DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Ja ću, da dokažem brzinu, s kojom se postupalo, navesti samo jedan primjer. Direkcija rudarskih preduzeća po svome šumskom poslovođi u Ivančićima zamolila je Direkciju Šuma u Sarajevu, da joj dozvoli posjeći sve sušrke, što se nalaze na nekoliko manjih kompleksa šume u području Šum. uprave Srednje. Ta je predstavka predata u julu 1928. Prošlo je vrijeme do konca 1928., pa onda cijela 1929. i tek u martu 1930. riješena je ta molba za sušike. Od dana predaje molbe do dana riješenja ništa manje nego 20 mjeseci je prošlo. Kad je molba predata, bilo je tih sušika, na koje se sve reflektiralo, oko 7.000 kubnih metara. Nakon 20 mjeseci dozvoljuje Direkcija Šuma ne toliko, nego 16.000 kubnih metara, a uistinu u tim kompleksima za to vrijeme kukci su prouzročili, da se posušilo više od 50.000 kubnih metara drveta. Dakle, pogreška je očita. Još jedan primjer. U području triju Šumskih uprava (Olovo, Kladanj i Hanpijesak) radi i imade svoje ugovorno područje velika šum. industrija »Krivaja« d. d. Ona siječe prema ugovoru godišnji etat od 300.000 kubnih metara drveta omore, jele i bukve, a samo možda V/< i drugih vrsta, koje se nađu u tome njenom području. Ta dndustrija u godini 1929. nije radila, jer joj nije za tu godinu od nadležnih kod Direkcije Šuma dozvoljen ugovoreni godišnji etat. Ona je tek u godini 1930. dobila ugovorom predviđeni kvantum za godinu 1929. U svakoj od tri uprave, radila je ta firma i sjekla godišnje po 100.000 kubnih metara. Može se slobodno uzeti, da od kvantuma godišnjeg preliminara od 300.000 kub. m. odpada na smrčevo drvo 130.000 kubika. Ako se uzme, da jedno stablo prosječno daje 2 kubna metra, onda je trebalo da se siječe godišnje 65.000 komada omorovih odnosno smrčevih stabala. Sječa se obično obavlja u aprilu, maju i junu, upravo u ono doba, kada kukci potkornjaci izlijeću iz stabala. Nu pošto se tada guli kora, to se kukci tim redovnim gulenjem kore usput uništavaju. Na taj način sva´ko po firmi posječeno stablo služilo je donekle kao lovno stablo. Iz toga zaključujem, da je fatalno bilo, od jednom obustaviti sječu i rad u ugovornom području firme, jer se njihovim radom sav onaj prirast kukaca svake godine usput uništavao; a bez troška za državu. A to u godini 1929. nije bio slučaj. Još jedna grješka. Sušici uništeni od potkornjaka prodavani su putem licitacija ili ih je, ako su se nalazili u području pojedinih firmi, prema ugovoru morala sjeći firma. Te sušike je doznačivala šumska uprava. Kod doznake obično je uprava doznačivala apsolutne sušike i takova stabla, iz kojih su kukci izletjeli prije jedne ili više godina. Ovaj rad ograničio se jedino na estetsko čišćenje šume od izumrlih i ružnih stabala. Prigodom doznake sušika nisu uzimana ii ona stabla, koja su se istom počela sušiti, kod kojih se počela vršika crveniti ili neki dio krošnje žutiti, a to su sve baš ona, u kojima se nalaze kukci potkornjaci. Svaki put bivala su označivana i izrađena potpuno uginula stabla, a ona četinjava stabla, koja su faktično krila u sebi kukce, bila su pošteđena, tako da su u njima bili kukci prve i druge generacije, a i treće možda, doklegod je bilo soka. Tako su potkornjaci bili umjetno odgajani, može se reći bili su službeno zaštićeni u svome razvijanju. Na taji način, oni su prelijetali iz starijih sušika na nova ozlijeđena stabla, a kad se njih namnožilo na milijarde, onda su napali na sasma zdrava stabla, kao što je sada slučaj. Ovaj sadanji napadaj ide od reda sa sastojine na sastojinu. 448 |