DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 13     <-- 13 -->        PDF

razlogom jednoličnosti tih sastojina, jer se u tim visinama nalaze i tipični
preborni sastojinski oblici. To bi bili klimatski oblici preborne šume.


3. Na pećinastim, strmim i siromašnim stojbinama triaskih vapnenaca
Hercegovine, gdje je sklop prašume rijedak i prekinut i gdje stabla
žive i umiru pojedince, obrazuje munjika također sastojine prebornog
karaktera.14 To je edafski oblik preborne sastojine.
4. Po boljim stojbinama i kraj povoljnijih klimatskih prilika .prašuma
gubi preborni izgled, a do izražaja dolazi jednolična visoka šuma sa sklopljenim
pokrovom krošanja. Između ovog sastojinskog oblika i onoga navedenog
pod tačkom 1. ne postoji oštra granica, nego čitave prelazne
zone, čija širina ovisi o lokalnim prilikama.
Opsežni, za sredogorje čak i veliki materijal ove moje radnje, doveo
je do posve drugih rezultata. Razlozi zato leže svakako u različitim
metodima rada. Tako ni u Rubnerovom, ni čermakovom, a ni
ostalim radovima koje sam naveo, ne nalazimo konkretnih i autentičnih
podataka o izbrajanju stabala, to jest o strukturi sastojina, kojima bi se
dokumentovali navedeni zaključci. Šta više, Cerma k je posvetio izvjesnu
pažnju i učešću pojedinih dobnih razreda u prašumi (vidi poglavlje
Das Altersklassenverhältnis im Urwalde, str. 363.), pa na tom temelju
nastoji, da utvrdi sastojinske oblike prašume. Međutim operisanje s vremenskim
faktorima nije dovelo do uspjeha u prebornoj sastojini, pa sumnjam,
da bi unašanje starosti i kod prašume bilo od veće koristi. Stoga
nije čudo, ako takav metod rada nije bio u stanju da riješi istaknuto pitanje.
Zbog toga su doneseni zaključci dosta spekulativnog karaktera, jer
su formulisani na osnovu nepouzdanog dojimanja o izvanjem stanju i izgledu
prašume. Stoga padaju na takav način rada s pravom Wap p
e s o v i15 prigovori, što se kod brojnih šumarskih istraživanja na mjesto
kvantitativne analize nalaze općeniti opisi i što se izriču mišljenja na
osnovu opažanja, koja se ne mogu kontrolisati. Stoga — cijeneći Cer makovo
i Rubnerovo nastojanje, da unesu što više svjetla u ovo
tamno ali zanimivo pitanje, ipak se ne mogu saglasiti s njihovim zaključcima.


Što se tiče vjetra, to smo vidjeli ranije, da njegovo djelovanje često
upravo ometa pravilnost binomske razdiobe, dakle i jednoličnost izgleda
sastojina viših regija. Na naročito izloženim položajima vjetar obara u
prvom redu jaka i krošnjata stabla stvarajući time praznine u sastojini.
Na tim svjetlijim mjestima hvata se mlađa sastojina i time se stvara


depresija u broju stabala. Zbog toga se gubi potpuno jednolični karakter
sastojine, pa su stoga i faktične posljedice djelovanja vjetra u tim slučajevima
upravo protivne od onih, koje im R u b n e r pripisuje. Time nikako
ne osporavam važnost ovog klimatskog faktora. Jedino naglašujem, da
se njegovo djelovanje ne smije promatrati izolovano od ostalih klimatskih
faktora. Vjetar doprinaša obrazovanju binomske strukture, dakle i jednoličnom
stanju prašume na visokim i izloženim .glavicama tek u toliko,
što se njegovim djelovanjem ujedno pogoršavaju opće prilike staništa.
Zbog toga se povećavaju zahtjevi za svjetlom, što dovodi do većeg mor14
Taj je zaključak R u b n e r preuzeo iz Cermakovog rada, str. 369. 2-c.
Jedino Cerma k dodaje, da je i veća nadmorska visina razlogom prebornog izgleda
takovih sastojina.


15 K a r o 1 y i Ar päd: Spomenuti članak. Šumarski List 1922. str. 129.


405