DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1930 str. 5 <-- 5 --> PDF |
pravnijim ovlaštenicima na njihove pritužbe vlastima protiv rasipavanja i sječe šuma. U to se stanje uplela i politika, bez koje se prije nije moglo ništa učiniti, pa su njerii nesavjesni seoski korteši stvarali zabune i provocirali ispade pojedinaca tako, da je gotovo svako selo živilo u groznici, koja ga je tresla kao teškog bolesnika. Uzroke nazadnog gospodarenja u šumama zemljišnih zajednica možemo pripisati i jednoj trećoj strani, a to je s 1 a b a stručna uprava. Zaista je b´ila slaba stručna uprava u seoskim šumama, naročito do god. 1894., kada su stvorena poznata dva zakona i to zakon o gospodarenju u šumama, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom, i zakon o uređenju stručne uprave kod političkih oblasti u Hrvatskoj i Slavoniji. Do tog su vremena bile šume zemljišnih zajednica prepuštene na milost i nem´ilost općinskih organa i samih ovlaštenika. Iz tog je haosa bilo teško uvesti brzo red, koji se po prirodi stvari u šumama teško uspostavlja, kad je već jednom poremećen. Novi šumarski referenti kod političkih oblasti kao novajlije nisu nikako mogli zavesti potpun red u šumama ove vrste nakon tako dezolatnog stanja i na tolikim rasijanim površinama. A to ne zbog toga, jer nije bilo nikakvih gospodarstvenih osnova niti uređajnih elaborata. Naputak za sastav gospodarstvenih osnova izišao je tek god. 1903., dakle gotovo punih 10 godina iza nastupa spomenutih zakona. Ni taj naputak nije mogao mnogo pomoći, jer je većinu rada strukovnog personala apsorbirao posao administrativne prirode (obračunavanje šumskih šteta, statistički podaci il t. 4), a najposlije k tomu pridolazi i nedostatak specijalne taksatorske spreme za ovako važne poslove. Tu još valja spomenuti i slabo financijsko stanje zemljišnih zajednica, koje nisu mogle podnositi takove troškove, jer nije bilo mogućnosti unovčenja niti onih prihoda, koje bi šume zemljišnih zajednica mogle davati. Još je teže stanje bilo u pogledu čuvanja šuma. Lugarsko osoblje, većinom neuko i nepismeno, a k tome i slabo plaće´no, nije moglo — a možda ni htjelo — zaustavljati mnoge štete li neprilike, koje je okolno pučanstvo nanosilo zajedničkoj šumi. To tim više, što granice zajednice prema privatnom posjedu nisu bile nikako obilježene, te se za njih znalo jedino po pričanjima susjeda ili starijih lugara. Ovakova je slaba stručna uprava morala donijeti i teške posljedice, koje danas vidimo u tim šumama. Poznata je činjenica, da još niti danas od svih zemljišnih zajednica u Savskoj banov´ini nema ni 10% njih svoje gospodarstvene osnove. Osnove su zamjenjivali t. zv. godišnji drvosječni predloži, sastavljeni veoma površno, a često zbog pomanjkanja putnih paušala izrađivani u kancelariji na osnovu izjava lugara. I u onome slučaju, kad je šumar izlazio u šumu na doznaku, a to je bilo na godinu najviše jedamput, pristajao je na sječu drva ne poznavajući objekta na mjestima, gdje se i prošle godine prema izjavi lugara uživao »etat«. Nije potrebno isticati, da je bilo u šumi daleko potrebnijih mjesta, gdje bi se morala provesti sječa iz šumsko-uzgojnih obzira. Lugar je bio dakle glavni struci organ u tim šumama, pa zaslužuje takovo gospodarenje punim pravom naslov »Lugarenwirtschaft«. To je veoma loš znak stručnog rada kod nas, pa nije čudo, da je takova »stručna uprava« počela gubiti ugled među ovlaštenicima, te su u takovim prilikama kako ovlaštenici tako i neovlaštenici počeli nasrtavati na zajedničke šume i uzurpirati zajedničko zemljište. Takovi su odnosi poremetili među ovla 439 |