DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 4/1930 str. 5     <-- 5 -->        PDF

mena vađenja biljaka iz zemlje do zavrtanja u tlo, kod transporta i kod
ponovne sadnje. Jedan pokus neka nas pouči o utjecaju insolacije: Izvađene
biljke su 2, 3, 4 i 6 sati položene na tlo i izložene suncu. Od onih
koje su bile izložene 2—3 sata, nije se ni jedna u vlažnom tlu osušila;
od onih pak, koje su bile izložene 4—6 sati, posušilo se 33 dotično 50%,
a 17 do 33% pokazivalo je slab rast, prema čemu se mora računati s gubitkom
biljaka od 55 do 80°/«.« Ovi se podaci tiču smrekovih 5-godišnjih
biljaka visokih cea 30 cm.


Iz citata sprijeda navedenih razabirc se, da se u šumarskoj literaturi
ponajviše spominje vrlo brzo osušenje nezaštićenih sadnica, ali
se ne spominje — osim kod Bühlera za smreku — kako se pojedin e
vrste biljaka u tom pogledu vladaju. Tek ü w i n n e r navodi, da
se četinjave biljke brže osuše nego listače.


Iz razloga, što pitanje zaštite biljaka nije još točno proučeno, čine
se kod nas pokusi o upotrebi i trajanju nezaštićenih sadnica, a dosadašnje
rezultate tih pokusa donosimo u ovom članku.


Naši su pokusi izvođeni biljkama lisnatoga drveća, i to zato, što
se kod nas provode mnoga pošumljivanja biljkama lisnatog drveća, a
točnih podataka o upotrebljivoj vrijednosti sadnica lisnatog drveća izloženih
na zraku nijesmo našli u literaturi, pa je bilo potrebno i to pitanje
istražiti. Naši pokusi u tom pitanju nijesu nipošto već završeni, te će se
nastaviti i slijedećih godina.


Pokusi su se vršili u fakultetskom šumskom vrtu u Maksimiru


kraj Zagreba, 120 m. nad morem i to godine 1927. i 1928. u starijem


šumskom vrtu, na vrlo dobrom, rahlom tlu (hum. pjesk. ilov.), a god.


1929. u novom šumskom vrtu, na lošem i još slabo obrađenom tlu (teško


glin. ilov. tlo, koje se duboko raspucava). Biljke su g. 1927. i 1928. iz


vađene iz gredica i ostavljene da leže određeno vrijeme na tlu posve ne


zaštićene, izvržene djelovanju sunca, vjetra, rose, kiše i t. d. po danu


i po noći, a godine 1929. štićene su jedino od vlaženja po kiši. U godini


1929. izložen je jedan dio izvađenih biljaka suncu, a drugi je dio isto


vrsnih biljaka stavljen na sjenu,´5 da se tako dobiju podaci o trajanju va


ljanosti biljaka izloženih na suncu, odnosno u sjeni. Zasađene biljke ni


jesu bile g. 1927. i 1928. vještački zalijevane, dok su one kod pokusa u


godini 1929. zalijevane nekoliko dana nakon presadnje. Kakvo je bilo


vrijeme u doba, kada su biljke bile izložene i u prve dane nakon pre


sadnje, vidi se iz priloženih meteoroloških podataka mjerenih u samom


vrtu.


Pokusi iz godine 1927:


Jednogodišnje biljke hrasta lužnjaka (Ouercus robur, pedunculata)
i pajasena (Ailanthus glanđulosa) bile su izložene na zraku (na tlu)
od 24. III. do 5. IV. 1927., i to neke 1 dan, neke 2, 3, .. . do 12 dana
i onda ponovno zasađene u obrađenu gredicu u šumskom vrtu. Kako je
u to cijelo vrijeme bilo malo sunca, a vladalo ponajviše kišno i oblačno
vrijeme, primile se sve biljke (100%), dakle i one, koje su ležale na zraku
12 dana, t. j . koje su zasađene dne 5. IV.


Pokusi iz godine 1928.
U godini 1928. provedena su opažanja o trajanju na zraku izloženih
biljaka sa više vrsta listača, ali sa malim brojem biljaka. Vremen


6 Rano . jutro i pred zalaz sunca đopiralo je kratko vrijeme sunce i na ove biljke.


163