DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1930 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Ova formula, koja važi za srednju pogrešku pojedinog mjerenj
a funkcije (11), glasi dakle sasvim drugačije od formule (14). U
praksi izjednačivani a opravdana je faktično samo njezina upotreba, jer
su nam, kako rekoh, u zbilji pristupačne uvijek samo prividne pogreške
mjerenja, a ne prave pogreške, na kojima se osniva formula (14). Pa i
srednje pogreške .. i .. obaju elemenata rečene funkcije računaju se
u praksi izjednačivanja i mogu faktično da se računaju - - samo po
formulama (2a) dotično (2), a ne po formuli (1). Stoga se očito griješi
protiv logičnosti, ako. se srednje pogreške elemenat a funkcije računaju
po formuli, koja se osniva na priv i d n i m pogreškama mjerenja,
a srednja pogreška same funkcij e po formuli, koja se osniva na p r a-
v i m pogreškama mjerenja.


Postavio sam supoziciju »2 > n1. Stoga je i izraz (n.2 — \)nl =
= m .. — ih veći od izraza (»i 1) .. == tli .. - rii. A ovi izrazi
nisu ništa drugo, već »utezi« u formuli (31), koji dakle i to sasvim
opravdano - dolaze već u formuli za srednju pogrešku pojedino g
m j e r e u j a veličine X. Jer iznos srednje pogreške p,s , osnovane na
većem broju pojedinačnih pogrešaka (mjerenja), određen je točnije (pouzdanije)
od iznosa srednje pogreške .. . Stoga mu pripada i veći utjecaj
na srednju pogrešku ... Ovo je također uzrok, da formula (31) bolje
odgovara potrebama zbilje nego formula (14).


Upotreba formule (14) ima opravdanja samo za slučaj, da su brojevi
mjerenja (., i ..) vanredno veliki. Kad bi oba ta broja bila neizmjerno
velika, onda bi obje aritmetičke sredine pod (8) točn o predstavljale
1) r a v e vrijednosti za R i S, prividne pogreške mjerenja točno bi se
podudarale sa pravim pogreškama i utjecaj razlike (.2 — ih) na točnost
iznosa određenih za srednje pogreške .. i .8 potpuno bi iščezavao.
U tom slučaju ne bi utezi u formuli za px bili naravski ni od kakove potrebe.´
No čim brojevi m i .. nisu neizmjerno ili barem vanredno veliki,
odmah se aritmetičke sredine ne podudaraju sa pravim vrijednostima, prividne
pogreške .mjerenja razlikuju se od pravih pogrešaka i formule (2a)
pouzdanije su od analognih formula osnovanih na formuli (1). Pa i diferencija
{m -iu) utječe onda odmah na pouzdanost iznosa za srednje
pogreške .,. i ., . Dakle mjesto formule (14) ima onda da stupi u
akciju formula (31).


Za slučaj triju i četiriju članova u funkciji (II) izlaze na sasvim analogan
način za srednju pogrešku u formule


J)Wl


(. — ]) », », t\ + (»2 — V) .. »8 !´s + («, — .2 P,


(32)
.1 ni 1


\ .. —


= + ./ K -X)n2 »a »«/´?+ + (»4 -1)»i n2 % /´» m)
f´x V .. .. .. .. — 1 ~ ´ ´ ´


. i. L 6 4


Općenito, kod v članova u funkciji (II), proširuje se potonja formula
u formulu


j = + ./(wi—l)nt**i- "´ t´l - r (n„ - 1) »t % . . nv _ j L
* («1.2.3 "^-T1
.