DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 16 <-- 16 --> PDF |
JANKO ŠUŠTERŠIČ (CRNI LUG) . BUKVA U GORSKOM KOTARU (LE HETRE DANS LE „GORSKI KOTAR") I. U prošloj godini čitasmo nekoliko članaka o rentabilnosti bukve. Promotrimo dakle bukvu u Gorskom kotaru u visini od 600 m i više nad morem. Konstatujmo ono, što postoji, te ono, što bi moglo i moralo da postoji. U navedenim visinama nailazimo na: 1. običnu bukvu i njezine varitete: a) kamenu bukvu b) »bukvu Gorskog kotara«1 2. crni grab (Ostrya vulgaris, Willdenow). Pri obično j bukv i razlikujemo crvenu bukvu sa crvenom (smeđom) srčevinom i bukvu bjelicu bez te srčevine. Trgovci idu u prvom redu za bukvom bjelicom, jer je mnogo vrjednija. U proporciji dostiže na tržištu cijene četinjača, te se može stoga i mnogo laglje da unovči. Za željezničke pragove traži se u prvom redu bjelica, no uzimlje se za pragove i crvena bukva. Nekoji vješti trgovci i šumski težaci hoće da prepoznavaju bukvu bjelicu po tome, da je zaraštena mahovinom, više puta po čitavom stablu do u same grane. Paze i na žljebavost debla. Sa stručnjačke se strane navodi, da vapneno tlo prouzrokuje prividnu srčevinu pri bukvi. Posve bi se to teško moglo ustvrditi, jer se nailazi na istom tlu u neposrednoj blizini i bukva sa srčevinom i bez nje (u istoj starosti, istom uzrastu). Može se ipak reći, da kod srčevine bukve ima neku ulogu i voda.2 Poznato je, da bukva stavlja prilično velike zahtjeve na fizikalna svojstva tla. Pogotovo traži i svježinu grude. Ako ove nema u doba vegetacijonog perijoda (ljetna suša), to organizam stabla ne može da funkcijoniše normalno, pa se u starijem drvetu, koje služi u glavnom samo još za transport vode (a te baš nema za vrijeme suše) stvara prividna srčevina. Isto se događa na pr. kod javora. Kako je naš krševiti teren vrlo nijansiran s obzirom na stojbinu (i u užem smislu riječi), to se događa, da si jedna bukva može i u suši da crpi dostatno vode iz zemlje, a druga susjedna ne. Stoga dolazi, da od tih dviju bukava jedna srčevine nema, a druga je ima. Još više ima jedna bukva srčevinu radi svoje individualnosti i poradi toga, što eventualno stoji i na vapnenom tlu, te je već dostigla svoju »kulminaciju mladosti«. IP´očetkom zrelosti, poslije kulminacije mladosti, stvara se pri bukvi drvo više zagorjele boje, koja u srčevini prelazi često u jako tamno-smeđi ton sa raznolikim šarenilom, poput fladra. Takav stadij bukova drveta prvi je znak i za mogućnost početka truleži. Da je tome tako, pokazuju najbolje stara, dozrela, oborena i razrezana bukova stabla, kod kojih baš 1 Šum. List br. .. i 7., 1929.: I. Šuštcršič : »Nešto iz uzgajanja šuma«. 2 Dr. Andrija Petračić: »Uzgajanje šuma, I. dio«, Zagreb 1925. 408 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ta srčevina prelazi zaista više manje u stadij truleži, a periferija debla sa svojim bjelikom posvema je još intaktna. Na stojbinama sa vazda i dostatno svježim, bukvi pogodnim tlom i dobrim sklopom ne nailazi se normalno na veću srčevinu od prosječno 15% promjera debla. I ta je više puta tek posljedica zastarčenja, ozlede itd. u mladosti. Najveći dio (75% i više) bukovih stabala pokazuje sasvim bijelo drvo — pogotovo do svoje kulminacije mladosti. I da dosta i konstantno svježe tlo (naročito za vrijeme vegetacije!) vrlo mnogo odlučuje u pogledu bjelika, vidimo na onoj mahovinom obraštenoj bukvi. Na njoj ne bi uopće ni bilo mahovine, kad se ne bi nalazila na stojbini pogodnog sklopa, sa stalnom dostatnom vlagom zraka, pa i tla. Nema dvojbe, da i kod te bukve možemo očekivati bjelicu u prvom redu i stalno samo do početka zrelosti. »Kulminaciju mladosti« postizava bukva na pogodnoj joj stojbini sa svojom 100.