DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 24     <-- 24 -->        PDF

MANJA SAOPĆENJA


NOVI ZAKON O ŠUMAMA.
Osvrt na V. deo tog zakona.


I.
Nakon izdanja Ministarstva Šuma i Rudnika pod naslovom »Šumarski zakoni i;
propisi. I. Zakon o šumama sa tumačem, uredbama i pravilnicima«, gde je pala konačna
odluka u pogledu već i osedelih šumara sa »neodgovarajućom« kvalifikacijom u prlA´atnim
nameštenjima, moram da iznesem neke primedbe u pogledu V. dela Z. o š.


Pozivom Pov. br. 800—1930. od 30. X. 1930. Ministarstvo Suma i Rudnika, Odc-
Ijenje za šumarstvo priznaje indirektno već i samo, da Z. o š. treba neke revizije. Ta
revizija moraće jamačno da se protegne i na spomenuti V. deo zakona.


1.) Tumačenju § 133. u alineji pretposlednjoj prilagođen je u »Pravilniku o postavljanju
kvalifikovanih šum. struč. lica za upravu nedržavnih šuma čl. 5. druga alineja:


»Izuzetno a u smislu § 58. Z. o š. i u smislu postupka države kod uprave državnih
šuma i referenata opštih uprav, vlasti, u cilju zaštite stečenih prava, mogu zatečeni
upravitelji šuma, koji su podanici Kraljevine Jugoslavije te imaju potpunu srednjoškolsku
spremu sa propisanim ispitom za samostalno vođenje šum. gospodarstva i koji su bili
ovlašteni za takav rad po dosadašnjim zakonima i propisima i nadalje vršiti tu službu sa
odgovornošću prema vlastima u smislu § 133. Z. o. š.«


2.) Taj član morao bi još da glasi dalje:


»Onima pak, koji nemaju potpunu sredinjoškolsku spremu (prema dosadanjem
shvaćanju) i t. d., te su zatečeni kao upravitelji šuma, priznaje se stepen šumarskih
činovnika II. kat., koji proizlazi iz »Pravilnika za polaganje ispita šum. činovnika ..
kat., obnarodovanog u Služb. Novinama Kraljevine Jugoslavije od 12. IX. 1930. br.


208. Takovi upravitelji šuma moraju da dokažu najmanje 5-godišnjc upravljanje šumom,
0 čem daje uverenje šumarski referent prvostep. opšte upravne vlasti. Protiv uverenja
pristoji pravo žalbe u roku od 30 dana preko kr. Banske uprave na Ministarstvo Šuma
i Rudnika.«
3.) Ako bi se sistem organizacije šum. službe preinačio (kombinovani sistem nadšumarski
sa šumarničkim najbolje bi odgovarao drž. šumama, a privatnima u prvom
redu šumarnićki kao takav), onda se upravitelji pod taokom 2.) izjednačuju sa onima
pod tačkom 1.).


4.) . tački 2.) i 3.) ovi su razlozi:


a) Ako se priznaju stečena prava šumarima pod tač. 1.) (ma da ih se potkrepljuje
starim zakonom), treba da se priznaju stečena prava i šumarima pod tačkom 2.).
Ta stečena prava jesu, da oni vrše bez smctanja i prigovora šum. upravu, a da ih
država po zakonu u tome sprečavala nije. Država je pokraj toga dapače i svojim vlastitim
nameštenicima, koji bi inače danas morali da se bore za priznanje tačke 2.),
priznala (po stečenom pravu ili inače) ne samo položaj II. već i I. kategorije.


b) Jednakopravnost zagarantovana je svima državljanima, bili ili ne bili oni drž._
činovnici.


c) Tačka 2.) navodi Pravilnik za polaganje ispita šum. činov. II. kat., koji pro


pisuje takove predmete ispita i u takovom objamu, da nikako ne premašuje visine pre


davanja u nižim šum. školama austrijskim (od pre rata), koje su frekventovali naročito


u poslednje razdoblje pre rata ponajviše kandidati sa svršenom nižom srednjom školom,


građanskom školom ili stručnom (poljodelskom) školom.


d) Stoga se te niže šum. škole no mogu i ne smeju prosuđivati po odnosnom
zastarelom austrijskom zakonu, već po faktima i efektu, po situaciji, koja se stvorila
preko zakona, jer ga je pretekao tok vremena.


23