DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1930 str. 32 <-- 32 --> PDF |
MANJA SAOPĆENJA PRODAJA VLASTELINSTVA VIROVITIČKOG I SUDJELOVANJE BRODSKE IMOVNE OPĆINE KOD TE PRODAJE. U Zagrebačkom dnevniku »Novosti«, u broju 107. ove godine, objavljen je zaključak glavne skupštine zastupstva Križevačke imovne općine, prema kojem je nakon raspravljanja zaključen kup šumskog veleposjeda kneza Esterhazija u Donjoj Lendavi u površini od 6.600 jutara za svotu od 26 milijuna dinara. Prije kratkog vremena kupila je Brodska imovna općina od firme »Slaveks« djelomičnu površinu bivšeg Vlastelinstva pakračkog i to šumski veleposjed Buć— Kamensko sa šumama na Papuku u površini od 13.352 jutra za iznos od 16,556.755 dinara, a prije nekoliko godina oko 9.000 jutara od bivšeg veleposjeda Schaumburg- Lippe u Virovitici za 27,000.000 dinara. Ovakove kupoprodaje velikih šumskih posjeda po imovnim općinama svakako su hvalevrijedne, pak neka služe primjerom i ostalim imovnim općinama, kako bi i one zaključile, da svoje velike novčane glavnice, koje su nastale prodajom drvnih zaliha u njihovim šumama, ulože u kup šumskih veleposjeda, ma bio taj i znatno udaljen od samih središta dotičnih imovnih općina. Ove kupoprodaje posljedice su poratnih prilika, u kojima se došlo do spoznaje, da se nagomilane novčane glavnice imovnih općina dadu najsigurnije uložiti u nekretnine, čija je vrijednost uvijek stalnija od raznih novčanih vrijednosnih papira i uložaka. Prije svjetskog rata nije bilo te dalekovidnosti u upravama imovnih općina, a još manje kod samih pravoužituika, čemu za potvrdu neka služi dopis, što ga je pod gornjim naslovom potpisani dao uvrstiti u mjesecu februaru 1913. godine u osječki dnevnik »Narodna Obrana«, a koji je doslovno glasio ovako: »Kako u raznim novinama dolaze netočne vijesti o prodaji velikog vlastelinstva virovitičkoga, te kako je kod prodaje bila interesirana i sama Brodska imovna općina, dolazim da ovu prodaju točnije opišem naročito pak sa šumarskog gledišta. Vlastelinstvo virovitičko bilo je nekada plemićko dobro, vlasništvo obitelji grofova Pejačević, barunice Špišić-Bukovačke, te plemića Mihalović. Od svih gore navedenih obitelji kupio je ta plemićka dobra vladajući knez Schaumburg-Lippe, te su se sva ta plemićka dobra vodila pod jednim imenom kao »vlastelinstvo virovitičko«. Vlastelinstvo virovitičko, kako ga je kupio knez Schaumburg-Lippe, protezalo se u kotaru virovitičkom i slatinskom, a sastojalo se od okruglih 70.000 jutara, od toga opet 40.000 jutara šume, te 30.000 jutara oranica, livada i t. d. Vlastelinstvo virovitičko razdijelilo je svoje šume u tako zvane brdske i podravske šume. Međom između brdskih i podravskih šuma bila je cesta, što spaja trgovišta Đurđevac, Virovitica, Slatina i Našice. Šume stojeće od gore spomenute ceste prema jugu sačinjavale su brdske šume, a one stojeće prema sjeveru sačinjavale su podravske šume. Sama cesta proteže se od zapada prema istoku. Površina brdskih šuma iznaša 23.000, a ona podravskih šuma 17.000 Jutara. Pošto se šume protežu u kotaru virovitičkom i slatinskom, to otpada na kotar virovitički okruglo 14.500, a na kotar slatinski 05.500, od toga opet otpada u kotaru virovitičkom 11.000 jutara na brdske i 3.500 jutara na podravske, a u kotaru slatinskom 12.000 jutara na brdske, te 13.500 jutara na podravske šume. I. B r d s k e šume . (Površina 23.000 jutara) Vlastelinstvo virovitičko pod vlasništvom Schaumburg-Lippe vodilo je u svojim šumama upravo uzorno šumsko gospodarstvo. Sve brdske šume, kako ih je kupio knez Schaumburg-Lippe, bile su u glavnom čiste, popriječno stogodišnje bukove sastojine. 424 |