DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1930 str. 21     <-- 21 -->        PDF

IZVJEŠTAJI


PAŠA KOZA U ŠUMAMA.


Stručno mišljenje profesora poljoprivredno-šumarskog
fakulteta univerziteta u Zagrebu u pogledu n a u ni 1 j e n e revizije
č 1. 33. zakona o šuma . a od 21. decembra 1929.*


Paša koza u šumama zanimala je već odavna naše vodeće krugove, jer se opazilo,
da je slobodna paša u šumama — a osobito na području krasa i golijeti — vrlo
štetna. To se pitanje provlači kao crvena nit kroz decenije i decenije gospodarskog
života našeg naroda.


Kod razmatranja pitanja paše koza u šumama smatramo potrebnim, da se izlože
u prvom redu neka stručna mišljenja iz domaće i strane literature u toj stvari.


1. Pred više od pola vijeka (god. 1866.) napisao je uvaženi književnik Bogoslav
Šulek popularnu knjigu »Korist i gojenje šuma — osobito u trojednoj kraljevini«. U
tom je djelu pisac jasno prikazao goleme štete, koje se nanašaju šumama pašom koza.
Tako on na jednom mjestu kaže: »Koze su prave tari-šume i svikoliki neprijatelji šuma
ne nanose ovima toliko štete koliko koze, jer one brstom unište sve mladice, a kada
pasu travu, ne odgrizaju je na vrhu, nego je do korjena odgrizu ili upravo iz zemlje
iščupaju. Naravna je posljedica toga, da takovo šume moraju zakržljati, a zemlja mora
ogoljeti. Koza je nalik dobročincu, koji dva puta više uzima nego daje i tako pomalo
pospješuje konačnu propast naroda.«
2. Isto je tako profesor šumarstva na bivšem šumsko-gosporarskom učilištu u
Križevcima Vladimir Kiseljak istaknuo u svojoj knjizi »Nauka o čuvanju šuma« (god.
1883.), da je koza najveći neprijatelj šuma, te da su mnoge šume i mlade nasade sasma
upropastile baš koze, kako su to dokazali brojni primjeri u Tirolu, južnoj Švicarskoj,
Istri, gornjoj Krajini i krševitom Primorju.
3. Profesor sveučilišta u Tiibingenu Dr. H. Nördlinger ističe u svom djelu »Lehrbuch
des Forstschutzes« (god. 1884.), da je koza najpogibeljnija životinja za šumu, jer
ne štedi ni jedno lisnato ni četinjavo drvo. Navada, da je koza u okolici kupališta
Kreuth u gornjoj Bavarskoj posvema iskorijenila jelu. Po svojoj prirodi ona se penje
i po najstrmijim klisurama i ondje obrsti posve mlado drveće. Ako iz obrštenih sta-
bala ne izbiju novi izbojci, kao što je to slučaj kod četinjavog drveća, to obrstena
stabla moraju uginuti. Što više, koza čini štetu šumskom drveću i gulenjem kore.
4. Dr. p. Hess, profesor šumarstva u Giessenu, spominje u svom djelu »Der Forstschutz
« (I. dio god. 1887.), da koza najštetnijim načinom brsti šumsko drveće, a osim
toga da pravi štetu i gulenjem kore sa stabala. Pored toga navodi, da je ona uslijed
svoje velike spretnosti u penjanju u stanju da se uspne i na najstrmije vrleti, gdje
potpuno uništi šumsko drveće, koje je priroda dugim nizom vijekova uzgajala.
5. Ravnatelj visoke šumarske škole u Aschaffenburgu Dr. H. Fürst u svom djelu
»Kauschiugers Lehre von Waldschutz« (god. 1902.) kaže, da su koze od svih životinja
jiajštetnije po šume, te da se nestajanje šuma svagdje ima pripisivati baš paši koza,
uslijed čega je onemogućeno prirodno pomlađivanje šuma.
6. Profesor na sveučilištu u Miinchenu Dr. Karl Oayer kaže o kozi u svom djelu
:»Die Forstbenutzung« (god. 1903.), da je ona apsolutno štetna i pogibeljna za šumu.
7. Švicarski pisac Marchand u svom djelu »Ueber die Entwaldung der Gebirge«
(Bern 1849. g.) kaže, da bi mnoge općine, koje nemaju dosta drva i pašnjaka, jeftinije
* Povodom nedavnih novinskih vijesti o naumljenoj reviziji člana 33. zakona o
šumama poslano je ovo mišljenje gg. članovima ministarskog savjeta.
503