DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 12 <-- 12 --> PDF |
PETAR BAMBULOVIĆ, šum. savjetnik, SARAJEVO: SUŠENJE ČETINJAVIH ŠUMA U BOSNI (SUR LE DESÉCHEMENT DES FORETS DE CONIFERES EN BOSNIE) U istočnoj Bosni, na teritoriji Drinske Banovine, a u područjima Šumskih uprava Srednje, Olovo, Kladanj, Hanpijesak, Vares i Sjetlina, te u srezovima Rogatica, Čajniče i Foča, što sve spada u nadležnost Direkcije Šuma u Sarajevu, suše se naglo smrčeve šume (Picea excelsa) i to od početka godine 1929. Čiste smrčeve sastojine već su pale kao žrtva, ali je epidemija sušenja prešla i na mješovite šume smrčike, jele i bukve. Potkornjaci napalli su spomenuta područja i haraju nemilice. Od potkornjaka najglavniji je štetočinac Tomicus tvpographus i Pityogenes chalcographus. Dosad prostrane i nepregledne, krasne četinjave šume, osobito smrčeve, u istočnoj Bosni bijahu ponos i prirodno bogatstvo Bosne. One su davale sirovine za najveće šumske industrije, Krüvaju d. d., Vardu d, d., te Dusepe Feltrineli, kao i za mnogobrojna domaća preduzeća sa srednjim malim pilanama. Sva ova preduzeća uposlivala su oko 20.000 radnika sviju vrsta, a ovi opet izdržavahu oko 100.000 članova svojih obitelji. Ova epidemlija omesti će tu ravnotežu rada i zaposlenja, napravit će veliku prazninu, a u pogledu prihoda od šumarstva napravila je već jedan veliki minus za nekoliko decenija unapred. Potkornjaci su uništili do sada u svim navedenim područjima po masi oko 2,500.000 kubnih metara drveta, a po površini oko 50.000 ha i te će se štete moći vidjeti tek u godini 1931. Do godine 1928. bilo je normalno stanje u pogledu potkornjaka i po njima načinjene štete. U jeseni 1928. djelovanje užasne vrućine preko ljeta pokaza svoje štetne posljedice. Odtad se već moglo vidjeti sušika više nego obično. Te jeseni pokazaše se stabla i male grupe osobito na sunčanim i prisojnim mjestima kao sasvim novi sušici. A nezapamćena studen u zimi 1928/29. još je više oštetila stabla. Sve ove prilike omogućiše širenje potkornjaka jačim tempom i većim zamahom, nego je to bilo, otkako postoji moderno šumarstvo u Bosni. U istoriji šumarstva Evrope, sličan dogođaj zabilježen je u godinama 1857/1858. do 1862. u istočnoj Pruskoj. Ondje je tada nastradala površina od 70.000 ha smrčevih šuma. Odmah poslije te epidemije pojavila se slična katastrofa u Češkoj Šumavi u godinama 1871. do 1875. Ovo je zadnja katastrofa te vrste. U ovoj zadnjoj katastrofi moralo je biti posječeno 2,700.000 kubnih metara drveta. Dok se epidemija zaustavila, moralo se posjeći 350.000 komada lovnih stabala. Svaki šumarski stručnjak, kad dozna za ovo stanje kod nas, zapitat će, pa kako je to moglo bitii, da se takova šta desi kod nas tako reći najednom i neopaženo. Odgovor je na to pitanje jednostavan. Lokalni šumarski stručnjaci nisu u početku zaraze i kroz cijelu godinu 1929. p o d 446 |