DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 13     <-- 13 -->        PDF

uzimali nikakvih mjera na terenu, da zapriječe širenje
potkornjaka.


Svaki iskusan šumarski stručnjak zna äz biologije kukaca potkornjaka,
da se oni množe i šire užasnom brzinom, zato što u jednoj godini
imadu tri generacije i što jedna ženka u jednoj godini proizvede oko


.. milijuna novih kukaca.
Prema tome, u slučaju pojave i
ii jačeg razmnoženja kukaca, iskusni
šum. stručnjaci bez odlaganja svu svoju djelatnost i rad
posvećuju uništavanju kukaca i zaprečivanju širenja
ove epidemije, a sve ostale poslove smatraju manje
važnim . U konkretnom slučaju kod nas je bilo obrnuto. Propustila
se učiniti dužnost u pravo vrijeme, a to je bila godina 1929. od početka.
Rad na suzbijanju ove zaraze otpočeo je tek u aprilu 1930., kad je
bilo već kasno ičim spriječiti ovu zarazu.
Svako eksperimentisanje i time odlaganje akcije rada na terenu, išlo
je u korist širenja ove zaraze.
Opasnost i štetne posljedice djelovanja potkornjaka pravilno je uočio
tek novo-postavljeni direktor sarajevske Direkcije g. Manojlović. Prigodom
primanja službe na terenu u februaru 3 martu 1930. godine zaprepastio
ga je izgled šuma napadnutih od kukaca. On je prvi, da bi zapriječio
katastrofu, odmah organizovao i na terenu otpočeo rad na suzbijanju
potkornjaka. Ali je ovaj korak došao već prilično kasno. Jer dok se tehnički
moglo na terenu i provesti nešto s uspjehom, opet su kukcli i u ovojgodini skoro svi, kako iz prve tako i iz druge generacije, utekli i otišli
na posve zdrava stabla, kojih ima u izobilju i desno i lijevo.
Držim, da kulminacija još nije nastupila, da će biti tek do godine,
a dotada da će širenje ići sve više i dalje. Svakako, što bude uspjeha,
imade se upisati energičnom radu g. Manojlovića kao stručnjaka.
Na opasnost od potkornjaka upozorio sam Direkciju Šuma još 18.
oktobra 1928. Broj je toga akta 45.838/2. Što se nije odmah preko zime
i u proljeće godine 1929. općenito počelo s radom, da se zaraza zapriječi,
odgovorni su oni organi iste Direkcije, koji su njome upravljali
Pravičnost opet zahtijeva, da se konstatuje, je li bilo finansijske
mogućnosti i potrebnih kredita, da se radi na tome poslu. Ako nije bilo,
trebalo je od Ministarstva tražiti i g. Ministru stvar predočiti kao hitnu
i neodložnu. Ja velim, da je bilo \ osim ovoga mogućnosti. Poznato je,
da se radi u vlastitim režijama u Bosni po Šumskim Upravama. Kad je
nastala epidemija, onda je najjednostavnije bilo, sav režijski rad i poslovanje
odrediti na sušike li napadnuta stabla četinjača. Tako bi se ogulila
stabla, kukci uništili, a drvo prodalo. Ali šta se radilo? Radi slaba rentabiliteta
mije se postupalo tako, nego se ostavljalo slobodno polje kukcima,
da oni rade. I ovdje se pokazalo i dokazalo, da nadležni znadu štediti na
hiljadama, a trošiti milijonima (kao u ovoj godini).
Do ove velike epidemije bio je uzus, sušike uklanjati hitnim prodajama
i raspisima licitacija. Tako bi se stabla hitno izradila i uklonila iz
šume. Ovaj način gazdovanja, ako se stručnjački i hitno provodio, davao
je povoljne rezultate, ali ako nije, ako je i ovdje bilo štednje, te se pustilo
da prolazi dragocjeno vrijeme (jer kukci ne čekaju eksperimenata, nego
izlijeću, shodno propisima svoga života), onda je svaki izgubljeni dan
donosio ogromne štete, jer je pogodovao širenju kukaca.


447