—120. godinom. Na više manje nepogodnoj stojbini, te naročito ako se pokraj toga nalazi u većim visinama (1100 m i više nad morem), počinje ona ranije dozrijevati, dobiva srčevinu, ili barem onu zagorjelu boju, koja sliči boji suhog bukovog drveta. Za kamenu bukvu vrijedi u principu sve ono, što je rečeno za običnu bukvu. Razlika je pri kamenoj bukvi tek ta, da ona nije tako jako podvržena toj prividnoj srčevini. Ona je normalno žljebasta, kao i bukva, koja je obraštena mahovinom (na stojbini, kao što je ranije navedeno). Takove bukve bjelice sliče koji put na prvi pogled — grabu. »Bukva Gorskog kotara«, sa svojom karakterističnom korom, posve je jednaka u drvetu običnoj bukvi — sa razlikom, da ima nešto žilavije drvo, koliko se moglo do sada ustanoviti. Budući da se nailazi samo u pojedinim egzemplarima, to se navodi ovdje više radi kurijoznosti. Crn i gra b pripada doduše drugoj familiji, nego što je bukva, ali se navodi zbog toga, što se (svakako samo kao grm) nailazi tu i tamo na prisojnim škrapovitim stranama čak u visini od 1000 m nad morem (Masiv Risnjaka), pak se prema tome može zaključivati, kuda sve više može da se popne obična bukva i gdje je ovoj posljednjoj optimum. U visini od 1000 m nad morem — sa pojenjavanjem prema dolje i prema gore — taj se optimum bukve prosječno zaista i nalazi, budući da se naročito u tim visinama bukva vanredno lako naplođuje (kud i kamo lakše, nego četinjače), te ima neočekivanu izbojnu snagu. Bez sumnje stoji, da o visini, u kojoj se za pojedina područja prosječno nalazi optimum, odlučuje i ekspozicija i blizina mora. II. Pored svega dosad navedenog mora se konstatovati, da Gorski kotar nema osobite bukovine s razloga, jer je najbolju potrošio, druge si uzgojio nije, a stare — možda već i prezrele — sastojine odbacuju razmjerno vrlo malo uporabiva tvoriva, naročito pak što se tiče bijelog, čistog drveta, kojemu je cijena zaista dobra. To stoji, jer su favorizovane bile rentabilnije vrste drveća, jer se vidjelo još prije 20—30 god., da i najbolja bukovina nema osobite prođe i cijene. A konačno nije bilo nikoga, koji bi spekulativno sa bukvom računao za budućnost. Još manje 409 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 18 <-- 18 --> PDF |
pak kušalo se pokazati, kako bi se i u Gorskom kotaru moglo uzgojiti valjano, skupocjeno bukovo tvorivo drvo — bukva bjelica.3 S ogrjevnim drvetom, što ga odbacuju bukove sastojine u Gorskom kotaru najviše, nemožemo da operišemo. Vanredni razvoj tehnike i kemije ne dozvoljava, da se zauzimljemo za produkciju ogrjevnog drveta — naročito ne u budućnosti.4 Po skoro isključivom prebirnom gospodarenju u šumama nijesu se mogle niti da uzgoje bukove sastojine, koje bi mogle da odbacuju prvovrsno tvorivo — i s obzirom na maksimalni postotak i s obzirom na čistotu istog. Stoga bismo morali da se preorijentišemo u Gorskom kotaru u pogledu uzgajanja naših šuma — naročito ako hoćemo, da se približimo rentabilnosti bukve.5 Istina jest, da i prebirne šume nisu na odmet. Ako je njihova glavna karakteristika ta, da oplodnja traje kroz čitavu ophodnju,6 to je također istina, da ona može da traje najmanje samo pol ophodnje,7 te da se naročito u tom slučaju mogu da postignu jednoličnije sastojine, koje (kao takove) mogu da nam dadu bukvu ipak sa »podesnijim« tvorivom. To bi bila