DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 21 <-- 21 --> PDF |
najjačeg napada, biti i ove godine isto tako napadnute. Mogu biti, ali ne moraju. Mogu biti dapače i posve pošteđene. Qosp. ing. Popović* opazio je, da veoma često »Ips typographus ne napada pojedinačna stabla na velikom prostoru, nego napada grupe stabala zbijene i na uskom prostoru. « Ovu činjenicu potvrđuju i moja opažanja. Veoma sam često nailazio na takove grupe, dok nigdje unaokolo nema zaraženog (premda ima bolesnog) stabalja. Ips typographus je mnogo krupniji od jelovih potkornjaka. Rupice su mu veče. Pilotina, što je on izbacuje, dade se opaziti. Napada on često i donje dijelove stabala. Njega možemo konstatovati i na osovnim stablima. Zato se u smrekovim sastojinama prije obaranja lovnih stabala preporuča. pažljivo pregledati sva stabla sastojine, koja izazivaju i najmanju sumnju. Kada smo već odlučili o potrebi lovnih stabala, obaramo ih po nekoliko blizu jedno do drugog, pazeći naravno, da se ne otvori previše sklop. Na stabla oborena u zasjeni smrckov potkornjak skoro nikada ne ide. Nisu povoljna za njega ni stabla stalno izložena jakom suncu. Čini se ipak, da smrekove potkornjake (typ. i chalc.) i njihove ličinke mnogo manje smeta djelovanje sunčanih zraka nego li jelove štetočine pitvokteines curvidehs i cryphalus piceae). To djelovanje sunca na pojedine vrsti kukaca proučavao sam posebno. S obzirom na veliku sušu, koja je vladala ovdje početkom jula, teško je bilo odlučiti se za paljenje u šumi, te me je naročito zanimalo pitanje otpornosti ličinaka pojedinih kukaca u raznim stadijima njihovog razvića protiv različitog intenziteta sunčanih zraka, različite temperature i t. d. Ali 0 skromnim i na žalost dosta manjkavim rezultatima tih mojih istraživanja možda ču naknadno napisati nekoliko redaka. Sada su od interesa tek lovna stabla. Čak i u onom slučaju, kada bi dobro i ispravno bilo riješeno pitanje, gdje bi trebal o oboriti lovna stabla, ne bi još bilo riješeno pitanje mjesta za pojedini lovni objekat. Jer ne smijemo zaboravljati, da je s jedne strane obaranje lovnih stabala dosta skupa mjera suzbijanja, a s druge strane i to, da radimo u posebnim, specijalno nepovoljnim okolnostima naših nesređenih šumarskih prilika. O svakodnevnim šumskim krađama vrlo rječito pričaju nam lugarske knjižice i mnogobrojne prijave, ali kud i kamo rječitije pričaju nam u tom pogledu same šume! 0 toj ulozi šumskih krađa u širenju epidemije od potkornjaka mogle bi se također pisati posebne rasprave sa čitavim nizom konkretnih primjera. Na nama je sada konstatovati, da nekoja od stabala oborenih po »nepoznatom štetočincu«, ako su na mjestima povoljnim za legla kukaca kao i za promatranja, mogu i moraju biti upotrcbljena kao reviziona stabla. Između tolikog materijala porušenog po kradljivcima uvijek se dade odabrati dovoljna količina stabala, koja mogu služiti u lovne svrhe. Naravski mora biti pojačan lugarev nadzor na tim mjestima, kako ne bi ovo lovno stablo bilo odneseno zajedno sa kukcima, ličinkama i kukuljicama. Doba, u koje potkornjaci počimaju lijctati, mjerodavno je za vrijeme prvog obaranja lovnih stabala. Ali to vrijeme u toliko varira s obzirom na vrst potkornjaka, stojbinske prilike dotične šume, klimu, kotu i t. d., da bi ga trebalo za svaku posebnu šumsku upravu i za svaki šumski predjel tačno ustanoviti. Nadam se, da će to još ove godine biti bar djelomično provedeno. Ta nam je nada zajamčena onom najozbiljnijom borbom, što ju je otpočelo ministarstvo šuma i rudnika stavljajući na * Ing. J. Popović : Uzroci sušenja naših četinjavih šuma, Sarajevo. 19 |