DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 10 <-- 10 --> PDF |
hodno opravdane razloge nepovjerenju, stvoriti prema potrebi nov tip zemljišnih odnosno šumskih zajednica ili zadruga, u kojima bi ovlaštenik bio više kao samovlasnik, a ne kao suvlasnik. Ove bi .zajednice mogle biti obuhvaćene zakonom predviđenim u § 180. zakona o šumama. Konsekventno gornjem obrazloženju, da mali šumski posjedi nisu u stanju samostalno vršiti racionalnu produkciju šumskih dobara, pa da kao nezdrava pojava u općoj narodnoj privredi nemaju prava na opstanak, moramo doći i do radikalnijeg zaključka. Pod udar zakona o ekspropriaciji šuma treba naime da dođu u prvom redu baš oni šumski posjedi, na kojima se zbog premalene površine ne može voditi .racionalno i potrajno šumsko gospodarenje. Koliko bi iznosila ta minimalna dozvoljena površina, zavisilo bi o lokalnim prilikama, o položaju i karakteru šume i tla i t. ,d., no nikako ne bi smjela biti manja od 20 jutara. Primjer: privatne šume maloposjednika u Sloveniji. Svi dakle suvisli šumski posjedi manji od 20 jutara imali bi se ekspropriirati bilo u korist već postojećih zemljišnih zajednica, bilo u tu svrhu stvorenih šumskih zadruga. Na taj bi način zemljišne zajednice došle do velikih kompleksa šumskog zemljišta, na kojima bi bilo laglje rezervirati i površine za,potrebnu pašu i ste- Ijarenje, a što je glavno, na ovako velikim gospodarstvenim jedinicama moglo bi se voditi najracionalnije gospodarenje. Reakcija malih šumoposjednika protiv ovakovih skroz nepopularnih mjera, koje bi zadiralo u njihovo pravo privatne svojine, bila bi doduše neizbježiva i ogorčena, ali ne bi imala ništa veći raison d´etre od reakcije veleposjednika, jer je pravo raspolaganja sa privatnom svojinom jednako zagarantovano svima državljanima. U ovakovom slučaju ne bi se de facto ni provelo nikakovo otuđenje, jer bi dosadanji vlasnici tobože ekspropriiranih nekretnina to ostali i dalje, a promijenio bi se samo način budućeg uživanja, odnosno način vršenja posjedovnih čina. Prodavalac i kupac bile bi u većini slučajeva iste osobe. Time bi bila izbjegnuta i najveća zapreka provedbi ovakove ekspropriacije, naime finansiranje otkupa ekspropriiranog zemljišta. Odredbama §§ 106. do 111. novog zakona o šumama učinjen je za riješenje ovog pitanja prvi korak. Specijalnim zakonima, koji su za konačno riješenje ovih načelnih zakonskih odredaba predviđeni u §§ 180. i 186. zakona o šumama, imalo bi biti ovo naročito važno narodno-ekonomsko pitanje malog šumskog posjeda konačno riješeno. Na koncu promotrimo sve gore obrazloženo na jednom konkretnom primjeru. Na sjevernom obronku gore Ivančice do ceste Ivanec—Lepoglava— Golubovec, dakle u području poreznih opština Ivanec, Kaniža, Lepoglava i Očura, ima u svemu ,5.8,51 jutro šuma i 477 jut. pašnjaka. Ostalog zemljišta ima 5.144 jutara. Na šume veleposjednika otpada 2.338 jutara, na šume zem. zajednica 392 jutra, a na šume maloposjednika seljaka ´3.121 jutro. Šume veleposjednika i zemljišnih zajednica prostiru se po gornjim sjevernim obroncima Ivančice, dok se šume maloposjednika nalaze u donjem dijelu Ivančice, na njezinom podnožju, te po brežuljcima između podnožja Ivančice i ceste Ivanec—Lepoglava—Golubovec. Ta je granica lako vidljiva, jer su šume veleposjednika i zem. .zajednica visoke šume, dok su šume maloposjednika gotovo sve niske šume i šikare. Sve šume veleposjednika i zem. zajednica nalaze se u klimatskoj zoni fagetuma, a šume maloposjednika prelaze u blagu zonu castanetuma. Granica tih zona jasno 8 |