tzv. »sređena« prebirna šuma (Geregelter P´lenterwald) za razliku od »nesređene« prebirne šume (Ungeregelter Plenterwald). Jer ta se sređena prebirna šuma vodi po sijekovima, koji svaki za sebe predstavlja prebirnu šumu u užem smislu riječi, sastavljenu (u njezinom širem smislu riječi) zaista onda od pojedinih dobnih razreda, na pr. od 10 do 10 godina. U Gorskom se kotaru viđaju u glavnom slike sređene prebirne sječe — no ipak ekstenzivno gospodarene. Imade i slika oplodne sječe, akoprem nastadoše te — i nehotice — ondje, gdje se prebirno gospodari. To je najbolji znak, da šuma ipak više voli jednoličnost nego ekstremnu razliku dobnih razreda u poretku stablimičnom, u čoporima ili malim grupama. Pri intenzivnom gospodarenju i na bar donekle prikladnim stojbinama, isključiv visoke elevacije, lošu ekspoziciju i slično, mora se upravo stručnjački nastojati, da se sačuva sastojinama karakter prav e prebirne šume. Inače se postizavaju obično jednodobnije sastojine — već stoga na pr., jer se ne može šumi narediti bez dalnjega, da se nesmije naploditi (gdje joj je to uopće moguće) svuda u isto doba — naročito za slučaj punosjemenske godine. Bezuvjetno se ne može pristupiti tvrdnji, da sama priroda ukazuje na prebirnu šumu. Time neću da kažem i dokazujem, da je prebirna sječa možda bezuvjetno nepodesna. Ali mora se naglasiti, da mi u Gorskom kotaru ne trebamo da se »vraćamo natrag k prirodi« na pozive stručne literature iz posljednjeg doba. To neka čine oni, koji htjedoše 3 U Šum. Listu br. 4, 1904., str. 163., g. ing. M i 1 e t i ć kaže ... »šume u Gorskom kotaru jedan su još neriješeni problem u pogledu uzgoja, uređivanja i eksploatacije«. 4 Prof. dr. N e n a d i ć: »Uređivanje šuma«, Zagreb 1929. Isto stanovište — str. 50. 5 Šum. List br. 2, 1924.: »Štete od koza po šumama«. Str. 75: »Kod nas su sve šume (ne uvijek potpuno opravdano) uređene za prebirno gospodarenje...« (Izjava struč. profesora šum. akademije g. 1918., 5. XII.). 6 Eckert, H. Karl, v. Lorenz: Lehrbuch der Forstwirtschaft III, Wien 1899 (po prof. Gayeru). 7 Vidi 5. 410 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 19 <-- 19 --> PDF |
previše propisivati, što priroda treba da radi. Mi se ne odalečismo od prirode (izuzev devastacije i slično). Stručnjačkom se uzgajanju šuma posvećuje u Gorskom kotaru premalo pažnje i neće da se prepozna pri sređenoj prebirnoj sječi — proreda Ne ona proreda jednoličnih, jednodobnih i t. d. sastojina, ali ipak proreda u formi čišćenja, uzgajanja i t. d.s Nuzgredno je pitanje, da li da se proreda ubraja u međutimne užitke ili u glavne užitke dotično da li su prorede u prebirnim šumama »dozvoljene « ili ne — prema nedavnoj stručnoj literaturi.9 Pri doznaci sječivih stabala proredni je neizvađeni materijal, koji neće dati nikad valjanih stabala, često samo privid , da su zastupani niži debljinski razredi. I pogdjekoje se stablo izvadi za račun »privida«. Tko bi pak mislio, da može pod tim zastarčenim, ćućavim, manjkavim stablićima uzgojiti bezuvjetno i u svakom slučaju dobar podmladak, taj se opet vara. (Principi zaštite i t. d, podmlatka moraju se promatrati i sa stanovišta nauke o sunčanoj energetici.10) I vara se taj već stoga, jer je oborio na račun tog »privida« možda više dobrih i najboljih sjemenjaka. Stabla, koja započeše ili će tek započeti sjemeniti, nemaju odmah dostatnog: kapaciteta oplodnje. U prebirnoj se šumi nemogu da odgajaju stabla maksimalnog bukovog tvoriva, što takova šuma nema pravog" sklopa, a ondje, gdje se ovakav