepelnice otpada, jer je na stvari sasvim drugačije. U knjizi »Pola stoljeća šumarstva, Zagreb, 1926.« otisnut je u članku g. Petra M. a n o j 1 o v i ć a pod naslovom »Sadanje stanje hrastovih šuma u Slavoniji « iskaz posušenih hrastovih šuma. Ondje stoji, da se od god. 1910. do 1925. posušilo 20.574 komada starih hrastovih stabala, što čini velik 10 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 13 <-- 13 --> PDF |
procenat (cea 30%) od svih starih stabala, što smo ih tada imali. Ta je stabla stvarala sama priroda, ona su imala odlično razvijene krošnje, a mnoga su od njih bila okružena podstojnom sastojinom graba i grmlja, pa su se ipak osušila i ta i mnoga stabla poslije njih — od god. 1925. do danas, jer su bila nemoćna pred navalom mnogobrojnih parasita. Kao ta stara stabla, tako su se posušila i mnoga mlađa stabla, koja su imala lijepo razvijenu krošnju,, a i podstojnu sastojinu (dio Žutice, dio z. z. Sisak, dijelovi starih hrastovih drž. šuma u okolici Dubice, osamljena stabla po živicama u okolici Trstike). Spomenuti pisci međutim misle, da su ovakova stabla, odgojena po principu visokih proreda, posve otporna protiv osušenja. Ovaj negativni »dokaz o posvemašnjoj nemoćnosti« parasita kod stabala sa dobro razvijenim krošnjama i sa podstojnom sastojinom upotrijebio je g. ing. Mađarevi ć kao glavni argumenat za svoj članak napisan u Drvotršcu br. 35. od g. 1929., u kojem jasno i glasno najavljuje svima i svakome — i stručnjacima i nestručnjacima, da sušenju hrastovih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji kroz posljednja dva decenija nijesu nikako krivi razni gubari, potkornjaci, pepelnice i mednjače, već šumarski stručnjaci, koji su uzgajali hrast lužnjak po posve krivim metodama, oduzimali time životnu snagu i otpornost novim hrastovim sastojinama, pak pružili time štetnicima mogućnost, da pri prvom nasrtaju unište ovu golemu nacionalnu imovinu. Kao što ne vrijedi taj »dokaz«, tako ne vrijedi ni isticanje g. M ađarević a o velikoj produkciji malovrijednog prorednog materijala (1100 m" po ha) i o maloj produkciji vrijednog građevnog drveta (230 ma po ha) kod uzgajanja šuma po principu visokih proreda. Neosnovano je to isticanje zato, jer cilj uzgajanja šuma mora biti, da se uzgoji što vrednija šuma. Da je to bilo kod nas moguće postići u čistim i gušćim hrastovim sastojinama, vidi se po tome, što su ne samo stare šume, nego i mnoge mlade hrastove sastojine takove, da im nema premca gotovo na cijelom svijetu. Naši su šumari bili i dužni uzgajati takove šume, jer su baš takove šume bile vrlo vrijedne, a osim toga otporne protiv svih do tada poznatih parasita. Nije krivnja šumara, što se na jedamput pojavila dotad nepoznata bolest, koja zajedno s ostalim parasitima slabi i ništi hrastove šume, jer bi onda jednako bili krivi i svi vinogradari, što su im pred par decenija propali vinogradi od filoksere — zbog toga, što nisu i prije te bolesti gojili lozu na američkoj podlozi. Provađanje visokih proreda u hrastovim šumama ne znači stvaranje nove šumarske politike u kraljevini Jugoslaviji, kako to misli g. Mađa rević . O stvaranju nove šum. politike u našoj državi može da bude govora tek onda, kad se počne odustajati od onoga, što je g. Mad a r e- v i ć zaboravio izvaditi iz knjige gg. Markovića i Manojlovića, t. j . od loše eksploatacije naših starih šuma. Treba obustaviti velike i nagle čiste sječe u starim hrastovim šumama, kojim