DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1930 str. 24 <-- 24 --> PDF |
MANJA SAOPĆENJA ZASEBNE UZANCE ZA TRGOVANJE DRVETOM. NOVO IZDANJE. Prošle je godine zagrebačka burza za robu i vrednote (Račkoga ulica br. l) izdala pomenute uzance. U predgovoru se toga djela izrijekom kaže: »—nije isključeno da´ nam se potkrala koja grješka, da je izostao koji važan propis iili da je ...^ ispravno upotrebljen koji izraz ili naziv«. U želji i nadi, da se uklone sve te, a i druge eventualne netočnosti, upravlja se molba i poziv za saradnju i pripomoć svakome, kome dopadne u ruke ova zbirka. Navlastito se mole gg. stručnjaci, da što skorije — po mogućnosti odmah — izvol e priopćit i tajništv u burze sve manjkavosti, na koje naiđu, uz svoje predloge za dopunu ili izmjenu. Na temelju stiglih predloga poseban će odbor tijekom mjeseca aprila 1930. utvrditi konačan tekst i prirediti novo izdanje uzanca, koje će se nato prevesti na jezik onih krajeva, u koje se ponajviše izvaža naše drvo. Iz tih će razloga uzance sadržane u ovoj zbirci važiti privremeno 1 , do 30. aprila 1930. Špiro Peručić, generalni tajnik burze. DRAŽBENE MALOPRODAJE. Kod državnih šumskih uprava u napučenijim krajevima unovčuje se velik dio etata t. zv. dražbenim maloprodajama. Ovaj način prodaje ima svrhu, da osigura snabdevanje građevnim i ogrevnim drvom okolišno pučanstvo: zemljoradnike, male obrtnike i t. d. Ovo pitanje regulisano je raznim naređenjima kao: Min. S. i R. broj 20.770/920., 20.100/19121., 36.636 i 50.382/1928., Direkcije šuma u Zagrebu broj 9537/924., 15.597/1928. i 334/1929., te novim zakonom o šumama od 21. XII. 1929. §§ 52, 53, 54 i 163. Radi svoje važnosti citirat ću ovdje samo ove izvadke: Naredba Dir. Š. Zgb. broj 15.597/1928 »Isto tako u onim krajevima, gdje je velika potražnja za drvetom, ne smije se dozvoliti, da na malim licitacijama pojedinac kupi više drveta od 8—12 m3 na jednu izkaznicu« ... Ista Direkcija broj 334/1929.... »da pravednoj razdiob i razpoloživog drveta kod lokalnih maloprodaja posvete najveću pažnju, te da tom prilikom ne dozvoljavaju pojedincima kupovanje više prodajnih skupina za špekulaciju ili preprodavanje, već da se po mogućnosti cijela razpoloživa drvna masa radjeli u toliko malih skupina, da se mogu podmiriti svi interesenti;«. Dakle licitacija i pravedna razdioba! Do čega ovo u praksi dovodi, pokušat ću ukratko prikazati. Državne šumske uprave obuhvataju notorno velike komplekse, a često razbacane na velike udaljenosti tako, da se protežu kroz dva, tri, pa i više političkih srazova, a gravitira k tim šumama na stotine sela i zaselaka. Na pojedine dražbe (pristupa po 1000 i više ljudi. Šefovi uprava i lug. osoblje ne mogu naravno sve te ljude poznavati, pa se neretko događa, da pojedinac, koji je jednu skupinu već kupio,; nakon pola sata licitira ponovno pod drugim imenom, a njegovi ga suseljani ne odaju. Drugi opet nepotrebni drva dolaze na dražbu, pa kupljeno drvo ustupaju kasnije trgovcima ili ga uopšte s tuđim novcem i kupuju. Na ovakovim licitacijama opskrbe se drvom najprije najimućniji (jer imaju više novaca), a siromašniji tek onda, ako još štogod ostane. Daleko bi me odvelo,1 da prikazujem do kakovih sve scena dolazi na ovakovim dražbama i kakovi se sve izrazi čuju. Često se događa, da oni, koji su jednu partiju već kupili, licitiraju i dalje »onako iz šale« preko vrednosti drva, znajući, da neće ostati dostalcima (jer su već 182 |