nalazi, poremećuje se on brzo sječama. Stabla uzrastu duboko granata sa razmjerno velikom krošnjom. I ako su možda i uzgojeni donekle podesni čopori bukovih letvenjaka — visokih, ravnih, čistih — eto dolazi u njima ili pokraj njih sječa zrelog bukovog ili četinjastog stabla i oni stradaju djelomično već pri sječi, a djelomično pri prvom jačem južnom snijegu, naročito pak pri poledici. Stradaju od snijega, jer nemaju potpore ni veze sa susjedstvom. .. Ako bismo htjeli da zaista na naše dobro pogodujemo bukvi, morali bismo prema prednjim navodima da prihvatimo ili prebirnu sječu sa do bom oplodnje jednakom ^ .´ oplodnu sječu u novijem smislu rijeci sa dobom oplodnje u trajanju od 21—40 god., pri kojoj bi bila za naše kraške terenske prilike (u vezi sa vrlo promjenljivom stojbinom i t. d.) najpodesnija Bavarska kombinovana metoda po prof. Qayeru.11 0 prebirnoj sječi bijaše već dosad nekoliko navedenih momenata. Ako pak uzmemo u obzir oplodno doba y , to bi ta metoda mogla bar sa 50% pogodovati bukvi (pa svakako i jeli). Kako se pak tim . već vrlo mnog"o približismo oplodnoj sječi sa oplodnom dobom od 21—40 8 Dr. Baien Josip: »O prorcdama, I«, Zagreb 1929.: str. 146 i t. d. — o prebornoj proredi. ´ Vidi s str. 51, 52. 10 Vidi medu inim interesantan članak: »Allgem. Forst- u. Jagdzeitung, Frankfurt am Main. Svezak juni, juli 1913. Ma x Wagner : »Die Sonnenenergie im Walde«. 11 Vidi c . 411 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 20 <-- 20 --> PDF |
god., to će biti najbolje, da se rasprava svede odmah na tu metodu, koja imade mnogo zajedničkoga sa prebirnom sječom j , samo je još dosljed nija u pogledu uzgoja bukve sa maksimalnim tvorivom. Oplodna sječa u novijem smislu riječi pruža i za naš krševiti teren dostatno jamstvo u pogledu zaštite tla. Jer oko te se stalne i istinske zaštite tla zaista i kreće čitavo kolebanje nazora, kakova treba da bude metoda uzgajanja šuma u Gorskom kotaru, pa da se može da udovolji svim zahtjevima šumarske nauke u pogledu zaštite tla i t. d. Ako bi se htjelo da ustvrdi, kako ta oplodna sječa ne može pogodovati vrlo eksponiranim, strmim ili škrapovitim stranama, grebenima, visovima i t. d., to se mora na to pripomenuti, da imademo za takove slučajeve na raspolaganje uređajne razrede (´Betriebsklassen), nuzrazrede i t. d., a osim ovih posebne forme te metode, naročito pak bavarsku već napomenutu kombinovanu metodu. Ta je metoda slobodna od svake šablone, pa se stoga može upotrebljavati u svakoj formi sječe i posvema prilagoditi svim nijansama staništa, ekspozicije i t. d. našeg kraškog terena. Ako se po koji stručnjak izjavio protiv te bavarske kombinovane metode, jer nije najprikladnija za njegova gospodarska područja ili okolinu, nije time još rečeno, da ona ne vrijedi ni za Gorski kotar. Što se bukve tiče, to nam ta bavarska metoda daje gotovo posve slobodne ruke — i u tome, da uvedemo za tu listaču na prikladnim staništima (shodno svakako u manjem opsegu) čistu oplodnu sječu, koja joj najviše pogoduje u pogledu oplodnje i uzgoja prvovrsnog mladika, letvenjaka pa stoga i sječivih stabala maksimalnog tvoriva. Najpodesniji bi bio uzgoj bukve inač e svakako u većim i velikim grupama — već i s razloga navedenih u posljednjoj alineji glave HL, a osim toga radi vrlo gustog bukovog uzrasta u mladosti,12 pri kojem ona jedino može da stvara stabla, koja će biti ravna, čista i bogata na tvorivu. Stablimična mješavina bukve sa četinjačama komplikovanija je sa gledišta uzgajanja, naročito u optimumu bukve.13 Pri