DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1930 str. 23 <-- 23 --> PDF |
krajevima prave ogromne štete i tako, da se sa najvrednijih jelovih, bukovih, hrastovih itd. stabala kljaštre preko čitave zime grane, pa i cijele krošnje za brst kozama. Naravno da tako oštećena stabla postaju neupotrebiva za tehničke svrhe. Sticajem svih napomenutih negativnih faktora izgubile su šume u mnogim našim krajevima sve listove za valjani napredak, pa su — u koliko su se uopće mogle održati — ostale zakržljale u obliku šikara i džbunja. Te šikare i džbunje, što se iskazuju u statistici kao šume, ne nose u stvari obilježje šuma ni po svojem obliku, a još manje po svojoj vrijednosti. Kao potkrepu za tu činjenicu ističemo, da baš u krajevima prostranih šuma-šikara ima najviše koza. Prema Glasniku ministarstva poljoprivrede broi 30. od 1930. god. str. 172. bilo je koncem god. 1929. u pojedinim banovinama brojno stanje koza ovo: U Vardarskoj banovini 632.332 grla » Zetskoj » 407.074 » » Primorskoj » < 227.824 » » Moravskoj » 208.585 » » Drinskoj » 120.972 » » Vrbaskoj » 111.062 » » Savskoj » 58.376 >» » Dunavskoj » 25.870 » » Dravskoj » 11.479 » Svega = 1,803.574 grla Od ukupnog broja koza ide na prve 4 banovine, t. j . Vardarsku, Zetsku, Primorsku i Moravsku 1,475.815 koza ili 81,83%. Poznato je međutim, da je stanje šuma baš u tim banovinama najžalosnije, te da se u njima uglavnom baš zbog toga ogromnog broja koza ne može zavesti ni voditi ni najjednostavnije šumsko gospodarstvo. Pored takovih prilika naravno je, da su uzaludna sva nastojanja oko pošumljavanja u tim banovinama, a mnogi milijuni, koji se iz godine u godinu sve to više izdaju u te svrhe, posve su izgubljeni. Bolje bi i korisnije bilo, da se taj novac upotrijebi za kupovanje sijena, koje bi se narodu dotičnih krajeva besplatno dijelilo za prehranu korisnije stoke — krava i ovaca. Takovom bi se zamjenom korisne stoke za malovrijedne koze pružilo ondješnjem narodu mnogo više materijalne koristi, a do sada bezvrijedne šumešikare podigle b´i se za kratko vrijeme u lijepe mlade šume, koje bi bile u očima stranoga svijeta živ dokaz našeg kulturnog napretka. Da približno iskažemo ogroman narodni gubitak podržavanjem današnjih šumašikara, koje se ne mogu razviti u prave šume radi paše koza i kresanja brsti, postavljamo ovaj račun : Od sveukupne površine šuma u našoj državi od 7,586.026 ha ide na šikare i goleti preko 2,5 milijuna ha, koje se uglavnom nalaze u gore spomenute 4 banovine. Po geografskom se smještaju i orografskom položaju tih šuma-šikara može njihovo zemljište ubrojiti u srednje dobra šumska tla. Kad bi se na tim zemljištima vodilo valjano šumsko gospodarstvo, iznosio bi godišnji prirast najmanje 4 kub. metra po ha, što bi predstavljalo ukupni godišnji prirast od 10 milijuna kub. metara drva. Uzme li se za srednju cijenu građevnog drva i ogrjeva 40 dinara po kub. metru, to bi iznosila šumska renta na godinu 400 milijuna dinara. Toj direktnoj koristi od valjanih šuma na spomenutoj površini od 2,5 milijuna ha valjalo bi još pribrojiti i indirektne koristi, koje se cijene sa barem 30% od direktnih koristi ili sa 100 milijuna dinara. U svemu bi prema tome iznosila godišnja korist valjanih šuma na toj površini od 2,5 milijuna ha današnjih šikara oko 500 milijuna dinara. Ogromna je to svota, koja se ne smije pu 505 |