DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1930 str. 22 <-- 22 --> PDF |
prošle, da svoje koze hrane paštetama, nego da ih puštaju da brste u šumi i ono malo zeleni, što se ondje podržava. Sva gornja mišljenja stranaca stručnjaka našla su uvaženja kod odlučujućih faktora u dotičnim zemljama, te je u svim naprednim državama, gdje se vrijednost šuma cijeni i uvažuje, zakonom zabranjena paša koza u šumama. Osim spomenutih mišljenja iz domaće i strane stručne literature objelodanjeni su kod nas u raznim dnevnim listovima mnogi poučni članci o štetama u šumskom gospodarstvu, koje nastaju pašom koza. Pored toga ističemo i mišljenje ljudi iz najširih narodnih slojeva u toj stvari. Tako se na pr. iz zapisnika sjednice hrvatskog sabora od 22. novembra 1906., kada je bilo pokrenuto pitanje paše koza u šumama, vidi, da su se seljaci iz najsiromašnijeg kraja Like obratili na tadanjeg podbana Dr. VI. Nikolića, te ga molili, da se nikako ne dozvoli neograničena paša koza po šumama. U istom su zapisniku navedene ove riječi jednog seljaka Ličanina: »Ja sam odrastao kod koza, imam brata, koji drži koze; izbivajući desetak godina iz zavičaja, vratio sam se ljetos kući i opazio, da nema više čopora koza, ali sam opazio ono, što mi je vrlo milo, da su se podigle šume, te da se u mladoj šumi može naći i rogovlja za gradnju krovova, pa i jačeg drveta, koje može služiti za gradu, uslijed čega molim, da se nipošto ne dozvoli neograničena paša koza u šumama.« Iz svega se gore navedenog jasno razabire, da su ne samo šumari, nego i lica iz najširih narodnih slojeva protivna paši koza u šumama, jer se njome nanosi narodnom gospodarstvu velika šteta. Koza odgriza u šumi pupove, lišće i mladice sa drveća, do koga može dosegnut;. Ako iz obrštenog stabla lisnatog drveća i potjeraju nove mladice, te ako ih koza ponovno odgrize, to će takova stabla brzo oslabiti u svojoj životnoj snazi i početi ginuti. U krajevima, gdje je paša koza u šumama neograničena, vidi se, da se i najljepše mlade branjevine, koje inače obećavaju veliku vrijednost, odgrizanjem po kozama pretvaraju u kukavno šikarje i džbunje, koje narod nazivlje posebnim imenom »šušnjarima «. Takove su šikare i džbunje živ dokaz kulturne zaostalosti dotičnog kraja, dok su naprotiv tome odrasle i dobro njegovane šume najbolji svjedoci blagostanja i kulturne prosvjećenosti dotičnog naroda. Ne nanose međutim štetu šumama samo koze, nego i pastiri, koji ih gone na pašu. Vrhove stabala, koje ne može dosegnuti kozji zub, presiječe sjekira pastira, koji to čini zbog toga, da namakne svojim kozama što više brsti. Pastireva sjekira, koju mu ne može zabraniti da je nosi u šumu ni najstroža naredba, nanosi također šumama znatne štete, budući da pastiri — pored toga što nanose štetu prevršivanjem i kresanjem stabala za brst svojim kozama — oštećuju u šumi stabla sposobna za najbolje tehničke svrhe. U šumama, gdje je dozvoljena paša kozama, nema podstojnog drveća, radi čega je tlo izloženo štetnom uticaju atmosferilija. Takovo je tlo u svojoj produktivnoj snazi znatno oslabljeno i ispošteno, te o valjanoj šumskoj produkciji odnosno naravnom pomladenju ne može u takovim šumama biti ni govora. Razumije se po sebi, da su štete od paše koza. najveće u šumama na kraškom terenu, visokim planinama, strminama, području bujica i si., a takovih šuma ima u ,uašoj državi najviše. Što se tiče napretka vještački podignutih branjevina, valja istaknuti, da će one pašom koza — pa makar se ta vršila uz najveću pažnju i oprez — biti znatno spriječene u svom razvitku, a time će biti naravno prouzrokovani ogromni gubici narodnoj imovini. Osim spomenutih šteta od paše koza u šumama, od važnosti je da se spomenu i štete, koje nastaju spremanjem lisnika za prehranu koza preko zime. U nekim se. 504 |