DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Naučno je utvrđeno, da je gore izloženi odnos između mase i prirasta pojedinih sastojina nešto drugačiji kod gospodarstvene jedinice, u kojoj izvjestan broj sastojine sačinjava živ organizam. U istinu je postotak prirasta vrijednosti gospodarske jedinice manji od postotka prirasta njene cjelokupne mase. Razlika je doduše to manja, što je masa drva veća i vrednija i što su manji upravni troškovi. Ovim kratkim prikazom o produktivnim faktorima šumske produkcije dovoljno sam dokazao njihovu važnost i vrijednost za naše šumsko gospodarstvo. Ukratko mogu reći, da svi produktivni faktori u šumskoj produkciji čine jedan zajednički lanac, kojemu su karike međusobno čvrsto vezane. Nestane li jedne karike u tom lancu, to će se odmah osjetiti na proizvodnji drva po kvaliteti i po kvantiteti. U naprednim državama ide se za tim. da se sve karike toga dugačkog lanca šumske proizvodnje trajno uzdrže u potpunoj snazi i čvrstoj vezi. Tamo se šume iskorišćavaju na osnovi odnosa između starih i mladih sastojina, i živo se nastoji, da se od šumskog zemljišta dobije što veći prihod pomoću najrentabilnije vrste drva. Taj se najveći prihod može postići samo onda, ako se šumama gospodari po utvrđenim pravilima šumarske nauke uz brižno čuvanje i dizanje proizvodne snage zemljišta na osnovi valjano sastavljene gospodarske osnove. Da se u nas na tom polju ništa ne čini, dokazom su goleme površine naprijed spomenutih šikara, kojih ima najviše u Bosni i Srbiji. U tim »šumama« — šikarama — ne sudjeluju prirodni faktori produkcije s onom snagom i intenzivnošću, kao u krupnoj dobro sklopljenoj šumi, nego se u njima faktori : dobrota zemljišt a i mas a sve više izlučuju iz njihove produkcije drva. To je veliki manjak, koji dolazi u obzir kod prosuđivanja šumskog bogatstva naše države. Umjesto da se površina tih bezvrijednih šikara u prošlom 10 godištu smanjila, ona se naprotiv zbog nestručnog vođenja šumarske politike znatno raširila. Valja naime znati, da se produktivni faktori u našim šumama uništavaju neprestanim postupcima lošeg gospodarenja šumama, koji su po broju veliki, a dimenzijama golemi, i koji se ne čini; možda periodički, nego svake godine, šta više svaki dan. Ti su štetni gospodarski postupci : dugoročni ugovori u državnim šumama, gole sječe, pomoću kojih se ti loši ugovori realiziraju, loša primjena agrarne reforme na šume i davanje drva iz državnih šuma bilo za pogodovne cijene, bilo badava. Pri tom se zaboravlja, da je visoka cijena drvu najbolji čuvar i zaštitnik šuma. Za nas nije pitanje samo u tome, da se na polju našeg šumskog gospodarstva »radi«. Za nas je problem više u tom: kako i što nam valja raditi oko podizanja šumskog gospodarstva domovine? U pitanju je, hoćemo li se u svom radu zadržati samo na podržavanju onoga, što se i kako se dosad radilo, ili ćemo se ugledati u lijepe primjere kod drugih naprednih naroda, te raditi po metodima, kojj su se u tuđem iskustvu pokazali kao najbolji, i iskoristiti sve rezultate, koje su najnovija naučna istraživanja otkrila. Kod primjenjivanja stranih rezultata ne smijemo međutim izgubiti iz vida individualnost našeg šumskog gospodarstva, koje nosi na sebi sve oznake naše kulturne neprosvijećenosti i ekonomske zaostalosti. Naš je problem u tom, da stvorimo sintezu između šumskog gospodarstva zapada i istoka. Ukratko mogu reći, da na polju našeg šumskog gospodarstva imamo da riješimo mnogo važnih zadaća. Kod rješavanja tih pitanja valja nastojati, da iscrpemo sve prirodne sile do posljednjeg ostatka, te da uklonimo sve zapreke, koje tome stoje 223 |