takovoj mješavini treba vrlo vještog postupka, ako se uz četinjače hoće da uzgoji i lijepa, kvalitetna bukova deblovina. Ovdje treba dati oplodnji jele izvjestan prethvat,14 a iza jele naploditi bukvu, koja imade da upotpuni sve preostale rupe i rupice jelovog mladika.15 I konačno, u dobi letvenjaka mora da se bukva nađe sa četinjačom na istom stepenu razvitka — niti nesmije da bude potištena niti dominantna. S početkom proreda laglje može šumar da onda reguliše razvitak bukve i četinjače — naročito kad ova započne prestizavati bukvu. 12 Vidi K 13 Vidi 1. 14 Vidi *. 15 Šum. List, novemb. 1929. ing. Anić : »Ekskurzija zagreb. stud. šumarstva u Čehoslovačku«. Ondje bukva dobiva zadaću »formisati vrijedne sastojine« — »jer se u mješavini s njome dobije najveći % tehničkog drva«. Dakle nije baš posvemašnja svrha uzgajanje bukve kao takove, već da služi u prvom redu kao sredstvo za regulaciju razvoja sastojine sa drugom vrsti drva kao glavnom — sredstvo, koje se dade ondje vrlo dobro unovčiti. 413 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Pa i po toj formi stablimične mješavine dolazit će pri primjeni bavarske metode, da će se (radi vrlo u svakom pogledu niansiranog kraškog terena) formisati grupe raznolikog opsega, sastojine i sastojinice tipične za sebe. I one će pokazivati, da se pri navedenoj metodi uopće nemože da prelazi preko sastojinskog gospodarenja. A to sastojinsko gospodarenje bit će to izrazitije, što intenzivnije će postajati naše šumsko gospodarstvo. Ništa ne smeta, ako prebirna šuma daje maksimalnu masu. Oplodna sječa daje mnogo bolju kvalitetu, koja sa svojom cijenom izjednačuje razliku do maksimalne mase. Uvjet je toj kvaliteti, osim načina uzgoja: a) stanište i b) ophodnja. Samo na posve pogodnom staništu možemo se upuštati u namjer n o uzgajanje bukovog tvoriva. Samo ovdje možemo da tražimo rentabilnost bukve. Sva ostala staništa mogu i moraju imati bukvu zaista u prvom redu kao »majku šume«. Ako možemo na tim ostalim staništima uzgojiti razmjerno što više kvalitetnog tvoriva, tim bolje. Ali uvjet ovdje postavljati ne možemo. Uvjet za ostala staništa samo je taj, da se nastoji uzgajati i podržavati to izrazitima stablimična mješavina sa četinjom, što lošije i eksponiranje je stanište. Na takovom normalno osušnom i škrapovitom staništu obično je više manje i teška zadaća podržavati toliko i tako poredanih bukava među četinjačama, kao što bi to bilo poželjno. Jer takova staništa zauzimlju i onako u prvom redu četinjače — jela, a napose smreka.16 Za bukvu ponajprije nema dosta — vode. Naročito za jednogodišnju biljku, koja pri prvoj omanjoj žegi pogiba. ´Poznato je, da i jela zahtijeva skoro jednako dobra svojstva tla, kao i bukva. Ali razlika je između bukve i jele u tome, što nam jela i ondje, gdje bukva otkazuje svoju rentabilnost, daje razmjerno još vazda dovoljan prihod, koji je evidentan bez dalnjih računa. Stoga bi oni, koji ne mogu bez daljnjega da se opredijele i za bukvu, trebali da ustanove razliku između kvantitativnog + kvalitativnog prirasta bukve i jele samo za posvema podesna staništa bukvi (koja odgovaraju svakako i jeli u punom ^opsegu). Već u glavi I. bijaše napomenuto, da bukva na pogodnoj stojbini postizava »kulminaciju mladosti« sa 100—120 godina. Ta bi starost bila dakle i ophodnja za bukvu, od koje očekujemo maksimalni postotak prvovrsnog tvoriva. Pri toj ophodnji možemo da očekujemo prema elevaciji, ekspoziciji i bonitetu tla prosječno prsnu debljinu od 32—45 cm. Trupce od 50 cm debljine u našim prilikama, iz ranije navedenih razloga, ne možemo da tražimo, premda bi inače poželjni bili." \ IV. Konačno moram da navedem još nekoliko momenata s obzirom na predstojeću raspravu. Naročito pri bukvi treba paziti na štetni upliv refleksa svjetla.18 A taj može prije da se pojavljuje pri tipičnoj prebirnoj šumi, nego u šumi s oplodnom sječom. 