DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 4 <-- 4 --> PDF |
lîjona ha, tako da površina krupnih šuma iznosi jedva oko 5 milijona ha. Mogu reći, da ćemo, s tom površinom šuma i uz sadanje ekstenzivno gospodarenje i loše upravljanje, brzo prestati biti eksportna država za drvo. Nije danas odlučan izvjestan postotak zašumljenosti neke države za to, da li će ona moći trajno drvo izvoziti, nego je uz površinu odlučan intenzitet gospodarenja šumama kao i industrijski razvitak naroda. Prirodna razdioba naših šuma je veoma različita. Dok se jednim dijelom države nižu nepregledne šumske površine, dotle ih na drugom kraju uopće nema, te narod mora, da podmiri svoje potrebe za građevno i ogrevno drvo, izdavati znatan dio svoga prihoda. U našoj državi ima i takovih krajeva, u kojima se na daleko i široko prostiru malo vrijedne šikare, koje se također ubrajaju po statistici u šume. Pa ni gospodarenje krupnim šumama nije u nas onakvo, kako to traže opći narodni interesi. Uzroka tome ima više. Glavni je uzrok u općem slabom razumijevanju o koristi i važnosti uređenog šumskog gospodarstva. Zbog toga držim potrebnim, da na ovom mjestu i nakon 10-godišnjeg opstanka gospodarsko- šumskog fakulteta u Zagrebu, rečem nešto o produktivnim faktorima šumskog gospodarstva uopće i rentabilitetu našeg šumskog gospodarstva napose. Razumljivo je, da se u našem narodu, koji je dugo živio razdvojeno i pod teškim političkim prilikama — vazda u borbi za opstanak —, nije mogao razviti potreban smisao i razumijevanje za konzervativno šumsko gospodarstvo. Šuma se oduvijek zamišljala kao opće dobro, kojega ima izobila, a koje se ne da iscrpsti, pa joj se kao i svakom takom dobru pridavala slaba važnost. To je dovelo do toga, da je danas šumsko gospodarstvo najmanje poznato. Ne samo da najširi narodni slojevi ništa ne znadu o biti šumskog gospodarstva, nego i viši obrazovani društveni slojevi imaju maleno razumijevanje o valjanom šumskom gospodarstvu. Nije ni čudo, jer šumsko gospodarstvo traži dobro poznavanje prirodnih zakona, koji su odlučni za uspješno podizanje i njegovanje šuma. Ono traži šire nacionalno ekonomsko obrazovanje i matematičko znanje za određivanje godišnjeg prihoda šuma, odnosno veličine kapitala, koji u šumi moraju postojati, da se iz nje može određeni prihod trajno dobivati. Taj godišnji prihod nije ni lako odrediti. Teškoća je u tome, što se godišnji prihod šume — drvo — ne razlikuje od kapitala (drvna zaliha) koji taj prihod daje u iznosu godišnjih kamata. Te osobine, da prihod i kapital, koji ga daje, imadu jednako obilježje, nema ni jedna druga grana proizvodnje materijalnih dobara, osim šumskog gospodarstva. Nije potrebno napose isticati, da su zbog općega neznanja o važnosti faktora šumske produkcije nanesene našem šumskom gospodarstvu goleme štete, zbog kojih će narod mnogo trpjeti ne samo u neposrednoj sadašnjici, nego i dalekoj budućnosti. Uistinu valja požaliti, što se u nas općenito drži, da šume reprezentiraju golemo i neiscrpljivo blago, pa se traži, da se drvna industrija raširi do krajnjih granica, da se pomoću šuma učvrsti naša valuta, sredi saobraćaj itd. Ukratko: državni upravljači očekuju od šuma konsolidaciju države, i ne znajući, kakvo je uistinu stanje naših šuma. Naročito je danas teško stanje šuma u istočnim krajevima države, gdje se vrlo malo cijeni ekonomska važnost valjano uređena šumskog gospodarstva. Posljednjih decenija siječe se šuma ondje, gdje treba i ne treba, a na polju uređivanja šumskog gospodarstva nije se uopće ništa činilo. O podizanju novih šuma nije vodila brigu ni država, ni općina, ni eksploatatori, a najmanje seljaštvo, koje danas 210 |