DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 12/1930 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Pomagači: Zaluški Josip, Zagreb Din L0.—. za god. 1930. i upis; Rudeš Kamilo,
Zagreb Din 60.— za god. 1930. i upis; Šušković Viktor, Zagreb Din 20.— akonto za god.
1930.; Potkonjak Milan, Zagreb Din 60.— za god. 1930. i upis; Jovetić Radivoj, Zagreb
Din 40.— za god. 1930; Neu-hold Rihard, Zagreb Din 30.— za god. 1929. i za god. 1930.
Din 50.— ; Šafar Josip, Zagreb Din 20´.— za god. 1929: i Din 50´.— za god. 1930.


Pretplata: ,K-r. Banska uprava šurnarsko- qdjelenje Banja-Luka za II. polg. 1930.
i — «0» :


.! >:´ ; (. ´.-´ . ´ : " ; ´ ´.,´´´ ! : ´


UMRLI


t MAKSO BRAUSIL.


Dne 24. novembra o. g. umro je naglom smrću u Zagrebu Makso Brausil, kr.
šum. nadsavjetnik u. p.


Pokojnik se rodio u Jablancu u Hrvatskoi dne 3. decembra 1864. kao dijete
pokojnog upravljajućeg nadšumara Miroslava Brausila.´ Osnovnu školu polazio je u
Moroviću u Srijemu, gdje mu je otac tada služio kao upravitelj kr. drž. šumarije.
Realku je polazio u Osijeku i kako je bio vrlo dobar đak, maturirao je već sa 17 godina.


Ljubav za lijepu zelenu struku vodila ga je u Beč, da se posveti šumarstvu, te
je na tamošnjoj visokoj školi za kulturu tla svršio svoje studije kao 20 godišnji
mladić, položivši diplomski ispit za šumarsku struku.


Nakon svršenih studija i udovoljenja vojničkoj dužnosti stupio je u državnu


službu kod kr. šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, gdje je 25. svibnja 1886, imenovan


šumarskim vježbenikom. Nakon toga premješten je kr. državnoj šumariji u Ogulin, a


zatim je postao upraviteljem kr. drž. šumarije u Sokolovcu i službovao dalje u istom


svojstvu u Velikoj Vranovini, Rujevcu, Ivaniću i Dragancu kod Čazme. Na potonjem


mjestu sproveo je niz godina. Kao šumarski nadsavjetnik premješten je kr. Direkciji


Šuma u Zagrebu, gdje je nakon odslužene 41 godine, efektivnog službovanja ukazom


Njegovog Veličanstva Kralja od 21. novembra 1921. stavljen u stanje pokoja.


Ljubav za šumuvodila ga je i dalje, pa je stoga preuzeo upravu šuma plemićke


općine Turopolje, koju je službu vršio sve do svoje smrti.


Pokojni Brausil bio je dobar stručnjak i činovnik, te je bio vrlo obljubljen. U


svim mjestima, gdje je služio, ostavio je vrlo lijepu uspomenu. Kako je u narodu bio


obljubljen, vidilo se i za vrijeme prevrata. Kada su pljačkaši pljačkali u Dragancu i


Čazmi, nitko u njega nije dirao, jer su ga svi volili i štovali, što je uvijek i svakome


pomagao, koliko je god mogao.


Pokojnik je bio vrlo velik veseljak, uvijek dobro raspoložen i pun humora, pa


je i to bilo razlogom, da su ga vrlo voljeli svi, koji su ga poznavali. Umro je kao


udovac. Supruga Natalija rod. Lutteroti preminula mu je pred godinu dana. Ostavlja


tri kćeri i dva sina, koji su svi opskrbljeni.


Pokojnik je sahranjen 26. novembra na Mirogoju uz brojno učešće prijatelja,


znanaca i kolega šumara. Za života bio je dugogodišnjim redovnim članom Šumarskog


udruženja, a posjećivao je i šumarske skupštine. Dragom prijatelju i kolegi Maksi


neka bude laka zemljica i vječni pokoj njegovoj duši. D. Hradil.


«o»
517