16 Vidi \ 17 Vidi 4. Stranica knjige: 75. 18 10 Vidi °, str. 49., zatim. 413 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Nije kriva toliko vodena kap, koja bije o tlo naročito na periferiji krošnje stabla, koliko refleks svjetla od svjetle kore stabla, da ne može da uspije oplodnja ili već gotovi maleni podmladak — naročito pod stablom . u blizini stabla.19 Cim pod takovim stablom još otvrdne tlo ili se naseli obično široka, niska trava oštrica — nema više podmlatka, doklegod se ne promijeni situacija. Inače viđamo, da se vrlo rado naseli ispod stabla jele bukva, a ispod bukve jela i smreka. Dapače ispod jele smreka, ispod smreke pak jela. Manje ugodno osjeća se bukva ispod smreke — što se i rijetko nailazi. To prijateljsko sužiće ne temelji se baš samo na nastojanju izmjene plodine, već i na činjenici, da svako drvo zahtijeva u svojoj individualnosti i u neposrednjoj okolini za sebe u prvom redu sve ono, što njemu može i mora da bude raspoloživo, pa prema tome i onaj omjer sunčanog svijetla (u spektrumu: svjetlocrvene zrake) raznolike talasne duljine, što ga ono može na dotičnom staništu pri izvjesnoj geografskoj širini da apsorbiše.20 Budući da svaka vrst drveća ne zahtijeva za sebe istih uvjeta, logično je, da pristupa, ako može, radije k susjedu, nego k svojem vlastitom rodu. A da kao biljka dolazi pod stablo ili što bliže stablu, logično je opet s razloga, što traži zaštitu (dostatnu vlagu tla za kratki još korijen) i ugodan upliv refleksa topline, naročito u noćno doba. Ako se bukva ne osjeća najbolje ispod smreke, nije začudno, kad znademo, da se smreka nastanjuje normalno na najškrapovitijim, pa stoga razmjerno osušnim staništima. Na takovim staništima ne nađe bukva u prvom redu dovoljne — vlage tla. fPod spomenutim traženjem zaštite nesmijemo podrazumijevati samo traženje zasjene. Ako jedna vrst drveća ima mnogo veću apsorpcijom! mogućnost svjetla, to je razumljivo, da će moći živjeti — uz ostale uslove — i tada, ako je zasjenjena od drugih vrsti drveća sa manjom apsorpcijonom sposobnosti. Budući da se to kod vrsti sa većom apsorpcijonom sposobnosti događa već kroz mnogo tisuća godina, to one postadoše s vremenom — uslijed zasjenjivanja (»zaštite«), naročito u mladosti — mekanije, osjetljivije prema kasnim proljetnim mrazovima. Dosljedno postadoše one ne toliko potrebite zasjene koliko — zaštite.21 U ovoj raspravi mnogošta vrijedi i za jelu, a naročito preporučam za nju napomenuti način uzgajanja — već i radi bukve. Budući da se već započesmo više zanimati za bukvu, to bi bilo od značenja, da nastojimo, kako bismo k autohtonoj bukvi i jeli uveli u Gorski kotar i plavu varijetetu (Pseudotsuga Douglasii). Résumé. Sur les variétés du hetre dans le »Qorski Kotar« (Région montagneuse dans la Croatie occidentale), sur leurs caractéristiques et causes probables de l´origine; sur lq mode le plus approprié de traitement local des peuplements de hetre en combinaison avec le sapin et l´épicéa; sur le jardinage en comparaison avec les coupes de régénération, leurs avantages et désavantages, conclusions tirées d´expérience. i9 Vidi 10_ 20 Vidi 10, 21 Vidi 6, str. 24. Vidi 10. 414 |