DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1930 str. 6 <-- 6 --> PDF |
šume u Slavoniji. U starim naime slavonskim hrastovim šumama od davnine su rasli hrast, jasen i brijest. Oni su se u toj zajednici razvili do upravo nevjerojatnih dimenzija, pa se ubrajaju medu kolose šumskog drveća. Stara hrastova stabla u Slavoniji, koliko ih još ima, iskazuju prosječno 10—12 m:! po stablu. Pojedina stabla iskazivala su i 40 m:! mase s_ promjerom od 2.5 m i ravnim deblom bez grana od 20—24 m duljine (Šumarski list broj 1. g. 1905.) Umjesto da iz ovoga primjera čitamo prirodne zakone, po kojima su stabla tih elitnih hrastovih šuma postigla goleme dimenzije, kojima se cio svijet divi, pa da nastojimo primjenjivati te prirodne zakone kod uzgajanja mladih šuma, pošlo se obrnutim putem. Prije 30 do 40 godina upravljači šuma na najvišem mjestu došli su u pogledu njegovanja mladih hrastovih šuma na nesretnu misao, da su čiste sastojine rentabilnije od mješovitih. Zbog toga su pogodovali samo hrastu i u tom pravcu izdali poznatu fatalnu naredbu »mit dem Weissholz heraus,« što znači, da se u mladoj sastojini imadu sjeći sve druge vrste osim hrasta. Podređeni šumarski organi izvršujući tu odredbu tadanjeg šefa šumarstva u Hrvatskoj sjekli su po mladim šumama imovnih općina jasen i brijest — te prirodne pomoćnike hrasta u borbi za život. Posljedica je tog lošeg rada u tom, što su se čiste hrastove sastojine u posljednjem odlomku vremena od 10—15 godina počele sušiti na velikim površinama. Zbog toga je izgubljeno oko 2,5 milijuna m:! hrastova drveta* a prostrane površine ostale gole, što ne bi bilo, da je na njima ostao jasen i brijest, koji se nisu sušili. U historiji šumskog gosp. nema siguno rđavijeg primjera od ovog. Nije se valjda nikad dogodilo, da se mogla izdati tako nepromišljena odredba, koja je rodila tako teškim posljedicama, koje će naš narod još dugo osjećati. Taj nas primjer uči, kako se ne smije bez pravila nauke voditi šumsko gospodarstvo. Izvršioci te fatalne naredbe bili su daleko od onih riječi slavnog Rousseau-a, da se najbolje znanje u šumskom gospodarstvu stječe proučavanjem prirodnih zakona u šumi i poznavanjem prirodnih pojava, koje se po njima u šumi događaju. Glavni je proizvod šumskog gospodarstva — drvo, koje je prijeko potrebno dobro za kulturni napredak čovjeka. Ne samo u graditeljstvu, nego u rudarstvu i produkciji papira potrebne su goleme količine drva. Dok su prije vlasnici šuma upotrebu kamenog ugljena za loženje, željeza i betona u graditeljstvu smatrali ozbiljnom konkurencijom drvu, i zabrinuto gledali u budućnost svojih šuma, to su se prilike danas iz osnova izmijenile. S većom upotrebom željeza, betona i kamenog ugljena raste uporedo i upotreba drva. Po rastenju dionica rudarske industrije može se sa sigurnošću zaključiti na rastenje cijene drvetu. Ondje gdje željezne tra verze čekaju upotrebu i gdje iz fabričkog dimnjaka suklja dim, šalje trgovac velike količine drva. Potreba drva za rudnike i za produkciju papira progresivno raste. Ako se uzme u obzir, da to sitno drvo potječe od prorjedivanja šuma, to iz toga izlazi velika važnost potrebe njegovanja šuma, jer se time ne diže samo vrijednost glavnog prihoda u doba zrelosti šume, nego se dobiva gotov novac kod prorjedivanja šume. Bez racionalnog uzgajanja šuma ne bi se mogla dobiti golema količina zdravog mladog smrekova drva za produkciju papira. Novinski papir sadrži u sebi 80% drvne i 20°/o] čiste celuze. Doista su goleme količine drva potrebne za produkciju papira za javnu štampu, a to najbolje potvrđuje poznatu činjenicu, da bez šuma nema kulture, a ni šuma bez kulture. * Spomenica J. Š. U. str. 3/2. 212 |