se sječama stvaraju čiste, prostrane i jednodobne sastojine, koje pogoduju brzom širenju štetnika i slabljenju tla´ u kemijskom i fizikalnom pogledu. Tko međutim od nas ne zna, da su baš šumari najmanje mogli da odlučuju o eksploataciji šuma? 0 tom »višem« pitanju drž. šumarske politike odlučivali su u najvećoj mjeri razni politički, financijalni i trgovački momenti i dotične ličnosti, a najmanje šumari. Nova će se šumarska politika uvesti stvaranjem manjih šumskih uprava, koje će omogućiti šumaru, da se bavi intenzivnom njegom i isko 11 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1930 str. 14 <-- 14 --> PDF |
rišćavanjem svojih šuma. Treba urediti pitanje šumske paše, koja kod nas mnogo smeta vođenju valjanog šumskog gospodarstva, treba izgraditi šumska prometala, treba također isključiti utjecaj neodgovornih šumskotrgovačkih lica na sječu naših šuma. Taj utjecaj dovodi naime do prekomjerne sječe tih šuma, s kojom je g. M a đ a r e v i ć toliko simpatizovao i preporučivao je, a koja je dovela i do poznatih šumskih afera. Osim toga stvarat će se nova šumarska politika uvađanjem stalnosti za šumarsko osoblje u njegovoj službi na pojedinim upravama i uklanjanjem mogućnosti, da se — kao dosada — sa sudbinom šumarskog osoblja igraju ne samo političari, nego i šumski trgovci, njihovi skribani i t. d. Iz svega ovog izlazi, da g. Mađarevi ć nije imao pravo, kad je svojim kolegama u javnosti porekao znanje o uzgajanju šuma i samo njima pripisao krivnju za sušenje hrastovih šuma, pak ih pozvao na opravdanje. Takav način pisanja zaslužuje oštru osudu stručnih krugova. Povodom toga pisanja održali su na dan 15. decembra prošle god. članovi glavne uprave Jugoslavenskog šumarskog udruženja, koji su toga dana imali odborsku sjednicu, zajedno sa šumarskim činovnicima, koji stanuju u Zagrebu, sastanak u Šumarskom domu, na kom su odbili u ime svih naših šumara neosnovane napadaje g. Mađarevi ć a. Q. Mađarević , koji je također prisustvovao tome sastanku, izjavio je u svom opravdanju, da je ovom članku bila glavna svrha, kako bi pobudio interes kolega šumara za čitanje i studiranje novijih naših šumarskih djela kao i za intenzivniji rad u šumi. Priznaje, da takovom radu manjkaju nužni preduvjeti (dovoljni putni troškovi, manje šumske uprave i čuvarski srezovi), no stvar je državne šumarske politike, da te preduvjete stvori. Ovo opravdanje međutim nije ni izdaleka dovoljno, da bi moglo ispričati g. M. a đ a r e v i ć a za ovakove napadaje na svoje kolege. Ono je to tim manje, što je i on sam svojim pisanjem mnogo doprineo tome, da se naše šume u zadnjem deceniju sijeku prebrzo, pak stoga na štetu i dotičnih šumovlasnika i države kao cjeline. Résumé. Dans cet article bien fondé et écrit comme une réplique a un article de M. Mađarević paru dans le »Drvotržac« No 35 de 1929 sur les causes du dépérissement susdit, l´auteur condamne le traitement de ce probleme a la maniere bien légere de M. Mađarević. VLADIMIR BOSILJEVIĆ, ZAGREB: EKSKURZIJA ZAGREBAČKIH STUDENATA ŠUMARSTVA U NAŠE ISTOČNE KRAJEVE (UNE EXCURSION DES ÉTUDIANTS DE LA FACULTÉ FORESTIERE DE ZAGREB DANS NOS RÉGIONS ORIENTALES) Poznato je, da su veće studentske ekskurzije prijeka potreba, jer studenti upoznavaju na fakultetu samo teoretsku stranu šumarske nauke, koja im postaje kud i kamo privlačivija i lakša, kad se u prirodi vide metodi rada i njihovi uspjesi. Stoga su koncem minule škol. godine gg. 12 |