DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1930 str. 29 <-- 29 --> PDF |
bonitetnog razreda, manje na 111. bonit. Skoro je posve pošteđen na tlima IV. boniteta (........), kojim se odlikuju najviše južni i jugoistočni nagibi »ovragâ«. Kod mladih hrastika obrnuto: najviše se suše sastojine na tlima III. i IV. boniteta. Autor konstatuje, da se samo hrast suši dok kod ostalih vrsti sušenje ne premašuje normalnog (prirodnog) mortaliteta. Dalje: niske se hrastove šume u Sipovoj šumi suše više nego li visoke. Potištena stabla suše se više nego li vladajuća i nadvladajuća (kao dokaz priložena je jedna interesantna tabela osušenih stabala obzirom na Kraftove razrede). Analiza osušenih stabala pokazala je da sušenje počima u kambijalnom sloju gornjeg djela debla i spušta se postepeno dolje. Prirast je šume kroz sve godine koje su prethodile sušenju — dobar. Klimatološka istraživanja pokazala su da je godina 1907., kada se je najviše sušilo, karakterizovana jakim temperaturnim ekstremima. Od zareznika, koji su opaženi u šumi, g. Naumenko spominje: gubair a i jednog drugog prelca: bisto n s t r a t a r i a Hfn. Dok je u slav. šumama gubar, izgleda, najglavniji krivac propadanju hrastovih šuma, u Rusiji se bisto n st r a tarit! a smatra pogibeljnijim 1 opasnijim. Godine 1927. postradale su sastojine i od medljike . Još nešto je vrijedno spomenuti: kao što je poznato lužnjak ima dvije zasebne odlike: jednu ranu i jednu kasnu (tardissima). Naumenko je pazio da se kasni hrast osuši u mnogo većem broju nego li rani i ako se prije držalo da je kasni varietet otporniji. Na kraju knjige autor rcsumira sve podatke te u kratko ponavlja uzroke sušenja. Ima ih više : brstenje lišća po gusjenicama liparis disparii biston s t rata r i a (1926.), ponovno još intenzivnije brstenje po biston strat. godine 1927., p e p e 1nica, koja je došla te iste godine na mlado sekundarno lišće i najzad nepovoljne meteorološke prilike dotične godine. Dakle samo zajedničko , suglasno djelovanje tih pogibeljnih faktora (entomološkog, fitopatol. i meteorološkog) prouzročilo je ovo katastrofalno sušenje. »Kad bi iz tog lanca — veli g. Naumenko — ispala bar jedna karika, naši hrastovi jamačno ne bi toliko postradali«. Zašto je kasnolistajući hrast više postradao? Autor tumači to time, da gusjenice rade idu na mlado nježno lišće ove odlike lužnjaka nego li na lišće ranog hrasta, koje je već veliko i grubo u doba brstenja (lipanj). Baš zato manje je postradao ~.........." hrast, t j . hrast na zaslanjenim tlima IV. boniteta. Na takvom tlu raste isključiv o rani oblik. Osim toga „........... je hrast u dobi od 100—110 godina sav obavijen mahovinom i lisajevima, koji sprečavaju puzanje gusjenica po deblu. Nije ni medljika rado napadala taj hrast zaslanjenih zemljišta na suhim južnim nagibima »ovragâ«. Naprotiv mladi (15—35 g. stari) hrastići na IV. bonitetnom razredu postradali su više nego li na boljim tlima. Tome je autor također našao objašnjenje. Hrastove su se sastojine na »soloncu« poslije sječe sve više pretvarale u posve čiste hrastike bez ijedne druge vrsti, jer nijedna druga vrst nije imala ovđe uslova za uspješno prirodno pomlađivanje. Na boljim pak tlima iza sječe hrastovih šuma dobivale su se uvijek mješovite (hrast, lipa, jasen, jasika) sastojine. A poznato je da su mješovite sastojine mnogo manje izvržene sušenju. Svakako je ova mala knjižica vrijedan prilog cijeloj opsežnoj literaturi o sušenju hrasta. Napose nije bez interesa kontrolisati i n našim šumama autorovu tvrdnju o mnogo većem sušenju kasnih hrastova od ranih. Autor nigdje ne spominje sušenje 187 |