DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1930 str. 25     <-- 25 -->        PDF

kupili), pa time ometaju dražbu sebi za zabavu. Sam pak čin gubi i onako karakter


dražbe, kad dostalcem ne mora ostati najpovoljniji nudilac.


Moje je mišljenje, da se sve ovo može ukloniti time, da se dražbene maloprodaje
dokinu, a na mesto njih, da se izvrši podela drveta po spiskovima, koje bi sastavljala
opštiuska poglavarstva za svaku opštinu. U te spiskove trebalo bi po redu uneti
dobrovoljce, invalide, ratne udovice i siročad, nepravoužitnike i ostale i to tako, da
najsiromašniji budu prvi uneseni i tako redom prema imućtvenom stanju. Ovaj bi
posao opštine mogle dobro i pravedno izvršiti, jer svoje opštinare poznaju, a ra´spolažu
i potrebnim podacima.


Ove bi spiskove trebalo dostavljati šumskim upravama najkasnije do 1. augusta
svake godine. Uprava bi imala spiskove zajedno sa procenama predlagati nadležnoj
Direkciji šuma na ispitanje i odobrenje, nakon čega bi se onda u jeseni izvršila ipodela
drva.


Vrednost drva mogla bi se uzeti ili prema zasebnoj kalkulaciji za svaki predel
ili prema prošeku postignutih eena od zadnjih triju godina bilo na velikim dražbama
bilo na dražbenim maloprodajama već prema tome, što je za državni erar povoljnije.


Ovim sam samo htio upozoriti nadležne faktore, da kod donošenja odredaba po
§ 54. zakona o šumama uzmu u ocenu i ovo pitanje — dražbenih maloprodaja.
Ing. Jos. Ambrimc.


PROPADANJE GOLEMIH VREDNOSTI NARODNOG IMETKA.


Proklamacijom Njegovog Veličanstva Kralja Aleksandra I. od 6. januara 1929.
god. raspuštene su političke partije i naviješten je stručni život i rad umjesto partijskopolitičkog.
Tačno izvršivanje zakona glavni je zadatak današnje kr. vlade. Novi
zakon o šumama, koji je obnarodovan >u »Službenim Novinama« broj 307 od 31. XII.
1929. god. VI. deo, kaznena naređenja, § 151—165, govori o kaznama šum. prekršaja.
Iz teških odredaba vidi se, da je zakonodavac prilikom sastava zakona vodio posebnu
i naročitu brigu o suzbijanju šumskih šteta. No iza izdanja tako potrebnog jedinstvenog
zakona o šumama dolazi tek najteža zadaća — eksekutivna strana zakona. Sveta
dužnost najviših kao i najnižih organa, koji su pozvani, da zakon o šumama provadaju,
jeste, da nacionalno dobro (šume) prema zakonu upravjaju i čuvaju.


U kratkim crtama prikazat ću ovdje, da svratim pozornost kompetentnih faktora,
koliki đržavno-nacionalni prihodi propadaju zbog mlitavog izvršivanja propisamih
zakona.


Poznata je činjenica, da su seljačke kuće po Lici redom prekrivane tako zvanom
šimlom. Isto je tako poznato, da nije svako jelovo ili smrekovo stablo sposobno
za cijepanje šimle, nego tek nekolicina stabala. Teško je to od oka pogoditi. Samo
osobito vješti ljudi, koji se tim poslovima bave, mogu predmnjevati, da li je ovo ili
ono stablo cjepko. No i vještak se može prevariti. Da li je koje jelovo i smrekovo
stablo cjepko, može se dakle sigurno i nepobitno ustanoviti tek tako, da se stablo pri
dnu naši ječe sjekirom ili kako se kaže »španja«. Tako ljudi i rade. Redovito se
događa, da seljak zasiječe tražeći cjepkovine i do 10 stabala, prije nego naiđe] ina
pravo i cjepko´ stablo.


Tim načinom oštećene su jelove i smrekove šume sa preko četvrtinu za sječu
zrelih stabala.


Da zorno prikazem, koliku vrijednost gubi time državno-nacionalno dobro, neka
nam posluži ovaj primjer. Na području jedne šumske uprave bilo to državne ili imovne
općine posiječe se god. oko 40003 crnogoričnog tehničkog drva kao god. etat. Uzmimo,
da iznaša jedno stablo poprečno 2 m8 tehničke drvne mase, to znači, da se kod jedne
uprave posiječe godišnje 2000 jelovih i smrekovih stabala sa prsnim promjerom od


183